Kako će mu’allim poboljšati svoj rad na vjerskoj pouci

Svaki mu’allim treba i dužan je da se trudi i nastoji, kroz cijeli svoj radni vijek, da se stručno uzdiže i tako poboljšava i usavršava svoj rad na vjerskoj pouci, jer ako se poboljšava kvalitet rada, poboljšat će se i rezultat pouke.

            U to ime, dragi mu’llime, preporučujem ti sljedeće:

• Usavršavaj se u svom islamskom obrazovanju, prati i čitaj svu islamsku štampu i izdanja, čitaj i prati šta drugi pišu o vjerskoj pouci i poučavanju opšte, prati i posmatraj kako drugi rade na pouci, razmjenjuj iskustva sa drugima, naročito starijim kolegama mu’allimima – uvijek ćeš saznati nešto novo i korisno, što će ti pomoći da bolje i uspješnije radiš na vjerskoj pouci.
• Svoja radna iskustva i razmišljanja, slaganja ili neslaganja sa drugima, svoje savjete i prijedloge za bolju vjersku pouku – stavi na papir i putem ”Preporoda” objavi kako bi i drugi mogli da se time koriste.
• Otiđi i prisustvuj času vjerske pouke kod svog kolege; možda ćeš naučiti nešto novo i korisno, a možda ćeš lakše uočiti neke nedostatke koji su i kod tebe prisutni.

Čak i kod slabog mu’allima korisno je otići na pouku, jer ćeš vidjeti i naučiti kako ne treba raditi sa djecom.

• Zamoli svog vjerskoprosvjetnog referenta, ili nekog od uspješnijih mu’allima, neka dođu kod tebe jedan dan, ili barem jedan čas kod jedne grupe polaznika pouke, i neka pred tobom sa njima obrade barem jednu lekciju iz vjeronaučnog gradiva; i to ti može pomoći da poboljšaš svoj rad na pouci.

Ili ih zamoli da prisustvuju tvojoj pouci; možda će ti neke njihove primjedbe i savjeti dobro doći, jer uvijek drugi lakše primijeti naše nedostatke i greške nego mi sami.

• Sa jednom grupom svojih polaznika otiđi kod kolege koji uspješno radi s djecom pa prisustvujte njegovoj pouci kod iste grupe, a primi i ti njegovu grupu na svoju pouku. Tom prilikom možete organizovati i jedno malo takmičenje u poznavanju ilmihalskog gradiva, učenju sureta, dova, ilahija, itd. To će sigurno izazvati interesovanje i kod djece i roditelja, a samim tim i stimulisati ih na redovitije i uspješnije pohađanje pouke.
• Ako postoje objektivne mogućnosti, dobro i bilo da sa tim istim kolegom, ili nekim drugim, razmijenite i posjete svojih mevludskih sekcija koje bi izvele prigodne mevludske programe za roditelje i džematlije.

To bi pozitivno djelovalo na polaznike i roditelje i jedne i druge djece.

• Čitaj i prati stručne radove iz područja školstva i prosvjete, metodike, pedagogije, sociologije i psihologije itd.; sigurno ćeš obogatiti svoja saznanja o radu s najmlađima.
• Dobar odziv na vjersku pouku, tj. da sve džematlije tvoga džemata šalju svoju djecu u mekteb – jedan su od najvažnijih faktora i preduslova uspješne pouke. Jer ne može se ni zamisliti da je bilo čiji rad na pouci dobar ako je odziv na pouku slab ili nikakav. Zato dobro analiziraj situaciju u svom džematu i odziv djece na pouku, dobro razmisli šta možeš i trebaš poduzeti da se situacija popravi i u tom pravcu zacrtaj sam sebi dugoročni program i plan rada. Mislim da trebaš učiniti, najmanje sljedeće:

1. Više govoriti o vjerskoj pouci na džumama, bajramima, tevhidima, mevludima, uz ramazan na teravijama i u svim drugim kontaktima sa džematlijama podsjećajući ih na tu obavezu:
2. Odrediti sebi jedan dan u sedmici za obilazak džemata, svojih zaselaka – ako radiš na selu, ili svojih pojedinih dijelova ili mahala, ulica – ako radiš u gradskom džematu. Neka neko od džematlija iz tih dijelova tvoga džemata zakaže sijelo za svoje komšije gdje ćeš i ti biti prisutan, pa porazgovaraj sa njima, skreni im pažnju i pozornost na njihove vjerske obaveze, a posebnmo u vezi s odgojem i islamskom poukom njihove djece;
3. U krajnjem slučaju, ako baš nemaš nikako djece u svom mektebu, pronađi u svom džematu nekoliko roditelja koji imaju djecu mektebskog uzrasta pa se sa njima i njihovom djecom dogovori da oni pohađaju mektebsku pouku, što će dati povoda i drugima da se odluče za mekteb kada čuju da jedna djeca već pohađaju. Ti i sam znaš da je najčešći odgovor roditelja za neslanje djece u mekteb ovakav: ”Kad neće ničije dijete u mekteb, neće ni moje samo, ili ”Da ide bar jedno dijete i moje bi bilo drugo”.

Mu’allimova djeca, moraju biti prva u mektebu bez obzira na mogućnost kućnog poučavanja.

Zato dobar mu’allim, ako dođe u džemat gdje nema pouke, sam će, bar za početak pronaći sebi prve polaznike, a kasnije će oni, uz Allahovu pomoć i hidajet, sami dolaziti.

Ovako radeći, vjerujem, pojačaće se odziv na pouku, pa samim tim i tvoj rad na vjerskoj pouci biće uspješniji i bolji.

Izvor: ”RISALA MU’ALLIMU”

Autor: Omer Štulanović

Za Akos.ba pripremila: Adisa Omerbašić