Kiseljački aparthejd: “Neka izađu bošnjačka djeca, ovim se autobusom sada voze hrvatska”
Oni koji su ključ problema izražavaju zabrinutost, to je sve za šta imaju volje. Istovremeno, veliki broj incidenata i napada u Kiseljaku prolazi nekažnjeno, veliki broj nije ni prijavljen, upravo kako bi se izbjeglo izazivanje međunacionalnih tenzija, hrvatskoj i bošnjačkoj djeci za vrijeme škole je zabranjen svaki kontakt, neravnomjeran je odnos zaposlenih u javnim institucijama…
Posljednji u nizu incidenata desio se na Novu hidžretsku godinu, u mjestu Duhri gdje je imamu Mustafi ef. Pašiću zapaljena garaža i automobil.
Jedini odgovor koji obični građanin dobije od nadležnih institucija jeste da nije Kiseljak jedini, da se cijela država bori s ovakvim problemima. Građani se ovakvo objašnjenje slušaju 15 godina. To i više nije dovoljno.
“Radimo sve na relaksaciji tih odnosa, mnoga dešavanja nismo ni prijavljivali, gledali smo da neke od njih završimo na lokalnom nivou. Mnogi slučajevi nisu dobili sudski epilog, napadači nisu kažnjeni nikako ili kazna nije bila adekvatna. Nakon napada na pokrivenu ženu vidjeli smo da policija dobro uradi svoj posao, ali poslije se ne desi ništa. Muteveliji Čaršijske džamije u Kiseljaku 2014. je usred dana razbijena glava samo zato što je postavljao baner Bajram Šerif Mubarek Olsun. Napadač je uhvaćen, ne znamo da je adekvatno kažnjen”, kazao je za Klix.ba Kenan Bajrić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Kiseljak i predstavnik Vijeća roditelja Osnovne škole Kiseljak I.
Aparthejd u državi koja mašta o Evropi
Situacija je kulminirala zbog segregacije djece i dvije škole po jednim krovom. U evropskom Kiseljaku, kako se punih usta govorilo tokom predizborne kampanje, hrvatska i bošnjačka djeca ne idu u iste učionice, a kako bi se njihovi susreti u potpunosti spriječili do škole putuju u različitim terminima, časovi im ne počinju i isto vrijeme, kao ni odmor. Kada su, jedne prilike, bošnjačka djeca slučajno ušla u autobus u terminu koji je predviđen za hrvatsku djecu, rečeno im je da napuste vozilo. Sve to se dešava u državi koja mašta o Evropskoj uniji.
“Moje dijete je bilo u autobusu kada se vozač autobusa okrenuo i rekao:’Neka izađu bošnjačka djeca, ovim se autobusom sada voze hrvatska’. Nakon toga sam otišao kod načelnika i rekao da se slično dešavalo samo crncima u vrijeme aparthejda i da to mora hitno prestati. Dogovorili smo se da to nećemo iznositi u medije da ne bude da potpaljujemo vatru, ali nestat će mjesta pod tepihom i šta ćemo onda”, pita se Bajrić.
Roditelji traže da se provede zakon iz 2003. godine kojim je naloženo spajanje škola Kiseljak i Kiseljak I. S obzirom da iz Ministarstva obrazovanje, znanosti, kulture i športa SBK nikada nisu dobili odgovor zbog čega se zakon ne provodi, tražit će od Općinskog vijeća da se održi referendum.
“Najvjerovatnije ćemo tražiti da se provede referendum da vidimo jesu li građani za to da djeca zajedno idu u školu. Neko ciljano i namjerno razdvaja djecu da bi dolazilo do ovakvih situacija. Iz ministarstva nikada nismo dobili ni rečenicu, barem da je proces u toku. Razgovarao sam s Hrvatima, oni se ne žele javno izjasniti. Naša djeca idu s Romima u školu, što bi nam to bio problem. Uz nacionalnu grupu predmeta, naravno, mi ne želimo nikoga ugroziti, ali ne možemo dozvoliti da se ugrožavaju prava naše djece”, navodi naš sagovornik.
Ističe da načelnik općine Mladen Mišurić Ramljak razumije situaciju, ali da razumijevanje nije dovoljno. Roditelji će 29. septembra održati sastanak nakon kojeg, ukoliko njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni, djecu neće slati u školu.
“Da bi djeca uopće išla u srednju školu roditelji su sada uslovljeni da pristanu na hrvatski plan i program po kojem djeca uče da im je domovina Hrvatska. To više ne možemo i nećemo trpjeti. Zakoni postoje, ali oni koji su ih dužni provoditi to ne rade”, kaže naš sagovornik.
Dvostruki aršini pri zapošljavanju u javne ustanove
Osim međunacionalnih sukoba i razdvajanje djece, Kiseljak ima problem i s neravnomjernim odnosom zaposlenih u javnim ustanovama.
“Po posljednjem popisu, Bošnjaka u Kiseljaku ima oko 40 posto, omjer u svim javnim službama nije ravnopravan. Ako ima sedam vatrogasaca svih sedam su Hrvati, to nam dovoljno govori. Ne možemo više prihvatiti objašnjenje da je svugdje isto. Treba nas priznati ravnopravnim građanima, a ne građanima drugog ili trećeg reda”, zaključuje Kenan Bajrić.
Dok se Bošnjaci u Kiseljaku bore za osnovna prava, kao što su pravo na obrazovanje i rad, iz stranka koje za sebe vole reći da su bošnjačke ili probosanske i u službi svih građana, izražava se zabrinutost. To će vjerovatno riješiti sve probleme koje Kiseljačani imaju.
