Profesor Enes Karić kao romaneskni stvaralac
Uvod: Riječ dvije o romanima Enesa Karića
Unutar Bosanskohercegovačke i Bošnjačke napose književne tradicije rijetko je bilo sresti autora koji se uspješno ostvario na više polja ljudske kulturne i kulturno-civilizacijske djelatnosti kao što je to slučaj sa akademikom prof. dr. Enesom Karićem. Svjetlost pera koja se manifestira kroz njegova kako teološko-religijska tako i kroz književna djela je esencijalno-gnostičko katarzična i omamljujuća.
Pokušaj razumijevanja njegovog opusa može se činiti bivanjem i bitisanjem na polju Džihada jer on jeste kroz cijeli sopstveni vijek kretao se Nurom Božanske djelatnosti i djelovanjem kroz Put znanja i spoznaje uloge čovjeka na Zemlji. Do sada profesor Karić se ostvario kroz pet književno-romaneskni djela:
- Pjesme divljih ptica
- Jevrejsko groblje
- Slučajno čovjek
- Boje višnje
- Bogovo roblje.
Roman Pjesme divljih ptica prvo je Karićevo romaneskno ostvarenje i s tim na umu može se sa pravom reći da je više nego uspješno kako kod publike-čitalaca tako i kod književne kritike. Gore navedenu tvrdnju autor teksta je u razgovoru sa Hadžemom Hajdarevićem je čuo i to jedne sunčane nedjelje oktobra 2019.g. u Bužimu gdje je uvaženi pisac Hajdarević gostovao kao predavač, međutim to se može vrlo korektno primijeniti i na ostala Karićeva književna djela.
Romani Jevrejsko groblje i Slučajno čovjek tretiraju ljudsku tragediju u njenom surovom i ogoljenom izdanju, prvi govori u opkoljenom Sarajevu tokom 1992.-1995. i nudi dimenziju efemerne stvarnosti koja je lišena svega što čovjeka uči perenijalnoj svrsi življenja, ali i daje lekcije kako opstati u stanju koje je izvan prihvatljive svrhe datosti čovjeka kao Bića Odgovornosti. Međutim, drugi roman kazuje kako biti ”prognanik” u tuđem svijetu i opstati u sistemu vrijednosti koje glavni lik pokušava da razumije i da asimilira unutar svoga života. Da bismo razumjeli radnju i kompoziciju romana Bogovo roblje bilo bi odgovorno reći nešto o romanu koji je započeo autobiografsku epopeju autora—Boje višnje.
Roman Boje višnje je višeslojno književno djelo jer prvi put snažnije uvodi metafizičku dimenziju koja se manifestira emocionalnim curenjem glavnog lika kojeg autor jednostavno naziva Dječakom. Emocionalno curenje napose je također prisutno i u ranijim i gore već spomenutim djelima profesora Karića ali na nekom drugom nivou i drugoj dimenziji nego što je to slučaj sa romanom Boje višnje. Psihološka dimenzija romana gledana kroz prizmu Dječaka počevši od 1963.g počinje da kreira izuzetno bujnu i snažnu kompoziciju djela. Autor romana Karić ne ustručava se da bude duševno ogoljen jer svijest Dječaka postaje zrcalnom dimenzijom života onih koji su Usudom Sudbine uvučeni ili kako bi rekao Sartr bačeni u postojanje.
Da se uspješno odgovori na pitanje: Da li je profesor Karić uspješan romaneskni stvaralac ili romanopisac—JESTE. Međutim, pravu vrijednost djela i cjelokupnog opusa, prije svega književnog, dati će vrijeme ali i kako čitaoci tako i književna kritika.
Autor: Sejfullah Melkić
Akos.ba
