Kako ramazan od nas pravi lidere?

Možda ste slušali kako treneri i edukatori koji drže seminare imaju običaj kazati: “Imate snagu da učinite bilo šta bez imalo ograničenja samo morate vjerovati u sebe.” Ipak, ono što me i dalje fascinira jeste činjenica da su veliki lideri zapravo imali drugačiju perspektivu liderstva od navedene. Oni su duboko vjerovali i ispravno razumijevali islamski aksiom „Nema snage niti moći osim sa Allahom.“

Skromnost je odlika velikih lidera

Kao primjer toga navest ćemo Zul Karnejna, koji je bio kralj/vladar. Imam Taberi od Mudžahida o njemu prenosi sljedeće:

“Veliki zemaljski vladari na istoku i na zapadu bile su četiri osobe. Dvojica od njih su bili vjernici, a druga dvojica nevjernici. Dvojica koji su bili vjernici su Sulejman, a.s., sin Davudov i Zul Karnejn. Dvojica koji su bili nevjernici su Bahtansar i Nimrud sin Kenanov. Niko nije vladalo cijelom zemljom osim njih četverice.”

Jedan narod koji je živio u vrijeme Zul Karnejna punudio je ovom velikom vođi nagradu za izgradnju barijere između njih i Jedžudža i Medžudža. Zul Karnejn im je odgovorio:

“Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao” – reče on. “Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.” (Kur’an 18:95)

Umjesto da moć, sposobnost, bogatstvo i znanje za izgradnju te barijere pripiše sebi, on kaže da mu je to Allah dao i omugućio.
I šta on kaže nakon što je završio taj posao? Da li on tvrdi da je uspjeh došao zahvaljujući naporima koje je on učinio? Nakon izgradnje barijera on kaže: “Ovo je blagodat Gospodara moga!” – reče on.” (18:98)

Sulejman je bio poslanik i vladar čije kraljevstvo je bilo veličanstveno toliko, da niko nikada neće imati sličnu vlast na zemlji jer je on molio:
“Gospodaru moj,” – rekao je – “oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!” (Kur’an 38:35)

Kao rezultat toga, džinni, ptice, vjetar i druga kraljevstva bili su njegovi podanici i sluge. Zakoni fizike nisu vrijedili onda kad mu je prijestolje kraljice Belkise doneseno u treptaju oka. Šta je Sulejman, a.s., rekao na to? On je rekao:
“Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit. (Kur’an 27:40).

Priznavanje Allahovih blagodati glavna je osobina velikih lidera. Poslanik Jusuf, a.s., nakon što je dobio vlast je rekao:
“Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naučio me tumačenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitinik moj i na ovome i na onome svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!” (Kur’an 12: 101)
Veliki lideri nisu postigli veličinu zato što su mislili da su veliki. Veličinu su dobili jer su bili ponizni prema Allahu. Poslanik Muhammed, a.s., je rekao:

“Niko se neće poniziti u ime Allaha a da ga Allah neće uzvisiti.” Bilježi ga Muslim

Post nas uči skromnosti

Post je škola koja nam kroz nekoliko sati pokaže koliko smo zaista ovisni, ranjivi i slabi. Žeđ, glavobolja, želudac…, sve to utiče na našu produktivnost posebno na kraju dana.

Post nas podsjeća da mi nismo vlasnici ničaga što dajemo već smo sebebi/provajderi i da nismo sami sebi dovoljni, već da smo ovisni.
To ne znači da trebamo ostaviti djelovanje i željeti ostvariti ciljeve bez ikakvog napora. To znači da trebamo shvatiti da je uspjeh samo produkt Allahove moći, a ne naših sposobnosti ili djela. Istovremeno treba biti oprezan kada su u pitanju metode i sebebi putem kojih dolazimo do naših ciljeva.

Taj balans vidimo u Zul Karnejnovoj izjavi kada on, nakon što je rekao da je Allah taj koji mu je sve to omogućio i dao, iskorištava sve raspoložive resurse oko sebe i kaže tom narodu: “Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.” Dakle, on je uključio i one oko njega u taj građevinski projekat.

Da bi upoznali Allaha kako treba, moramo najprije upoznati sebe – naše mogućnosti i ograničenja. Faraon nije htio vjerovati u Boga jer nije poznavao samog sebe. On je samog sebe proglasio bogom, izazivajući Stvoritelja i pokušavajući se popeti do Njega u sklopu čega su svi njegovi potezi koje je poduzimao bili ograničeni njegovom ljudskom prirodom. Kao rezultat toga historija ga pamti kao jednog od najvećih oholnika i silnika.

Kada čovjek zna da ne može bez vode i osjeća da mu je tijelo krhko zbog manjka prehrane zbog posta, treba da probudi svoju svijest o Najmoćnijem i Najuzvišenijem.

Osoba koja poznaje svoje slabosti i ograničenja biće više ponizna/skrušena u svojim namazima i dovama. Riječi: “Allahu, Ti si sam Sebi dovoljan i bogat, a ja sam slab i siromašan” postaće uobičajene kod takvih osoba.

Možemo biti pod vlastitim dojmom i misliti da sami možemo ostvariti ciljeve jer smo pametni, snažno ili vjerujemo u sebe. Međutim, ramazan nas podsjeća na to da smo mi samo ljudska bića i podsjeća nas na naš odnos prema našem Stvoritelju.
Spoznaja vlastitih ograničenja, zapravo je jedna od naših prednosti, jer kroz tu spoznaju naše ovisnosti o Stvoritelju, možemo razviti veću ljubav i bliskost sa Allahom.
Putem toga povećava se taqwa/bogobojaznost – što je i glavni cilj posta. Sa ovom taqwom/bogobojaznošću i spoznajom da se ništa ne može postići bez Allahove pomoći, događaju se zaista velike stvari.

Autor: Shakiel Humayun
Izvor: aboutislam.net
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

BIOGRAFIJA AUTORA: Shakiel Humayun je poduzetnik, suprug i otac. Rođen je u New Yorku gdje je i odrastao. Diplomirao je biznis administracije na Baruch koledžu. Potom je završio postdiplomski studij na Univerzitetu Umm-ul-Qura u Mekki, gdje je primljen kao počasni saradnik na arapskim i islamskim studijama. Nastavio je svoj studij na Visokoj školi za Šerijat na Univerzitetu Umm-ul-Qura. Tokom svog boravka u Mekki, imao je priliku sticati znanje od mnogih učenjaka. Zagovornik je jakog džemata/zajednice što je rezultiralo osnivanjem Fondacije za razvoj izvornog znanja. Piše i objavljuje na svom blogu shakielhumayun.com.

Akos.ba