1. Sihr, rukja i zapisi
Priča o sihru, rukji i zapisima je tema koja nije strana, ali je “onostrana”. Zapravo, o njoj pišu i pričaju samo oni koji imaju problem sa sihrom i oni koji “rješavaju” problem, odnosno liječe od sihra. Rukja i zapisi su reakcija na bolest i najčešće, čast pojedincima, čista profesija i biznis onih koji liječe. O tome se ne priča i ne piše koliko bi trebalo. Zašto? Niti su ljudi stručni, niti žele da se miješaju u “biznis” zapisničara i učača rukje, a i ne smiju jer se boje onoga o čemu ne znaju. Međutim, bolest je prisutna i među nama je, a bolesni traže lijeka.
U nedostatku stručne elaboracije o temi sihra, bolesni, tražeći lijek, odlaze zapisničarima i profesionalnim učačima rukje. “Neznalica (džahil) je tvoj neprijatelj (aduvvuke), makar ti otac bio”, stoji u jednoj arapskoj izreci. Bogaćenje na muci i neznanju naroda je postao unosan posao, a pozivanje na vjeru siguran način zarade.
Trebamo se sami liječiti od zavisti prema drugima i preventivno i praktično zaštiti kroz namaz i biti stalno pod abdestom, a kada zatreba pomoć drugih, isključivo je tražiti od kompetentnih osoba.
2. Višeženstvo i tajni brakovi, Bošnjakinje i Arapi
Tema sklapanja tajnih brakova pojedinih bosanskih alima, uz prisustvo tri osobe, i pristajanje Bošnjakinja da Arapima budu druga ili treća ili četvrta supruga je igranje s institucijom braka i porodice. Tajni brak s drugom, trećom ili četvrtom ženom nekih bosanskih alima, kao i dozvola istih drugima, i pristanak Bošnjakinja da budu u takvom braku je požuda koja nema veze s vjerom i intencijom ajeta o višeženstva.
Još više od ovoga zabrinjava pristanak Bošnjakinja da Arapima budu druge, treće ili četvrte supruge, radi novca. U ratu su Bošnjakinje pristajale da budu supruge Arapima iz vjerskog uvjerenja da ako je Arap, samim tim je i dobar musliman. Nekad i sad nije isto i znaju one već kakvi su Arapi sa svojim običajima i ponašanju prema ženama, međutim novac, koji privlači lagodnijem i ugodnijem životu, je dovoljan razlog za njihov pristanak.
Bez obzira na razlog sklapanja, takvi “brakovi”, ma ko ih odobrio, ma ko ih sklapao, ma ko im bio svjedok i ma ko u njima učestvovao nisu dozvoljeni jer pozitivno pravo, zakon Bosne i Hercegovine, a i šerijatsko pravo ne dozvoljavaju takav brak. Žene, studentice, djevojke u takvim vezama nisu zaštićene, niti osigurane. Neko će reći da je bolji i takav brak, nego blud. Ni takav brak, a ni blud nisu dozvoljeni i nijedan tajni brak nije dozvoljen jer sama suština dozvoljenog braka je javnost, džemat, društvo: bračni parovi, djeca-članovi porodice, porodice-članovi društva, društva-članovi čovječanstva. Poslanik Muhamed, a.s., je rekao: “Zaruke sakrijte, vjenčanje obznanite.”
Brak nije ništa od gore navedenog. Brak se ne krije i ne kupuje već se gradi i unapređuje, a za to treba svijest, savjest i vrijeme.
3. Laž i nepravda kao posljedice konkretnih dnevno-političkih dešavanja
Teza većine bosanskih alima da se ne treba baviti i spuštati na nivo dnevno-političkih dešavanja nije ništa drugo do bježanje od realne i konkretne odgovornosti i emaneta. Zapravo, većina društvenih devijacija se dešava na dnevno-političkoj ravni. Laž, krađa, prevara, mito, korupcija, nepravda, nepotizam i slične pojave se dešavaju upravo od strane prijatelja i poznanika alima.
Ako alimi neće upozoriti na konkretnim primjerima šta je onda misija uleme!? Iako je pravilo “nemoj se zamjeriti”, ipak valja Bogu dževap dati. Kada misija postane profesija onda je uopćen govor o vjeri koji važi za svakoga, a ne obavezuje nikoga, dovoljan izgovor. Ulema sa sebe skine odgovornost, a lopovi i kriminalci nesmetano nastave raditi svoj posao jer ih niko nije spriječio i upozorio ni opomenuo.
Je li ulema ispunila emanet i misiju ako poziva uopćeno, upozorava i opominje uopćeno? “A ti sa svakim lijepo…”, možda i jeste! Da li su dužni govoriti o konkretnim devijacijama? Možda i nisu! Treba li bosanska ulema makar izbjegavati one koji su ogrezli u grijehu? Ne družiti se s njima i ne uzimati ih za prijatelje? Ne prešutiti njihov kriminal?! Neka svako radi svoj posao, političari neka vode brigu o politici, a ulema o vjeri, i neka upozoravaju na ispravan put i sebi i drugima, svima.
Bosanska ulema treba jačati instituciju zajednice koja će upravljati procesima i biti poštovana u upravljanju procesima i tada neće morati da pravi kompromise tamo gdje za kompromise mjesta ne smije biti.
Sihr unosi nemir u naše porodice. Tajni brakovi uništiše čiste brakove. Šutnja o zulumu i nepravdi prema mazlumima, našoj Zajednici ne dozvoljava bereket napretka.
Imamo takvo stanje da su nam bolesne naše džematlije-članovi zajednice, Arapi nam “ukradoše” naše Bošnjakinje, na svakome koraku imamo laži i nepravde, ali možda su bosanskoj ulemi ipak teme o paradama i talibanima, preče i prioritetnije!?
Piše: prof. Zehrudin ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce
Akos.ba
