Konjic – čaršija na razmeđu Bosne i Hercegovine
Hladna Neretva, zelena i prkosna, svoja, baš kao i Hercegovci. Pričljiva a tiha. Očaravajuće je okruženje tog malog ali ujedno i jednog od najstarijih gradova Bosne i Hercegovine. Ako vas put nekada nanese prema Hercegovini, krećući se iz pravca Sarajeva, preko Ivan Sedla, spuštajući se niz Bradinu, odvojite malo svog vremena, zastanite, upoznajte i uživajte u ljepotama prelijepog Konjica, čaršije smještene na razmeđu Bosne i Hercegovine.
Grad dvorezbarstva
Na ulazu u grad opazit ćete natpis “Konjic, grad drvorezbarstva”. Više od 300 godina Konjic nudi čudesne predmete od drveta, koji su vještom rukom konjičkih zanatlija dovedeni do perfekcije kako u vizuelnom smislu tako i po pitanju kvaliteta. Do pred Drugi svjetski rat više od 30 porodica bavilo se ovim poslom, a sada se drvorez u Konjicu čuva u samo dvije porodice, koje s koljena na koljeno prenose ovo vrijedno umijeće. Iako ih je danas veoma malo, konjički drvorezbari su dobro poznati ne samo u Bosni i Hercegovini nego su se izborili za značajno mjesto i u svijetu. Konjičko drvorezbarstvo na putu je ka prestižnoj Listi nematerijalne baštine UNESCO-a. Kada uđete u neku od radionica, osjetiti ćete beskraju ljubav prema tom zanatu a domaćini će vam ponosno govoriti o svojoj tradiciji.
Grad je prava riznica kulturnog blaga. Sama čaršija odiše elementima orijentalno-islamske civilizacije koji su vidljivi na svakom koraku kako u arhitekturi koja je prepoznatljiva u starim potkupolnim džamijama iz osmanskog perioda tako i u staroj ćupriji koja se ponosno uzdiže iznad Neretve prkoseći vremenu. Stara kamena ćuprija sa šest lukova je sagrađena 1682. godine, a srušena je posljednjeg dana Drugog svjetskog rata. Dugo je čekala svoju obnovu, punih 66 godina. Ipak, zahvaljujući turskim majstorima i sredstvima iz Republike Turske veličanstveni lukovi su se ponovo nadvili nad bistrom Neretvom i danas krase Konjičku čaršiju.
Prirodne ljepote
Konjic je prepoznatljiv i po Boračkom jezeru, koje je smješteno u dubokoj uvali na obroncima Prenja, čija je voda, kao i Neretva, bistro zelene boje. Put do jezera je pun krivudavih uspona koji kada vas dovedu do vidikovca čine pogled na jezero čarobnim i nestvarnim. Boračko jezero ima svoje legende. Jedna kaže da se na mjestu današnjeg jezera nalazilo bogato planinsko selo, druga da je na tom istom mjestu bila bogata varoš. Međutim, sigurno je da je bazen jezera nastao u Boračkoj dragi procesom glacijalne erozije.
Iznad Boračkog jezera se izdiže planina Prenj, moćna i surova, a opet prelijepa i tajanstvena. Ljeti kada pogledate vrhove kroz uzavreli hercegovački zrak, učiniće vam se da plavičasta treperava svjetlost iz časa u čas mijenja oblike, zavarava vas i nagoni na pomisao da je to što vidite samo plod vaše mašte, a ne predivna stvarnost.
Raskošnu ljepotu smagradne Neretve na najbolji način možete upoznati rekreativnim spustom niz rijeku u gumenom čamcu – popularnim raftingom. Na svakom uglu grada možete opaziti natpise i opise ponuda neke od mnogobrojnih rafting agencija. Nezaboravno iskustvo, posebno za one kojima koji žele osjetiti direktan kontakt sa prirodom, i osjetiti napad adrenalina. Tokom plovidbe Neretvom rafteri mogu da uživaju u predivnom pejzažu i ljepotama Malog i Velikog kanjona te ušću rijeke Rakitnice u Neretvu gdje se obično napravi pauza i odmor pred nastupajuće bukove po kojima je Neretva prepoznatljiva, i koji su poredani tako da je svaki naredni ekstremniji od predhodnog. Profesionalni skiperi koji upravljaju čamcima posjeduju neophodne certifikate i višegodišnje iskustvo koje garantuje sigurno spuštanje od starta do cilja. Domaća gastronomska ponuda kao i ljubazni domaćini upotpunjuje pozitivne utiske koji su nastali boravkom u Konjicu.
Za one koje veže nostalgija za znamenjima nastalim u periodu bivše nam domovine Jugoslavije svakako je nezaobilazna destinacija Titov bunker koji je od otvoren za javnost i koji svoju dugo skrivanu tajnu otkriva pred zainteresiranim posjetiocima. Praksa govori da je Konjic privukao pažnju velikog broja stranih turista koji dolaze iz raznih dijelova svijeta upoznati se sa njegovim čarima.
Nije li vrijeme da i mi blagodati svoje domovine temeljitije istražimo?
Za Akos.ba: Rabija Arifović
