Knjigom o prvom čovjeku i prvoj ženi na zemlji obradujte one koje volite

Poštovani ljubitelji knjige, nedavno je na naše tržište izašla knjiga dr. Nezira Halilovića pod naslovom ”Adem, praotac u nama”. U pitanju je vrlo zanimljiv i nadasve neobičan roman koji će vas zadiviti. Vjerujemo da će te iz njega naučiti mnogo toga i kroz ovaj roman još više spoznati prirodu čovjeka i svih onih životnih težnji i stremljenja koja se javljaju i u vama svakodnevno.

Ovaj roman nas navodi na razmišljanje, a istovremeno njegovim čitanjem saznajemo mnoštvo novih stvari i detalja koje do sada nigdje nismo pročitali.

Knjiga za područje BiH sa poštarinom i dostavom brzom poštom na vašu adresu košta 30KM. Svoje narudžbe možete izvršiti na broj 062 657 128.

U nastavku objavljujemo jedan kraći podnaslov iz knjige o Ademu, a.s. i hazreti Havvi. Toplo vam je preporučujemo.

BRDO LJUBAVI

Adem i Hava se sretoše na samom središtu doline, na jednom brežuljku, koji se od tog dana prozva Brdo milosti, odnosno Brdo ljubavi, jer ljubav je jedan od najčišćih oblika milosti.

Gazeći krupnim koracima uz brdo Adem je dozivao Havu:

• Hava!

A i ona je dozivala njega:

• Ademe!

Nakon toliko pređenih brda i dolina, nađoše se na jednom malom brdu u sred velike doline. Ne zna se i nikad se neće saznati ko je koga prije zagrlio i od sreće i radosti poljubio, Adem Havu ili Hava Adema, ali su oboje istog trenutka u isti glas rekli iste riječi:

• Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.

Adem je pogledom naprosto gutao Havu, upijajući svaki detalj njenog prelijepog lica i pitajući se kako li je samo preživjela sve te trenutke bez njega. A ona je istim takvim pogledom gledala Adema. Na njegovom umornom preplanulom licu vidjeli su se tragovi napornog putovanja i neizvijesne pretrage, ali dominirale su oči tako pune ljubavi. Ljubavi u kojima se Hava tako rado kupala dok su bili u Džennetu, a sada je vidjela da je njen Adem gleda  potpuno istim očima i na Zemlji. Uvjeri se da je osjećaj ljubavi potpuno isti i u Džennetu i na Zemlji. Zahvali se Gospodaru svjetova na tome što joj je dao Adema i što je tako i toliko voli. Tokom dosadašnjeg života shvatila je da svako dobro dolazi od Gospodara svjetova,a ljubav je jedna od najvećih blagodati. Njih dvoje jesu izgubili Džennet, ali Elhamdulillah, nisu izgubili svoju ljubav.

Adem sa svoje strane nije se mogao nagledati njenog prelijepog lica. Naprosto se otimao šta će joj prije poljubiti: lijepe usne, slatke obraze, divne oči, obrve, ponosno čelo, tu bajno bujnu kosu, resice ušiju. Naprosto ju je obasuo poljupcima od kojih ona nije ostala dužna ni na jedan. Njih dvoje su doslovno bili jedna duša i dva tijela. Nakon spajanja, konačno su ponovo postali kompletni.

Ademove ruke nisu mirovale, dok ju je ljubio milovao ju je po obrazima, po ramenima, leđima, rukama, gdje god je mogao dohvatiti. A ona se sa svoje strane tako čvrsto uhvatila oko njegovog vrata, kao da ga čuva i od njega samog da se nikad više ni na trenutak od nje ne odvoji i nigdje ne izgubi. Njihova sreća je bila toliko silna da jedno drugo ništa nisu mogli pitati o bilo čemu, mada je bilo bezbroj pitanja u njihovim dušama. Umjesto pitanja, njih dvoje su se tu, na Brdu ljubavi, samo gledali, gledali, gledali, i ljubili, ljubili, ljubili, te milovali, milovali, milovali…

Upravo tu na Arefatu, doživjeli su prvu sreću na ovom svijetu. Bio je to dobar znak. Iako su spušteni na Zemlju, to ne znači da će njihov život biti samo bol i patnja, kako im se činilo do tog trenutka.

Izvor: Adem, praotac u nama

Autor: Nezir Halilović

Za Akos.ba izdvojila i priredila: Lejla M.