Kada bi čovjek bio prepušten samom sebi, propao bi i njegov trud bi bio uzaludan

Piše: Ibnul-Kajjim el-Dževzi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Enes ibn Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao svojoj kćerki Fatimi, radijallahu anha: ”Šta te sprječava da poslušaš ono što ti oporučujem, da ujutro i navečer proučiš: Ja Hajju, ja Kajjum, bi rahmetike estegisu, aslih li še’ni kullehu, ve la tekilni ila nefsi tarfete ajnin – O, Živi i Vječni, tako ti Tvoje milosti, pomozi mi, popravi moje cjelokupno stanje i ne prepuštaj me samom meni ni treptaj oka!” (En-Nesâ’i)

Svaki čovjek najviše voli sebe, najviše se zalaže za svoje vlastite interese i ulaže maksimum truda da postigne ono što misli da je dobro za njega, a da odagna svaku štetu od sebe.

Deviza većine ljudi je: Moja duša, moja duša! Usljed strahota Sudnjega dana svaki čovjek će pobjeći od svih svojih dragih i voljenih, bilo da se radi o ocu, majci, bračnom drugu, sinu i kćerki, i neće misliti ni na koga osim na sebe.

No, i pored toga, kad bi čovjek bio prepušten samom sebi – ne na godinu ili nekoliko godina, već za treptaj oka – i  kada bi preuzeo kontrolu nad svojim poslovima, bez Allahove pomoći i upute, propao bi, a njegov trud bi bio uzaludan. Poraz i neuspjeh bi ga stigli odande odakle se nadao sigurnom uspjehu i zaradi.

Kada bi čovjek malo bolje razmislio i kada bi bio svjestan, shvatio bi da je njegov slučaj u Allahovim rukama, da je njegovo srce u Allahovoj ruci i On ga okreće kako hoće, da je njegov život, smrt, sreća i nesreća u Allahovoj ruci, da njegovo kretanje, mirovanje, riječi i djela ne izlaze iz okvira Allahove volje i da čovjek ništa ne može uraditi (ni prst pomjeriti) bez Allahove volje i dopuštenja.

Ako bi Allah prepustio čovjeka njemu samom, to znači da bi ga prepustio njegovoj nemoći i slabosti, nemaru i grijesima.

A ako bi ga prepustio drugome, to znači da bi ga prepustio onome ko mu ne može korist donijeti ni štetu učiniti, i u čijoj ruci nije ni život, ni smrt, ni proživljenje.

A ako bi ga ostavio i napustio, onda bi ga njegov neprijatelj (šejtan) zgrabio i učinio svojim zarobljenikom. Stoga čovjek ne može bez Allahove pomoći i podrške ni za treptaj oka, i Allahova pomoć mu je potrebna kod svakog udisaja i izdisaja. (Iz knjige: El-Fevâid)