Kako je Ataturk nametno ezan na turskom jeziku
Godine 1932. vrata progona koji će potrajati 18 godina su otvorena. U Turskoj je počelo učenje ezana na turskom jeziku. Osmansko carstvo se raspalo i osnovana je Republika Turska. Prvi kadar Turske koji je formiran je pokušao objaviti rat islamu i njegovim simbolima, koje su smatrali preprekom u razvoju nacionalnog identiteta. Njihova prva meta je bio ezan, koji se s minareta počeo učiti na turskom jeziku.
U ustavu Osmanske vlade je stajalo da je islam službena državna vjera carstva. Međutim, nakon pada hilafeta ovaj dio je je zamijenjen idejom ‘sekularizma’.
Pored ezana zabranjeno je i nošenje fesa i turbana, hidžab je ismijavan kao ‘smiješan predmet’ i zabranjen je u javnim zgradama, kalendar je zvanično promijenjen i od tradicionalnog islamskog kalendara utemeljenog na hidžri uveden je gregorijanski kalendar zasnovan na navodnom rođenju Isusa Hrista. Petak više nije smatran dijelom vikenda i Turska je prisiljena slijediti evropske norme subote i nedjelje koji su smatrani slobodnim radnim danima. Godine 1928. izbrisana je klauzula u ustavu prema kojoj je islam službena vjera države. Islam je zamijenjen Ataturkovom sekularnom ideologijom.
“Promjena jezika”
Kadar je prvo promijenio arapsko pismo i zamijenio ga latinicom, zatvorene su medrese i pokušana je promjena jezika ibadeta, kako bi narod odvratio od islamskog načina življenja.
Kako bi nove generacije Turaka udaljio od njihove prošlosti, Ataturk im je morao učiniti prošlost nečitljivom.
Uz izgovor povećanja pismenosti među Turcima (koja je 1920- tih zaista bila jako niska), Ataturk je zagovarao zamjenu arapskih slova latiničnim. Slično kao persijski, turski jezik je pisan arapskim slovima stotinama godina. Turci su mogli učiti i čitati Kur’an na arapskom pismu, kao i druge islamske tekstove, relativno lahko, što ih je povezivalo sa njihovim islamskim identitetom što je Ataturk vidio kao prijetnju.
U tom kontekstu, 1932. godine počeo se i ezan učiti na turskom jeziku. ‘Progon’ ezana je potrajao 18 godina, sve do 16. juna 1950. godine.
U decembru 1931. godine devetorica hafiza pod predsjedavanjem Mustafe Kemala Ataturka i premijera Ismeta Inonua su u palati Dolmabahče radili na promjeni ezana i hutbi na turski jezik. Prvi ezan na turskom jeziku proučio je 29. januara 1932. godine Hafiz Rifat u džamiji Fatih. U noći Lejletul-kadra, 3. februara 1932. godine, Kur’an i tekbiri su se učili na turskom jeziku u džamiji Aja Sofija.
Ministarstvo vjerskih poslova pod kontrolom Predsjedništva kemalističkog režima, je 18. jula 1932. godine odlučilo da se ezan mora učiti na turskom jeziku. U narednim danima, turski tekst ezana je poslat svim medžlisima u zemlji, dok je 4. februara 1933. godine poslato cirkularno pismo svim muftijama, gdje je istaknuto da će se nad onima koji odbiju učiti ezan na turskom jeziku sprovesti nasilne i strašne kazne.
Ataturk je bio lično zainteresovan na izradi promjena i počeo je napadati islamske vrijednosti tako što je prvo učinio obaveznim učenje ezana na turskom jeziku. On je izravno intervenirao i nametnuo da ezan i ibadeti budu na turskom jeziku posjetama insitucijama a 1932. godine je i službeno postalo obvezujuće.
Nisu mogli podnijeti ni riječ Allah
Sljedeći tekst na turskom jeziku je odabran iz različitih prijevoda i poslat medžlisima:
Tanrı uludur
Şüphesiz bilirim bildiririm
Tanrı’dan başka yoktur tapacak
Şüphesiz bilirim bildiririm
Tanrı’nın elçisidir Muhammed
Haydi namaza
Haydi felaha
Namaz uykudan hayırlıdır
Tanrı uludur
Tanrı’dan başka yoktur tapacak
Bog je najveći.
Nema božanstva osim Boga.
Svjedočim da je Muhammed Božji poslanik.
Požurite na namaz.
Požurite na spas.
Bolje je klanjati nego spavati.
Bog je najveći.
Nema božanstva osim Boga.
Turski prijevod ezana je tvrdio ‘Bog je najveći’ umjesto Allah je najveći i sve arapske fraze su izmijenjene ali jedina riječ koja je ostala bila je ‘felah’ u frazi ‘hajje ala felah’ jer to bi promijenilo značenje ‘požurite na spas’ /namaz te su zadržali ovu riječ zbog svog neprijateljstva prema namazu.
Prve reakcije na ezan na turskom jeziku
Prva velika reakcija na ezan na turskom jeziku dogodila se 1. februara 1933. godine u Bursi. Narod je intervenirao i reagovao protiv odluke o hapšenju Topal Halila koji je proučio ezan na arapskom jeziku u Ula džamiji u Bursi. Ataturk je otkazao svoj put u Izmir i otišao u Bursu kako bi se lično pobrinuo za smirivanje situacije.
Oni koji su učili ezan na arapskom jeziku su kažnjavani
Zakon o ezanu na turskom jeziku nije prošao u Parlamentu, ali Ministarstvo vjerskih poslova je izdalo cirkularno pismo u kojem je ezan na turskom jeziku učinilo obaveznim. Na početku, iako nije postojao zakon koji je zabranjivao ezan na arapskom jeziku, vojnici su dežurali ispred džamija kako bi izvršili pritisak na one koji nisu učili na turskom jeziku a u pojedinim mjestima mujezini su uhapšeni.
Uprkos pritiscima, režim nije mogao prisiliti narod da uči ezan na turskom jeziku. Dana 4. februara 1933. godine objavljeno je saopćenje u kojem je kazano da oni koji budu učili ezan na arapskom jeziku će biti ‘kažnjeni na strog i težak način”. Ipak to nije bilo dovoljno pa je 1941. godine turski parlament usvojio zakon ‘da će svako ko bude učio ezan na arapskom jeziku biti kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od tri mjeseca ili novčanom kaznom od 10 do 200 turskih lira”.
Uprkos strogom nadzoru vlade, veliki broj učenjaka je nastavio da uči ezan na arapskom kada god su imali priliku.
Ovo mračno razdoblje je trajalo 18 godina. Džamije u centralnoj Turskoj su prisiljene da uče ezan na turskom jeziku, ali u manjim mjestima ezan se i dalje učio na arapskom jeziku i djeca su podučavana ezanu na arapskom jeziku.
Nakon dugogodišnje jednopartijske vladavine, na osnovu općih izbora 1950. godine Adnan Menders je formirao većinu u Parlamentu i ukinuo je prethodna ograničenja.
Dana 16. juna 1950. godine ezan na arapskom jeziku je opet postao legalan.
IslamBosna.ba
