Kako do dobrog uroda paradajza?
Tokom vegetacije potrebno je posvetiti brigu posađenim biljkama paradajza. Osim redovnog zalijevanja, gnojidbe, uklanjanja zaperaka možemo pripremiti brojna prirodna sredstva za zaštitu biljaka od pojave bolesti.
Paradajz se u vrtovima Europe pojavio sredinom 16. vijeka, a od sredine 18. počeo se koristiti u prehrani. Opravdano je zavladao vrtovima i gastronomijom. Za uspješan uzgoj neophodno je posvetiti pažnju posađenim biljkama.
Briga o posađenim biljkama paradajza
Biljke paradajza ne vole pregustu sadnju. Razmak među biljkama treba da omogući nesmetanu cirkulaciju zraka. To će spriječiti ili ublažiti pojavu mnogih bolesti.
Presadnica se sadi dublje nego što su biljke bile u teglicama ili kontejnerima. Biljke na donjim dijelovima stabla obrazuju dodatno korijenje koje će omogućiti bolje ukorjenjivanje, bolje korištenje vode i hraniva iz zemljišta.
Tokom vegetacijskog razdoblja biljke treba redovno okopavati i nagrtati ili malčirati, zalijevati, formirati grm i obaviti zaštitu od bolesti i štetnika.
Biljke se ukorijene već nakon desetak dana poslije sadnje na stalno mjesto. Tokom ljeta potrebno je zalijevati biljke ukoliko je vrijeme sušno. Treba znati da je paradajz veliki potrošač vode. Potrošnja vode po biljci je oko 0,9l po jednoj biljci.
Gnojidba je još jedna važna mjera koju je potrebno redovno provoditi. Zbog obrazovanja velike količine biljne mase i plodova paradajz je veliki potrošač hraniva, posebno kalija.
Uklonite zaperke
Obavezna mjera tokom uzgoja paradajza je formiranje grma i uklanjanje zaperaka. Na ovaj način se smanjuje količina biljne mase, biljka je prozračnija, a plodovi na biljkama su krupniji. Uklanjanje zaperaka je redovna mjera uzgoja indeterminantnih sorti rajčice (sorte s neograničenim rastom).
Zaperci se formiraju između biljnog stabla i lista, dok se rodne grane s cvjetovima formiraju direktno na stablu.
Zaštita od bolesti
Paradajz pripada istoj porodici kao krompir i patlidžan. Za uspješan uzgoj treba izbjegavati srodne biljke kao predusjeve i sadnju paradajza u njihovoj blizini zbog lakog širenja bolesti i štetnika.
Bolesti možemo podijeliti u dvije grupe: bolesti koje ne izazivaju patogeni i bolesti koje izazivaju patogeni (gljivice, virusi, bakterije).
Od bolesti koje ne izazivaju patogeni proizvođači i hobi vrtlari se najčešće susreću s truleži vrha ploda koja se javlja zbog nedostatka kalcija. Kod ovog problema pomoći će gnojivo od ljuski jaja, tretiranje mlijekom, namjenska Ca gnojiva.
Plamenjača, pepelnica i antraknoza su najčešće gljivične bolesti koje u potpunosti mogu uništiti biljke i urod paradajza. Simptomi plamenjače često prođu nezapaženi, a ova bolest u potpunosti može uništiti paradajz.
Kako se nositi s plamenjačom kod paradajza i krompira
Za zaštitu se mogu koristiti sredstva na bazi mlijeka, sode bikarbone, bijelog luka, lukovine crvenog luka (ljuski), pelina, preslice, sirutke.
Pripravak od bijelog luka
Za ovaj pripravak potrebno nam je: 100 do 200g češnja češnjaka, 10l vode.
Češnje bijelog luka je potrebno zgnječiti, usitniti i preliti s 10l vode. Ostavi se tokom 24h u vodi. Nakon toga pripravak se procijedi i spreman je za upotrebu. Gotovom pripravku može se dodati 1 do 2g kalijevog permanganata.
Tretiranje se obavlja svakih 10 dana ili se naizmjenično upotrebljava s nekim drugim prirodnim pripravkom.
Pripravak od mlijeka i joda
Potrebna nam je 1l mlijeka koje se razrijedi s 10l vode i doda se 20 kapi joda. Ovaj pripravak će djelovati preventivno na pojavu bolesti, a jod će dodatno poboljšati zametanje i formiranje plodova.
Mlijeko kao zaštita, ali i gnojivo za biljke
Pripravak od kefira
Ovaj pripravak se priprema jednostavno, a koristi se u borbi protiv plamenjače. Dovoljno je 1l kefira razblažiti s 10l vode. Biljke se tretiraju svakih 10 do 15 dana ovisno od vremenskih prilika.
Primjena sode bikarbone u zaštiti biljaka
Soda bikarbona je odlično sredstvo za zaštitu biljaka paradajza. Može se koristiti u borbi protiv plamenjače, pepelnice, antraknoze. Njena otopina stvara alkalnu sredinu na površini biljne mase što ne odgovara patogenima za njihov rast. Može se koristiti samostalno ili u kombinaciji s drugim tvarima (primjerice, s mlijekom).
