Kakav je stav islama prema nadoknadi štete koju nanese pas?

Zbog aktuelnosti problema pasa lutalica u BiH redakcija portala Akos.bA će u narednom periodu analizirati ovu temu kroz više aspekata. Za početak vam donosimo dio pravnih propisa vezanih općenito za odnos islam prema psima. 

***

Uzgoj pasa

Po hanbelijskim pravnicima,^[151] dozvoljeno je baviti se uzgojem pasa koje je dozvoljeno držati, jer bez uzgoja i dresiranja ne bi bilo ni lovačkih, ni policijskih niti bilo kojih drugih pasa koje je dozvoljeno držati. Držanje pasa se može opravdati i sa općepravnim pravilom koje glasi: cilj opravdava sredstvo. Prema tome, ako je dozvoljeno držati određene vrsta pasa, onda je dozvoljeno i njihovo uzgajanje.

Uzgoj i držanje mačaka

Islamski pravnici su saglasni da je dozvoljeno držati i uzgajati mačke.^[152] Spomenuti konsenzus je zasnovan na hadisu u kom je Poslanik, a.s., rekao: “Mačke nisu nečiste. One ulaze kod vas i hodaju po vašim kućama."^[153]

Krađa i otimačina pasa

Islamski pravnici su saglasni da se ne odsjeca ruka zbog krađe pasa bez obzira o kakvoj se vrsti radilo, zbog toga što je Poslanik, a.s., zabranio njihovu prodaju.^[154] Dok se za ostale dresirane životinje zbog krađe odsjeca ruka, ako njihova vrijednost dostigne nisab radi kojeg se odsjeca ruka.^[155]

Hanefijski pravnici neodsijecanje ruke zbog krađe pasa obrazlažu činjenicom što islamski pravnici nisu saglasni oko imovinskog statusa pasa i zbog toga to implicira određenu dozu sumnje. Općepoznato je da svaka sumnja anulira primjenu fiksne kazne u islamskom krivičnom pravu. Međutim, malikijski pravnik El-Ešheb smatra da se za krađu psa kojeg je dozvoljeno držati odsjeca ruka.^[156]

Većina islamskih pravnika je mišljenja da onaj ko otme ili ukrade tuđeg psa kojeg je dozvoljeno držati mora vlasniku platiti odštetu za njega ili mu ga vratiti. Dok za onoga kojeg nije dozvoljeno držati nije, jer takav pas nema nikakve materijalne vrijednosti. Hanbelijski prav­nici su mišljenja da se ukradeni ili oteti pas treba vratiti, dok se za njegovo uništenje ne treba plaćati odšteta.

Pravni status konzumiranja psećeg mesa

Većina islamskih pravnika smatra da je zabranjeno jesti meso svih životinja koje imaju očnjake bez obzira bile domaće ili divlje životinje. Svoj stav temelje na hadisu u kom stoji: “Svaku zvijer sa očnjacima je zabranjeno jesti.“^[7] Malikijski pravnici, po ovom pitanju, zastupaju dva mišljenja. Po jednom je konzumiranje psećeg mesa haram (zabranjeno), a po drugom mekruh (pokuđeno). Ibn Abdul-Berr je preferirao mišljenje koje to zabranjuje. Hattab je rekao: “U mezhebu nisam vidio da je iko prenio mišljenje o tome da je pseće meso dozvoljeno konzumirati."^[8]

Odnos prema psima i ostalim životinjama

Islamski pravnici smatraju da je vadžib (obligatna vjerska dužnost) lijepo se odnositi prema svim životinjama uopće, pa i prema psima. Iz ovog pravila se izuzimaju jedino životinje koje nanose štetu ljudima, tj. pas koji napada ljude i ostale životinje štetne i opasne po ljude i njihovu imovinu. Svoj stav temelje na sljedećem hadisu: Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, a.. , rekao: “Neki putnik je jako ožednio. Došao je do jednog bunara, sišao u njega i napio se. Kada je izišao, ugledao je psa koji je od velike žeđi jeo vlažnu zemlju. Čovjek pomisli da je i pas ožednio kao i on, ponovo siđe u bunar, napuni obuću vodom, uze je u usta, uspe se i napoji psa. Pa mu je Allah na tom djelu zahvalio i oprostio." Ashabi su upitali: “Allahov Poslaniče, zar mi i za životinje imami nagradu?!“ “Za svako živo biće postoji nagrada" – reče Resulullah, s.a.v.s.^[9]

O tome koliku pažnju islam pridaje brizi i zaštiti životinja najbolje govori činjenica da islamski prav­nici smatraju kako je vadžib uzeti tejemum ako sa vodom kojom bi uzeo abdest može spasiti neko živo biće.^[10]

Dakle, u slučaju da musliman u takvom stanju uzme abdest i zanemari život životinje bio bi griješan i pored toga što se radi o najsvetijoj islamskoj dužnosti, abdestu i namazu. Imam Nevevi je rekao: “Vadžib je žrtvovati imetak radi spasenja nevina čovjeka i životinje, pa makar se i radilo i o tuđem imetku.“^[11]

Što se tiče hadisa u kojima se naređuje ubijanje pusa, većina islamskih pravnika smatra da su derogirani hadisom u kom se veli: “Ne uzimajte nijedno živo biće za metu.“^[12] Dakle, hadis je općenit i odnosi se na sve životi­nje bez ikakvog izuzetka.

Nadoknada štete koju nanese pas ili neka druga opasna životinja

Pod opasnim životinjama islamski pravnici misle na životinje koje mogu ugroziti život, zdravlje i imovinu ljudi.