Karađoz-begova medresa – pun bokor miruha
Kada pisati o Karađoz-begovoj medresi ako ne povodom 20. godišnjice reaktiviranja ove veoma značajne odgojno-obrazovne ustanove
Svi njeni diplomanti, a velikih ih je broj, ponosni su na činjenicu da su pripadali korpusu Karađoz-bega osposobljeni da nakon mature kroče na istinske staze poslanikovog časnog da’veta kojeg će širiti i pronositi svuda gdje se budu kretali i gdje budu živjeli.
Iako pripadam prvoj poslijeratnoj generaciji KBM diplomanata još uvijek se rado prisjećam mnogih dogodovština iz ovog predivnog mladalačkog perioda. Dani provedeni u KBM u Mostaru su bili najljepši dani moga života, ali zasigurno najljepši životni period i stotina drugih diplomanata iz kasnijih generacija.
Bio sam dječačić (omladinac) koji je u ovom gradu na Neretvi sve četiri godine proveo odvojen od roditelja. Iako sam dolazio iz druge sredine, u Mostaru sam bio prihvaćen kao dijete toga grada. Volio sam i bio sam voljen. Još u prvom razredu ove srednje škole uvidio sam šta znači imati prave prijatelje. Ja sam ih, čini mi se, imao na svim stranama. Rado sam se družio sa svima.
Sjećam se da su me posebno gotivile redovne džematlije džamija na Musali, Sjevernom logoru i KB džamije, jer sam u te tri džamije bio i sam redovni džematlija. A po potrebi bogme i zamjenski imam i mujezin.
Divni i dragi profesori, a još divnija i draža raja iz razreda. Zahvaljujući Salki i Refidu uvijek smo se imali čemu nasmijati. Da ih nije bilo trebalo bi ih izmisliti.
O Karađoz-begovoj medresi i njenim profesorima i diplomantima biće više riječi u nekom mom narednom pisanju. Ovog puta želim posebnu pažnju skrenuti na pisanu riječ onih koji su vezani za našu Medresu.
Prije par večeri kod naših fcb prijatelja iz Mostara mogli smo vidjeti slike sa impresivne promocije knjige ”Makovi na Sinaju”, autorice Zinete Subašić. Promocija je održana u Sali Studentskog hotela u Mostaru. Divno je vidjeti sve ta lica na jednom mjestu. Svi na svoj način vezani za našeg velikog Karađoz-bega oko čijeg imena se okupljamo punih 20 godina.
Dok ovo pišem na um mi padaju i dvije meni posebno drage knjige čija autorica je i razrednica naše generacije, uvažena profesorica Jasmina Demirović.
”Karađoz-begova medresa – pun bokor miruha”, te knjiga ”Ja, Muhamed beg Zaim, zvani Karađoz-beg” predivni su biseri nanizani zaslugom naše vrijedne profesorice. Sve ono najbitnije što se dešavalo u Karađoz-begovoj medresi trajno je zapisano perom profesorice Jasmine.
Dok isčekujemo da se na tržištu pojavi njena nova knjiga svima onima koji nisu nabavili ova dva predivna izdanja neka to odmah i učine – direktnim javljanjem profesorici na fcb profil ili pozivom na broj 062 324 015.
Šteta je u svojoj kućnoj biblioteci ne imati ova dva hvale vrijedna naslova. Ovaj moj kraći pomen Karađoz-begove medrese i tri knjige naših vrijednih spisatelja najava su mog skorog pisanja o utiscima iz KBM i svemu onom lijepom što smo prošli kao njeni učenici. Neka je vječni rahmet duši Karađoz-begovoj, a onima koji ovo čitaju veliki selam sa Drine!
Za Akos.ba piše: Admir Iković
