Kako velikodušne bebe pretvaramo u sebične ljude?
Naš prirodni instikt za čovekoljublje uništavaju zahtjevi modernog života, tvrdi nedavno objavljena knjiga.
Ako ste planirali sa djecom u šoping ovih dana, možda ne bi trebalo da čitate ovaj tekst. Sudeći po novoj studiji, učenje djece konzumerizmu pretvara mališane u sebična, nemoralna stvorenja bez trunčice empatije, u pohlepne i nervozne osobe uništene ljudskosti.
U svojoj novoj knjizi, prihoterapeut Grejem Mjuzik tvrdi da nas društvene promjene i sve veća nejednakost, od beba velikih srca pretvaraju u hladne, bezdušne i zle ljude.
“Sve je manje empatije i saosećajnosti u međuljudskim odnosima” kaže Mjuzik, koji radi kao psihoterapeutski savjetnik za djecu i mlade u londonskim klinikama Tejvistok i Portman. “Mnogo je dokaza da brz tempo života i nervoza koju on stvara imaju veliki uticaj na to kako tretiramo druge. Svi dobro znamo o čemu je riječ – živimo u nemilosrdnom svijetu i da bi se uspjelo, treba biti stalno na oprezu i nikad se ne opuštati. Toliki stres iz temelja mijenja ponašanje, što se loše odražava na našu sreću i dugovječnost. ”
Istraživanje spovedeno prošle godine na Mičigenskom univerzitetu pokazalo je da je izloženost surovostima u riality programima učinila adolescente društveno agresivnijim. Svakodnevne zlobne opaske u šou programima kao što su „X Faktor“ i „Ja imam talenat“ pokazuju koliko bezdušni postajemo .
Mjuzik poriče tvrdnju da se djeca rađaju sebična. On ističe niz ekperimenata na njemačkom Institutu Maks Plank, u kojima je grupa petnaestomjesečnih beba stavljena u sobu zajedno sa odraslom osobom koja se pretvarala da joj je potrebna pomoć. “Dokazano je da imamo nagon da pomažemo. Bebe vole da pomažu i čine to iz lične satisfakcije, sve dok ne počnemo da ih za takvo ponašanje nagrađujemo igračkama. Grupa beba koju su nagrađivali igračkama brzo je izgubila zanimanje da pomaže. Djeca koja nisu nagrađivana i koja nisu znala da je druga grupa dobila igračke, nastavila je da pomaže sa zadovoljstvom zbog pukog čina pomaganja drugom.”
„Bebe vole da pomažu i čine to iz lične satisfakcije, sve dok ne počnemo da ih za takvo ponašanje nagrađujemo igračkama.“
Druge studije su pokazale da bebe više usrećuje davanje poklona nego njihovo primanje, kaže Mjuzik. “Imamo dokaze da su adolescenti od kojih je traženo da učine jedno dobro djelo dnevno postali manje depresivni. Mi smo bića u čijoj je prirodi da pomažemo drugima i da to činimo bez zadnjih namera. Nagrade nikog ne čine sretnim i time što nagrađujemo određena ponašanja gubi se nešto suštinsko. Svi to znamo, ali nas je zaveo konzumeristički etos, verovanje da nam je potreban novi Ajfon ili nova kuhinja da bismo bili srećni – i padamo na njega iznova i iznova. Ovo su moćni nagoni postindustrijskog kapitalizma i masovni mediji ih izvanredno pobuđuju u nama.”
Mjuzik objašnjava da su ljudi, usljed borbe za opstanak, pod stalnim stresom . “Ne možete biti zainteresovani za druge i njihovo mišljenje ako su vam nervi u haosu.”
U svojoj novoj knjizi Mjuzik navodi primjer eksperimenta izvedenog još 1973. godine, kada su studenti teologije zamoljeni da održe govor o paraboli o Dobrim Samarićanima. Prvoj grupi je rečeno da moraju odmah da nastupe, dok je druga grupa imala vremena da se pripremi. Kako su napuštali sobu, studenti su prolazili pored glumca koji se pravio da je u nevolji. Oni koji su morali brzo da se spreme su ga ignorisali, dok su ostali zastali da pomognu.
“Tempo života utiče na altruizam” kaže Mjuzik. “To se dešava i u školama. Sa sve više akademskih obaveza, stres se uvlači i u naše škole. Vidim to po djeci koju susrećem u mojim klinikama, što me veoma brine.”
Mjuzik upozorava da moramo da preispitamo naše materijalističke tendencije. “Kult novca koji dominira u zapadnom svijetu dovešće do toga da sve više zaboravimo na naše društvene obaveze”, kaže on.
Možda i nije kasno da otkažete onaj šoping?
Autor: Trejsi Mejkvej
Izvor: The Guardian/Detinjarije
Obrada: Akos.bA
