Kako da vas dijete posluša iz prve?

Ako vam slijedeća situacija zvuči poznato, onda ste na pravom mjestu: Karli je svanulo jedno od onih jutara sa previše obaveza. Ima sastanak osoblja u 8:30h, a treba da ostavi djecu u školi, na putu do kancelarije. Ne smije nikako da zakasni. Njen sin, Jona, spokojno se igra sa svojim Lego kockama dok ona sprema doručak.
„Jona“, doziva ga ona iz kuhinje, „obustavi igru i dođi na doručak.“ Nema odgovora od Jone, iako ona može da ga vidi kako sjedi na podu dnevne sobe koja uopšte nije daleko. “Jona, hajde na doručak“, opet ga zove. Jona nastavlja igranje. „Jona?Jona!“
Sada je već Karla iznervirana i njena odlučnost da ostane strpljiva naglo isparava. Ona upada u dnevnu sobu poput oluje i stoji iznad svog sina. „Jona, šta nije u redu sa tobom – Rekla sam da odmah dođeš ovamo!“

Ovo ste već negdje vidjeli? E pa, dobrodošli u klub!

Da biste naučili djecu da poslušaju iz prvog puta, morate da im pomognete da razviju naviku obraćanja pažnje na ono što ste rekli. Dio stvaranja ove navike je i da obratite pažnju na to kako vi razgovarate sa njima.

Zašto? Jer, ako imate običaj da im nešto ponovite nebrojeno puta, a zatim ili odustanete i uradite to sami – ili pribjegnete vikanju – može biti da nenamjerno učite svoju djecu da vaše riječi mogu zanemarivati sve dok ne odustanete (jer mama ili babo nisu baš tako mislili) ili dok zaurličete (tek sad su mama ili babo ozbiljni).

Vikanjem, vi dobijate pažnju djeteta, ali je to pogrešan pristup, jer doprinosi nefunkcionalnom načinu komunikacije. Istraživanje je pokazalo da vika može imati štetne posljedice na djecu skoro podjednako kao fizičko kažnjavanje. Djeca čiji su roditelji verbalno agresivni pokazuju niže samopouzdanje, veću agresivnost i povećanu mogućnost depresije.

Šta da radim umjesto toga? – vjerovatno se pitate. Evo nekoliko jednostavnih koraka koji vode tome da vas djeca poslušaju iz prvog puta.

1. Najvažnije je da budete sigurni da vas vaša djeca stvarno čuju kada ih pitate da urade (ili ne urade) nešto. Vikanje preko kuće ili uz stepenice se ne računa.
Za sasvim malu djecu, potrebno je kleknuti pred njima i uspostaviti kontakt očima dok iznosite svoj zahtjev. Prijateljski dodir po ruci, ili neki drugi način fizičke veze je takođe koristan.
Za stariju djecu, sem tog bitnog kontakta očima, zahtjevajte i potvrdu da su čuli. Sve će to jednom preći u naviku…

2. Moraju da shvate da ne mogu da se vas ignorišu namjerno. Djeca (posebno ona ispod 14 godina starosti) se lahko isključe iz stvarnosti i često ne primjećuju šta se dešava oko njih. Istraživanja su pokazala da djeca koja obavljaju neki svoj poslić, kao što je igranje, čitanje ili slično, često ne obraćaju previše pažnje na dešavanja oko njih. To se zove “odsustvo periferne svjesti.“
Ovo ograničenje može zadržati djecu sasvim unesenom u njihovu igru ili knjigu, gde oni zaista ne primjećuju i ne čuju šta se dešava oko njih – uključujući i roditelja koji stoji u blizini i misli da razgovara sa njima – čak i kada vam se čini da oni nisu mogli da propuste ono što ste rekli. .
Dakle, najprije isključite sasvim sumnju da su vas čuli.

3. Shvatite da mogu i namjerno da vas ignorišu. Uprkos navedenom stanju svojstvenom djeci, koji smo pomenuli,  tzv. odsustvu periferne svjesti, neka djeca će testirati svoje roditelje da bi utvrdila dokle mogu da ih „kuliraju” i šta će se desiti ako ih ignorišu do kraja.

To, gdje je granica roditeljskog strpljenja, važna je informacija za djecu, i sasvim normalan dio razvoja ličnosti. Uzmite u obzir da ste ih možda nenamjerno učili u prošlosti da vas mogu ignorisati.

4. Kada ste sasvim sigurni da su vas čuli (jedan korak iznad), pitajte ih jednom i čekajte da vidite šta će se desiti.
Ako su poslušali, to je sjajno; gotovi ste. Ako nisu, ponovite još jednom, a zatim dodajte slijedeće korake vašem zahtjevu:

5. Recite im zašto ste to tražili od njih. Obrazložite svoj zahtjev. Ovo je veoma produktivno, jer osim što im tako kazujete da vam je to zaista potrebno, smatrate ih vrijednim da im to i objasnite. Čuvena roditeljska rečenica: “Zato što sam ja tako rekao“ nije pravi razlog, i može dovesti do borbe za vlast i još većeg sukoba.

Ova stavka pomaže djeci da razumiju pravila ili zahtjeve koji mogu u tom trenutku njima izgledati sasvim nebitno. Ovaj korak neće garantovati brzo i uspješno izvršenje vašeg zahtjeva, ali će pokazati vašoj djeci da su vaši zahtjevi razumni i značajni za druge. Naprimjer: „Molim te idi smjesta obuj svoje cipele. Moramo da krenemo za minut, ili ćemo zakasniti da pokupimo prijatelje a to nikako ne bi bilo lijepo od nas.“

6. Dozvolite da dožive posljedice svoje neposlušnosti. To će biti situacije u kojima će shvatiti šta se dešava kada ne poslušaju roditelje. Naprimjer, nisu vas poslušali i nisu obuli gumene čizme i sada su došli mokrih i ledenih nogu. Ili, recimo, pošto nisu ostavili odjeću koja treba da im se opere, njihov izbor odjeće je sužen samo na ono što ne vole da nose.

Prirodne posljedice su često najbolji učitelji, osim kada mogu ugroziti dječije zdravlje ili bezbjednost. Međutim, dešava se često da situacija u kojoj se nalazimo uopšte nema nikakvih negativnih posljedica po dijete, i tada je potrebno izboriti se sa neposlušnošću. To su recimo situacije kada dijete šutira sjedište u avionu, ili je neučtivo prema nama.
Kada prirodne posljedice nisu opcija, idite na slijedeći korak:

7. Dajte im fer upozorenje mogućih posljedica – a to je ono što će se desiti ako ne reaguju na vaš zahtjev.
Naprimjer: „Odlazimo iz parka za 5 minuta. Ako ne poslušaš, onda više nećemo dolaziti u park, jer je takvo ponašanje neprihvatljivo.“
Fer upozorenje je kritično, jer ako djeca znaju unaprijed šta će biti posljedice zbog kršenja pravila ili ignorisanja zahtjeva, onda su ona primorana da sama naprave izbor kako će se ponašati: da li će da poslušaju roditelja, ili neće, gdje ovo drugo znači da će snositi posljedice neposlušnosti. Ne postoje iznenađenja.

Nakon što ste ponovili svoj zahtjev, a s obzirom i na fer upozorenje posljedicama, dajte djetetu šansu da odgovori. Ako ono ipak ne posluša a bili ste sasvim jasni i razumni, slijedeći korak je da sprovedete posljedice koje je zaslužilo, tj. izabralo. Ovaj posljednji korak, ako je potreban, od suštinskog je značaja, jer će pokazati djetetu da stvarno mislite ono što ste rekli. Dosljednost je ključ uspjeha.

Dr. Erika Rajšer je autor knjige „Šta Veliki roditelji rade: mala knjiga velikih ideja roditeljstva” .

Izvor: Psychology Today

Prijevod: Jasmina Jovanović, detinjarije.com

Obrada: Akos.bA