Jusuf Džafić za Akos.ba: Neka se svako od nas usavršava u struci, vjeri i općem obrazovanju
Sa profesorom Jusufom Džafićem, prevodiocem kapitalnih hanefijskih fikhova ’’Nurul-idah’’ i ’’El-Muhtar lil fetava’’, razgovarali smo o njegovom spisateljskom i prevodilačkom angažmanu, te o njegovim svakodnevnim životnim navikama. Znajući da je relativno mlad čovjek, interesovalo nas je na koji način uspjeva toliko korisnih stvari da prevede, napiše i objavi, s obzirom da imamo podatak da je on jedan od najmlađih plodonosnih autora na ovim prostorima. Pitali smo ga kako sve stiže, te kako protiče jedan njegov radni dan.
Razgovarao: Admir Iković
Akos.ba: Osjećali smo potrebu da baš sa Vama ovog ramazana razgovaramo o nekim detaljima iz Vašeg života, znajući da ste dosada kao mlad čovjek uradili jako puno korisnih stvari kad je u pitanju pisana riječ. Želimo da ovaj intervju bude podsticaj mladim ljudima koji ovo budu čitali da i oni budu poput Vas i da im Vi, bar u ovom spisateljskom i prevodilačkom smislu, budete uzor. Profesore Džafiću, recite našim čitaocima nešto ukratko o svojim školskim i studentskim danima? Gdje ste i šta završili?
Jusuf Džafić: Najprije, hvala vam na ukazanom povjerenju. Osnovnu školu sam završio u rodnoj Bijeljini 2006. godine. Nakon osnovne škole, odlučio sam da upišem školu koja njeguje naše islamske vrijednosti – upisao sam Behram-begovu medresu u Tuzli. Medresansko školovanje sam završio 2010. godine, kao učenik generacije. Dalje školovanje sam nastavio na Univerzitetu el-Azhar u Kairu, gdje sam 2011. godine upisao Šerijatsko-pravni fakultet, odsjek Šerijatsko pravo. Diplomirao sam 2015. godine.
Akos.ba: Kad ste napisali svoju prvu pjesmu i objavili svoj prvi članak? Gdje je to bilo i da li ste tada imali želju da budete aktivni spisatelj i prevodilac? Da li ste već tada imali viziju da želite da se družite s knjigom i da pisanje bude nešto što će Vas ispunjavati u životu?
Jusuf Džafić: Teško je reći kada sam napisao svoju prvu pjesmu, jer sam se još kao dijete igrao “stihoklepanja”. Sjećam se da sam u jednu svesku napisao 10-ak tih nekih pjesmica, možda sam imao 10 godina. Kasnije sam ih bacio, jer mi se nisu svidjele. Prve prave pjesme sam napisao 2010. godine. Što se tiče prvog članka, prvi članak sam objavio u “Misaku”, listu učenika “Behram-begove medrese”, 2007. godine, dok sam bio učenik prvog razreda Medrese. Viziju da želim da se družim sa knjigom i pisanjem sam imao još od malih nogu. Moja mati je voljela čitati knjige, pa je tako tu ljubav prenijela i na mene. Još kao učenik prvog razreda osnovne škole, volio sam maštati i crtati zamišljene svjetove, kontinente i države. Onda bih razvio neku svoju priču, neku svoju povijest, pa gumicom prepravljao granice kako bi se ta povijest razvijala. Kad bi mi dosadilo, nacrtao bih drugi svijet, pa “pravio” povijest ispočetka. Kasnijih godina, kada sam spoznao značenje termina republika, kraljevina, carevina, vojvodina, kneževina, nezavisnost, vazalost i slično, tako su ti kontinenti i svjetovi bili složeniji. Sa odrastanjem, ta ljubav prema pisanju se prenijela sa zamišljenih svjetova na stvarni svijet. No, vizija da hoću da budem pisac se iskristalizirala tek u srednjoj školi, kada sam, mislim, dovoljno bio intelektualno zreo da donosim krupne životne odluke.
Akos.ba: Koliko je do sada objavljeno Vaših knjiga, Vaših pjesama i Vaših članaka? Ko je sve objavljivao Vaše autorske, priređivačke i prevodilačke sadržaje?
Jusuf Džafić: Do sada sam objavio 8 knjiga, ako računamo i prijevode i autorska djela. Tu su: dvije autorske pjesničke zbirke (Brzina misli i Miruh zambaka), jedan prijevod, tj. prepjev pjesničke zbirke sa bosanskog na engleski jezik (prepjev pjesničke zbirke Mirsada Solakovića Dječak koji nije ništa rekao na engleski jezik – The Boy Who Said Nothing), jedno autorsko djelo iz oblasti bošnjačke historije (Evlija Čelebija o Bošnjacima), tri prijevoda i komentara klasičnih hanefijskih knjiga (Eš-Šurunbulali, Nuru-l-idah (hanefijski fikh); Ibn Mevdud el-Mevsili, El-Muhtar li-l-fetva (hanefijski fikh); Eš-Šurunbulali, Hanefijski fikh), te autorsko djelo iz oblasti sire i rane povijesti islama (Allahov poslanik i njegova porodica (ehli-bejt). Nekoliko knjiga je u pripremi i trebalo bi da izađe u skorijem periodu. Među njima bih istakao dvije: jedno autorsko djelo koje nam donosi zanimljive informacije iz bogate islamske tradicije (Islamske zanimljivosti – vodič kroz bogatu islamsku tradiciju) i uvod, prijevod i komentar jedne monografije o Ahmed-paši Džezzaru, Bošnjaku koji je porazio Napoleona (Ahmed Hajder eš-Šihabi, Kazivanje o Ahmed-paši el-Džezzaru. Egipat, Šam i doživljaji sa Napoleonom Bonapartom, uvod, prijevod i komentar: Jusuf Džafić). Što se tiče članaka, do sada je objavljeno u 11 novina, 12 internet portala, te 7 književnih zbirki, preko 350 bibliografskih jedinica (članaka) iz različitih oblasti. To su sljedeće novine: STAV, sedmični časopis politiku, društvo i kulturu; Bošnjačka riječ, Časopis za društveni život i kulturu sandžačkih Bošnjaka Centra za bošnjačke studije; Behar, časopis za kulturu i društvena pitanja KDB Hrvatske Preporod; Preporod, informativno glasilo Rijaseta IZ u BiH; Glasnik Rijaseta Rijaseta Islamske zajednice u BiH (IZ u BiH); Godišnjak MIZ Mostar; Savt el-Busna ve el-Hersek (Glas BiH), Glasnik ASBIHEG na arapskom jeziku; SAFF, informativni islamski časopis; Glasnik ASBIHEG (Asocijacije studenata Bosne i Hercegovine u Egiptu); Zeman, bilten Medžlisa islamske zajednice Bijeljina; Misak, list učenika Behram-begove medrese. I to su sljedeći portali: akos.ba, www.preporod.com, imam.ba, mudrost.ba, saff.ba, mizbijeljina.ba, tuba.org.ba, preporodbn.com, azhar.ba, islam-iman.com, www.bosnjaci.net, medzlismostar.ba.
Akos.ba: Kako ste proveli ovaj ramazan? Kako je izgledao jedan Vaš ramazanski dan?
Jusuf Džafić: Ovaj ramazan, kao i svaki, sam proveo radno. Pored obaveza u dvije škole Kur’ana MIZ Tuzla (Školi Kur’ana za djecu i Školi Kur’ana za odrasle), te časova vjeronauke u osnovnoj i srednjoj školi, imao sam i izvjesne ramazanske aktivnosti u tuzlanskim džematima (predvođenje teravija, vazove, promocije knjiga, posebno zadnje knjige o ehli-bejtu, i sl.). I ove godine smo u krugu porodice učili “porodičnu” mukabelu, gdje imamo plan, kao i prošle godine, proučiti jednom cijeli Kur’an. Ostale dnevne aktivnosti su bile standarne, tj. iste kao i van ramazana: čitale su se knjige, pisale su se knjige i članci, učio se Kur’an i sl.
Akos.ba: Kako Vam protiču dani mimo ramazana?
Jusuf Džafić: Inače, ja svaki svoj dan planiram unaprijed. Tako imam dnevne, sedmične, mjesečne, godišnje planove svojih aktivnosti, kao i dnevne, sedmične, mjesečne i godišnje izvještaje ostvarenih aktivnosti. Tako dnevno, spavam 6 sati, 10 sati posvjećujem nauci (čitanju knjiga i članaka, pisanju knjiga i članaka, učenju Kur’ana, pisanju pjesama, odgovoranju na pitanja, podučavanju drugih i sl.), a ostatak dana posvjećujem porodici. Svoje dane “programiram” još od 2007. godine.
Akos.ba: Znamo da ste se okušali i na polju amaterskog filma, te da ste našoj javnosti posebno postali poznati nakon Vašeg prijevoda i komentara klasičnih fikhskih hanefijskih djela. Koliko jezika govorite? Šta nam još možete spomenuti a da je vrijedno pomena i da može našim čitaocima služiti kao podstrek da i oni bar djelimično budu aktivni poput Vas?
Jusuf Džafić: Pored bosanskog, govorim arapski i engleski jezik. Sa ta dva strana jezika prevodim na naš jezik, a pišem i na njima. Služim se i turskim i osmanskim turskim jezikom. Kad kažem “služim se’’, znači da koristim potrebnu stručnu literaturu na tom jeziku. Ima još nekoliko jezika (latinski, španski i njemački) u kojima posjedujem osnovno znanje.
Najvažnija je ustrajnost. Već sam spominjao važnost planiranja svojih dnevnih, sedmičnih, mjesečnih i godišnjih aktivnosti. Možda se rezultati neće vidjeti toliko prvih nekoliko godina, ali će zato kasnije ti rezultati biti itekako vidljivi.
Akos.ba: Želimo da i drugi mladi ljudi krenu Vašim stopama. Želimo sa ovim intervjuom da ih podstaknemo da i oni koji imaju sklonosti ka pisanoj riječi, učine isto poput Vas, i da se, shodno svojoj stručnoj spremi i sposobnostima stave na raspolaganje našoj društvenoj zajednici onako kako ste se Vi stavili. Imate li, za kraj ovog razgovora, neku kratku poruku za naše čitaoce?
Jusuf Džafić: Savjetujem sve nas da poslušamo Vjerovjesnikov savjet i iskoristimo: slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, život prije smrti i bogatstvo prije siromaštva. Ne moramo spavati po 12 sahati dnevno i u ramazanu, i van njega. Tih nekoliko sati korisno provedimo. Neka se svako od nas usavršava u tri stvari: struci (iščitavanjem stručne literature, praksom, učenjem od iskusnijih kolega i sl.), vjeri (iščitavanjem vjerske literature, pohađanjem kurseva sufare, tedžvida, arapskog jezika, islama; slušanjem mukabela i učešćem u njima; prisustvovanjem halkama, slušanjem dersova i vazova i sl.) i općem obrazovanju (iščitavanjem opće literature, posebno književnih djela, kako domaćih, tako i svjetski poznatih autora; praćenjem obrazovnih programa, pohađanjem raznoraznih kurseva, radionica i sl.) Usavršavanjem postajemo korisni članovi ovog društva i kao takvi možemo više doprinijeti našoj društvenoj zajednici.
Akos.ba
