Kako su Bošnjaci reagovali na inicijativu za zamjenu topa sirenom
U periodu između dva svjetska rata vlasti su vršili pritisak na Islamsku zajednicu, a posebno na vakufe. Nisu bili pošteđeni ni simboli bošnjačke tradicije.
U tekstu “Sirena mjesto topa” iz 1934. godine donosimo vam opis reakcija na namjeru vlasti da sirenom zamjene top koji je tada oglašavao vrijeme iftara i sehura.
Sudeći po pisanju sarajevskih novina, radi se na tome da se uvede nekakva sirena kao u prekooceanskih parobroda, koji će nam uz ramazani-šerif objavljivati iftar i sehur. Kako se tvrdi, ta je sirena već i naručena u Njemačkoj za 60 000 dinara.
Kao razlog uvođenju ove novotarije navodi se da se top ne čije ni po cijelom Sarajevu, a sirena bi se čula na 20 kilometara daleko. Drugi bi razlog bio što je pucanje topovskih hitaca skopčano sa velikim troškovima. Ostalih razloga nema.
O ovoj se novotariji mnogo prepričava po čaršiji, naravno kao i u svakoj novotariji, a nije ni čudo ka je i Radmilo Grđić poeo praviti pale u “Jugopošti” na račun ove sirene, ili kako je u našoj čaršiji nazivaju “pišće”, “borije” i slično. Mi smo se po svojoj dužnosti informirali kod neke zvanične i nezvanične uleme i Božijim hikjmetom odmah su se podijelili u dva tabora. Zvaničnici kažu “la bese” – nije propisano ni opaljivanje topova ni borija. Nezvanični kažu da ta novotarija može povući za sobom i druge koje narod ne bi mogao odobriti, kao na primjer bojati se da ne bi kome palo na um da sirenom zamijeni mujezina, a kasnije, da ne bi ko došao na tu misao da se mjesto hafiza koji uči mukabelu uvede radio ili što slično.
Jedan nam je rekao da je uvođenje sirene i s vjerskog gledišta opravdano jer nas podsjeća na Israilov sur. Taman je haman tako!
Mi zasada nećemo iznositi svoje stanovište dok ne provjerimo kod nadležnih ima li u ovom svemu uopće malo istine.
A.M.
Islamski svijet, Sarajevo, broj 102, 24.08.1934
Izvor: D. Tomašević (2014.) Bajram ide… Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine
Za Akos.ba priredio: Mirza Pecikoza
