U Fokusu

Kolumna: Ko su tradicionalni bosanski muslimani

Već duži niz godina probijaju nam glavu o nekakvim tradicionalnim bosanskim muslimanima, odnosno o tradicionalnim muslimanima Bošnjacima. Postoji javna tvrdnja da su oni najbolji muslimani na svijetu, bolji od svih drugih i da je njihov način interpretiranja islama najispravniji.

O tome se vazi i u džamijama, i u medresama, ali i na tv ekranima i raznoraznim časopisima i portalima. Svi se pucaju nekim tradicionalizmom, a mi, obični građani, onako u nekom bunilo mašemo glavama i pitamo se o čemu ovi govore. Na koga to oni misle? Šta znači biti tradicionalan a šta netradicionalan? Hoće li u Džennet ući samo ti tradicionalni muslimani, a oni koji to nisu neće? Koja je važnost i vrijednost tih tradicionalnih, a koji su grijesi i zablude onih netradicionalnih?

Prošle su godine a ja još uvijek ne znam odgovor na to goruće pitanje. Svih ovih godina po glavi su mi se vrtila razna pitanja. Pokušavao sam razne vrste ljudi koje svakodnevno susrećem svrstati na jednu ili drugu stranu, ali bezuspješno.

Pitao sam se da li moj komšija Sabit koji ponekad popije i odigra kladionicu spada u te tradicionalne, jer uvijek kad se klanja džuma on otklanja onih ”Bogom danih” 16 rećata? Da li on spada u te tradicionalne ili pak drugi komšija Rasim koji je redovni praktikant namaza, ali on džumu klanja od 4 rekata (prije hutbe dva i poslije hutbe dva) ?

Da li je veća tradicionalna bosanska muslimanka Zumreta koja sa svojim kćerima i mužem ljeto polugola provede na moru, ali svoju teraviju redovno klanja od 20 rekata , ili je to mala Safija koja sa svojih 18 ljeta uvijek izađe iz džamije poslije 8 ?

Često se pitam : da li je viši referent u općini zadužen od stranke da donacije daje isključivo podobnima, a kome selam ne izlazi s usta, veći musliman tradicionalista od mene koji uglavnom selam naziva samo provjerenim praktikantima?

Razmišljao sam, iskren da budem i o meni veoma dragom Seji, uglednom mladom dervišu, koji svoj zikr sa šejhom i elitom redovno prakticira nedjeljom i četvrtkom, ali ima naviku da počesto sa svojom djevojkom Senitom, ruku pod ruku, prošeta čaršijom. Poredio sam njega i sredovječnog Muradifa. Muradif ne klanja redovno i nije oženjen niti je u vezi, niti ima svog tarikatskog šejha, ali je redovan na svim tevhidima za mrtve, kao i na regaipskim mevludima. Mučila me misao ko je od njih dvojice pravi tradicionalni musliman? Da li su obojica? Ili možda nije nijedan? Hajd’ mu ga znaj. Problem je u tome što ne znam ko daje te tradicionalne članske karte i po čemu se određuje ko je tradicionalni Bošnjak musliman, a ko netradicionalni?

Postavlja se pitanje: šta trebaš raditi da budeš jedno, a šta raditi da budeš ono drugo?

Ko je veći tradicionalni bosanski musliman: stari mujezin Asim čiji sinovi redovno piju i kockaju, ili pak dugobradi trgovac Zaim koji klanja drugačije od Asima, a čije su sve tri kćerke pokrivene? Asim posjećuje sve moguće teferiče, tevhide i mevlude u kraju, dočim Zaim to, tvrdeći da je sve to bid’at, ne čini? Ko je od njih taj ”sveti” tradicionalni, a ko je netradicionalni?

Pitam se: možeš li biti tradicionalni bosanski musliman ako preko stranke za svake izbore vrlo vješto i lukavo pereš državne pare, ali redovno, kad si u džamiji, klanjaš onako kako si naučio prije 40 godina u mejtefu? Jesi li ti kao takav bolji tradicionalista od mladog dugobradog bosanskog hafiza koji klanja onako kako piše u zbirkama kod Buharije i Muslima?

Da li možeš biti tradicionalni bosanski musliman ako uopće nisi religiozan, ali ti je dedo bio poznati seoski ili čaršijski hodža i hadžija?

Sve su ovo veoma bitna pitanja na koja konačno očekujemo odgovor. Nek odgovori ko god hoće. Bujrum, ko god misli da je kompetentan nek nam to pojasni.

Može to biti bilo koji balija koji se predstavlja ekspertom za terorizam, ekstremizam i bilo koji drugi budalizam. To može biti i bilo koji novinar(čić) željan ekskluzive, a koji ima debelo iskustvo u prezentiranju polutačnih dnevnopolitičkih priloga, ali to svakako mogu biti i ljubitelja džeza, folka, sevdaha, kao i redovni posjetioci kladionica, korida i ”sunnetom propisanih tevhida”.

Na to, svakako, ima pravo i svaki dobrouhljebljeni vjerski radnik koji je svoj ugled i karijeru izgradio na pričama o svetosti Regaiba, te koristima i fadiletima talkina, sedmina, četeresnica i mevluda za umrle. Nije zgoreg da nam se oglase i ovi ”novi” muslimani što drugačije klanjaju, ali to dakako mogu učiniti i oni mirni i povučeni tekijski ljudi koji su posljednjih 20 godina vrlo mudro i uporno koristili termin ”vehabija” za svakog onog ko god bi ukazao na neki njihov islamom i hanefijskim mezhebom neutemeljini običaj i ”ibadet”. Bili su uporni i evo dobili su što su htjeli. Sad nek sa ekspertom Sukijem gone svoje ”din-dušmane” i krenu u pohod ”na nepoželjne vještice”.

Svi nam mogu dati odgovor, i pojasniti kako da znamo ko je taj ”Bogom traženi tradicionalni”, a ko netradicionalni bosanski musliman.

Serbez svima koliko nas ima. A ima nas: MAŠALA !

Za Akos.ba piše: Admir Iković

Akos.ba

Povezani članci