Kako ramazan provode Bošnjaci u Norveškoj, zemlji gdje ljeti Sunce ne zalazi?
Mr. Ibrahim Šabić je rođen 1988. godine u Sarajevu. Osnovno obrazovanje završava u Visokom. Potom upisuje Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Nakon srednje škole upisuje Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu a nakon čega upisuje i postdiplomski studiji na istom fakultetu kojeg uspiješno privodi kraju 2015. godine. Dvije godine je radio kao honorarni imam pri MIZ Visoko. Objavljivao je radove u Glasniku, BH Glasniku, Preporodu i drugim časopisima.
Od 2014. godine radi kao uposlenik Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj kao imam za zapadnu obalu Norveške sa sjedištem u Bergenu. Član je međureligijskog vijeća STL-Bergen. Sretno je oženjen sa suprugom Jasminom koja trenutno završava master studiji na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Bergenu na odsjeku analitičke hemije.
U ramazanskom intervjuu za portal Akos.ba, sa Ibrahimom ef. Šabićem smo razgovarali o ramazanskim danima u Norveškoj, položaju i perspektivama Bošnjaka u ovoj skandinavskoj zemlji te aktivnostima Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj.
Razgovarao: Nedim Botić
Akos.ba: Kako je ramazan dočekan u Norveškoj?
Mubarek ramazan na prostoru Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj dočekan je kao i svake godine, svečano, sa nizom aktivnosti u svakom od naših 15 džemata. Drugim riječima kazano, onako kako se dočekuje najdraži gost. Naše džematlije i džematlijke sa svojim imamima i džematskim odborima izvršili su ramazanske pripreme među kojima su uređenja i čišćenja mesdžida i džematskih prostorija te niza drugih aktivnosti za doček teravih imama i njegov plan posjeta. Ovdje bih posebno naglasio angažovanost naših džematlijki, koje su nosioci skoro svih aktivnosti, i mislim da je ženski aktivizam ono što možda i najviše krasi naše džemate i našu cijelu Islamsku zajednicu Bošnjka u Norveškoj.
Kada je riječ, generalno, o ramazanskom postu mogu slobodno kazati, a i šira javnost je s tim upoznata, da područje Norveške države kao i cijele Skandinavije spada u grupu zemalja sa najdužim danima u ljetnom periodu u Evropi. Imamo zaista velikih izazova kada je riječ o dugim danima posta. Dovoljno je kazati da na prostoru centralne i sjeverne Norveške, gdje živi znatan broj Bošnjaka, Sunce u ljetnom periodu uopće ne zalazi te se muslimani ovog područja susreću sa fenomenom ”bijelih noći” i dan traje doslovno između 20-24 sata. Dok je u ostalim dijelovima Norveške situacija malo ”bolja” i noć je za nijansu tamnija. Na ovaj način, zbog obaveza u školama i fakultetima, poslu i drugim poslovima od egzistencijalnog značaja za život, veliki broj muslimana je onemogućen u izvršavanju ramazanskog posta i drugih ramazanskih aktivnosti. Naša zajednica u saradnji sa Islamskim savjetom Norveške (IRN) za ove predjele, gdje Sunce doslovno uopće ne zalazi te sličnim predjelima, izradila je prilagođenu vaktiju koja je kombinacija mekkanskog sa lokalnim vremenom i time ponudila rješenje velikom broju muslimana. Ovaj iskorak u rješavanju jednog od savremenih fikhskih pitanja smatramo, slobodno mogu kazati, historijskim za sve buduće generacije mladih muslimana posebice Bošnjaka koji žive na ovim prostorima.
Akos.ba: Kako žive Bošnjaci u Norveškoj?
Bošnjaci u Norveškoj, statistički gledano, po broju stanovnika čine jednu od manjih ali također jednu od najintegrisanijih skupina u norveškom društvu. Ovu činjenicu je potvrdio Centrali Statistički Biro (SSB) u svojoj analizi gdje su naši Bošnjaci u nekim segmetima kao što je obrazovanje (procenat završavanja srednjih škola, fakulteta i doktorata) pozicionirani daleko ispred ostalih doseljeničkih skupina. Danas na prostoru Norveške živi oko 12-15 hiljada ljudi s prostora Bosne i Hercegovine a njih oko 9500 su članovi Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj. Najveći broj Bošnjaka nalazi se na području regija Oslo i Østfold te na prostoru zapadne Norveške na područjma koja gravitiraju u i oko tri grada: Bergena, Stavangera i Haugesunda.
Naš narod uživa veliki ugled i povjerenje u norveškom društvu te kao evropski muslimani zaista nemaju nikakvih problema s kojima se susreću muslimani iz drugih dijelova svijeta. Mnogo je pozitivnih stvari o kojima bih mogao pričati pa čak se i pohvaliti kada su u pitanju uspijesi naših Bošnjaka na raznim poljima ali postoje tu i tamo zabrinjavajuće činjenice kod jednog broja mladih a koje se ogledaju u indolentnom odnosu prema domovini Bosni i Hercegovini, odricanju od BH državljanstva, stupanju u vambračen zajednice i mnoge druge stvari koje ulaze na mala vrata među našu omladinu. Za sada se radi o manjem broju tih slučajeva ali posljedice su velike, teške i bolne. Veliki su to izazovi sa kojima se mi kao Islamska zajednica i imami te generalno kao narod u norveškom društvu, svakodnevno susrećemo i nastojimo to ukazati našoj omladini kroz razne vidove vjerskih, kulturinih i međureligijskih aktivnosti.
Akos.ba: Ramazanske aktivnosti IZBN?
Kada govorimo o ramazanskim aktivnostima na prostoru Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj akcenat je stavljen na klanjanje redovnih namaza u džematu, mukabele, teravih namaze, zajedničke iftare, obilaske džematlija te sijela i druženja kao i niz humanitarnih aktivnosti.
Ja sam imam za zapadnu obalu Norveške, teren otprilike veličine Bosne i Hercegovine, sa tri centra odnosno velika džemata Bergen, Haugesund i Stavanger. Na ovom prostoru živi oko 1500 članova naše zajednice. Na osnovu toga vrlo često putujem kao i mnogi imami u našoj zajednici. Za normalno odvijanje i obavljanje vjerskih i kulturnih aktivnosti te da bi se otvorila vrata mnogih Bošnjaka širom zapadne obale Norveške u svom poslu koristim skoro sva prevozna sredstva kao što su avion, brod, voz, automobil i autobus. U ovom mubarek ramazanu dodjeljena su mi dva teravih imama u džemate Hagesund i Stavanger koji prema informacijama sa terena rade odličan posao. Vrlo je interesantno postiti i obavljati ramazanske aktivnosti u jednom okruženju kakvo je norveško. Zaista bi trebalo iskusiti fenomen ”bijelih” noći, zajedničkih iftara tokom cijelog ramazana, sijela uz predavanja do samoga sehura i mnoge druge aktivnosti koje krase mubarek ramazan. Posebno bih naglasio upornost, ustrajnost i želju Bošnjaka koji da bi prisustvovali zajedničkom iftaru i klanjali teravih namaze prelaze i do 60 km u jednom pravcu. Zamislite samo tu snagu imana i ljubav prema Svevišnjem Gospodaru te da oni koji žive tik uz džamiju ili mesdžid nemaju opravdanja za svoj nedolazak na teravih namaz.
Akos.ba: Šta Vam prvo padne na um kad spomenemo ramazan?
Svako ima svoj pristup Ramazanu, i posebno, kod svake osobe izaziva različite emocije jer, ipak, on je ”Car svih mjeseci”. On kod mene budi pomisao da je vrijeme godišnjeg testiranja dužnosti prema Gospodaru, džematu i porodici, a to bi mogao definisati kao jedno duhovno-fizičko pročišćenje odnosno regeneraciju duše i tijela putem kojeg trasiram životni put u kojem pokušavam da u svoj život implementiram ono što Darivatelj Milosti traži od nas sljedeći put plemenitog Resulullaha s.a.v.s.
Akos.ba: Možete li sa nama podijeliti neku uspomenu ili događaj koja te posebno veže za ramazan?
Često puta evociram uspomene na svoje ramazansko djetinstvo. Svako dijete ima svoju radost a ramazasnke radosti su posebne. Ja ih zovem radosti malih muslimana. Već dugi niz godina nisam proveo mubarek ramazan u krugu svojih roditelja i bliže porodice. I uspomene koje mi mubarek ramazan svake godine iznova budi vežu me za njih. Radi se o jednom momentu moje dječije radosti i zanosa kojeg teško mogu da opišem, a to je kada bi moja majka h. Vasvija hanuma i moj babo h. Senad-ef. pravili iftar, mene bi još kao malog dječaka poslali da pozovem komšije na iftar. Taj odlazak i pozivanje komšija na iftar te iftarska atmosfera u kući tokom i poslije tog iftara definitivno je bila moja najveća radost kao malog muslimana.
Akos.ba: Kako Vi i Vaša porodica provodite ramazanske dane?
Kada mubarek ramazan nastupi obaveze koje imam kroz džemate u toku cijele godine pokušam svesti na minimum (mislim na česta putovanja) i u tom periodu od mubarek Ramazana pokušam uzeti što više od izobilja kojeg nam on pruža – a doista pruža mnogo. Od mnogobrojnih adeta koje sam nasljedio od roditelja pokušavam dva primjeniti sa svojom hanumom Jasminom. Jedan se odnosi na vjerski dio, a to je da nakon sabah namaza nema spavanja, nego vrijeme provesti uz učenje Kur’ana a drugi je vezan za pripremu slatkog jemeka koji se zove kadaif i koje je nezaobilazan na našem iftaru.
Akos.ba: Imate li neku poruku za naše čitaoce?
Vrijeme je velika blagodat našeg Gospodara i vodimo računa kako tu blagodat (ne)koristimo. Put istinske sreće i zadovoljstva nalazi se u namazu, redovnom učenju i druženju sa Kur’anom i poslušnosti prema roditeljima. Stoga, svi ljudi koji žele da budu sretni i zadovoljni a posebice omladina koja to želi, neka svoje vrijeme i obaveze podrede namazu, Kur’anu i roditeljima.
