Kakav je odnos islama i muslimana prema globalizaciji?

Mnogi se pitaju, šta je globalizacija i kakav stav mi imamo prema njoj?

Neki misle da globalizacija označava otklanjanje prepreka i skračivanje razdaljina između zajednica, država i kultura- kako bi se svi primakli jednoj općoj/ globalnoj kulturi, globalnom tržistu i globalnoj porodici.

S takvim konotacijama, značenje globalizacije je, vjerovatno, blisko značenju univerzalizma, s kojim je nastupio islam, a potvrdio ga je Kur’an riječima Uzvišenoga: … a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali ( El-Enbija’, 107); Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena (El-Fukaran, 1);  Kur’an je, doista, svijetu cijelom opomena! – i vi će te uskoro saznati njegovu poruku! (Sad,87-88). Međutim, u biti postoji ogromna razlika između smisla univerzalizma s kojim je nastupio islam i smisla globalizacije u koju danas poziva Zapad uopće, a Amerika posebno.

Univerzalizam u islamu počiva na osnovama počašćenost svih Ademovih potomaka: Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali ( El- Isra’, 70). Uzvišeni  Allah je ljude postavio kao svoje namjesnike na Zemlji i potčinio im sve što je na nebesima i na Zemlji. Univerzalizam u islamu zasniva se i na jednakosti među ljudima u pogledu ljudske časti te u pogledu dužnosti i obaveza. Svi ljudi su sudionici u pokornosti. Uzvišenom Bogu i porjeklu od Adema- onako kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao pred velikom masom ljudi okupljenih prilikom Oproštaknog hadža; „ O ljudi, vaš Gospodar je jedan, a vaš otac je jedan. Ništa nije bolji Arap od nearapa, niti nearap od Arapa, niti je išta bolji crvenokožac od crnca, niti crnac od crvenokožca, osim u bogobojaznosti.“ ( Ahmed, El Munsed)

Time je Poslanik, s.a.v.s., potvrdio ono što je Kur’an obznanio oslovljavajući ljude: O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena  vas dijelimo da bi ste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji ( El- Hudžurat, 13).

Međutim, Kur’an u ovom ajetu koji propisuje opću jednakost među ljudima, ne poništava posebnost naroda. On naglašava da ih je Uzvišeni  Allah na narode i plemena podijelio, da bi se međusobno upoznavali, a ne ignorisali.

Što se tiče globalizacije i onog u šta poziva, to je nametanje političke, ekonomske, kulturološke i društvene kontrole Sjedinjenih Američkih Država nad cijelim svijetom, posebno nad Istokom i Trećim svijetom, a prvenstveno nad islamskim svijetom uz korištenje naučne i tehnološke nadmoćnosti, ogromne vojne moći, ekonomskih potencijala, naslanjajući se na svoje hegemonističko gledanje, na osnovu kojeg sebe smatra gospodarom svijeta.

Globalizacija danas ne znači bratsko ophođenje s čovjekom- kao što to želi islam niti postupanje jednakoga prema jednakome- kako žele slobodni i časni ljudi širom svijeta, već znači postupanje gospodara prema robovima, gorostasa prema patuljcima ili silnika prema jadnicima.

Globalizacija u svojoj najjasnijoj slici danas znaći pozapadnjavanje Svijeta , ili drugačije rečeno, amerikanizacija Svijeta. To je uljepšan naziv za kolonijalizam, koji je skinuo stari plašt, ostavio klasične metode, da bi prešao na jedan novi oblik dominacie, pod okriljem lijepog naziva globalizacija. Ona znači nametanje američke kontrole nad svijetom, a koja god država se drzne ili usprotivi, neophodno je preodgojiti je ekonomskom blokadom, vojnom prijetnjom ili neposrednim vojnim napadom- kao što se dešavalo s Afganistanom, Irakom, Sudanom, Iranom i Libijom. Također, globalizacija označava i metode ekonomske politike koje provode Sjedinjene Američke Države putem međunarodnih institucija na koje imaju presudan utjecaj, kao što su: Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond, Svjetska privredna komora i dr.

Globalizacija znači i nametanje posebne američke kulture, koja počiva na materijalističkoj i pragmanističkoj filozofiji i uvođenje slobode do potpune moralne anarhije. U provedbi svega toga koristi se Organizacija ujedninjenih nacija i njene svjetske konferencije, na kojima se nacije na usaglašavanje navode putem zastrašivanja i prijetnji, ili izljevima obećanja i obmanjivanja.

To se jasno pokazalo na Konferenciji o stanovništvu, koja je zasjedala u Kairu 1994 god., i na kojoj  se željelo inauguriranje Povelje koja neograničeno odobrava abortus, istospolni brak, davanje omladini potpune seksualne slobode, priznavanje djece dobijene van legitimnog braka, kao i druge pojave koje se kose sa svim nebeskim poslanjima, kao što se kose i sa svim što su naša društva upoznala i što je postalo dio njihove duhovne i civilizacijske biti.

Zato vidimo Univerzitet El- Azhar u Egiptu, Ligu islamskog svijeta u Mekki, Islamsku Republiku Iran, kao i razna islamska udruženja kako stoje usporedo sa Vatikanom i ljudima Crkve, radi pružanja otpora tome razornom usmjerenju, jer svi osjećaju da su se našli pred opasnošću ljuljanja vrijednosti vjerovanja u Uzvišenog Boga. Njegovih poslanja i etike s kojom je slao Svoje poslanike.

Slično se globalizacija ispoljila i na Konferenciji o ženi u Pekingu 1995.god., zatim u Njujorku i na drugim mjestima, a sve to je zapravo bilo produžetak Kairske konferencije, verificiranje njenih poruka i provedba njenih usmjerenja.

Smatramo da je priznavanje posebnosti veoma važan uvjet da ljudi ne bi jedni druge ugnjetavali, nastojeći da im , bez njihovog pristanka, izbrišu identitet.

Kako se danas ispostavlja, globalizacija se, u krajnjem ishodu, provodi u interesu jakih a protiv slabih, radi ostvarivanja dobiti bogatih na štetu siromašnih, u interesu bogatog Sjevera a na štetu siromašnog Juga.

Bezrezervno otvaranje vrata globalizaciji u području trgovine, ekonomije, izvoza i uvoza ili u području kulture i informiranja, u interesu je velikih sila i zemalja koje imaju premoć u nauci, informacijskim i drugim visoko sofisticiranim tehnologijama, a prije svih u interesu najmočnije, najjače, najbogatije i najutjecajnije zemlje, a to su Sjedinjene Američke Države.

Što se tiče zemalja takozvanog „Trećeg svijeta“, a posebno islamskih zemalja među njima, izgleda da im iz ove globalizacijske utrke ne ostaje drugo osim otpadaka koji ostaju iza snažnih, naravno, ukoliko oni nađu za shodno da pokoju mrvicu „velikodušno“ bace drugima.

Izvor: ”Islamska povelja”

Izdavač: Svjetska unije islamskih učenjaka, Sarajevo, 2013.

Za Akos.ba priredila: Samira Muratović