Jovan Divjak o Šestoaprilskoj nagradi: U Udruženju “Obrazovanje gradi BiH“ stvorili smo atmosferu porodice

Penzionisani general Armije BiH Jovan Divjak u godinama koje su uslijedile nakon agresije na BiH, kroz Udruženje “Obrazovanje gradi BiH“ pomogao je mnogima, prije svega djeci poginulih boraca i ostalim ugroženim kategorijama. To i jeste bila misija Udruženja koje je nastalo 1994. godine Udruženje “Obrazovanje gradi BiH” koje vodi penzionisani general Armije RBiH Jovan Divjak jedno je od dobitnika ovogodišnjeg priznanja “Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva“ koja se tradicionalno svake godine dodjeljuje istaknutim pojedincima, grupama i kolektivima za značajna ostvarenja i izuzetne uspjehe u radu, postignute u svim oblastima političkog i društvenog života.

Dobitnici se tako nagrađuju za kontinuirani rad i izuzetna djela u različitim oblastima. Na dan oslobođenja Sarajeva, 6. aprila, dobitnicima će biti uručene svečane plakete. Jovan Divjak, u godinama koje su uslijedile nakon agresije na BiH, kroz Udruženje “Obrazovanje gradi BiH“ pomogao je mnogima, prije svega djeci poginulih boraca i ostalim ugroženim kategorijama. To i jeste bila misija Udruženja koje je nastalo 1994. godine.

Ova humana misija pod nazivom “Djeca žrtava rata – naša trajna briga” od tog perioda stipendira djecu, organizuje putovanja, seminare, kampove, radionice… Stipendiranje djece koja su izgubila jednog ili oba roditelja, djece sa invaliditetom, talentovane te djece romske manjine, nije bila jedina stvar koju je Udruženje “Obrazovanje gradi BiH” preuzelo kao svoju obavezu kada je osnovano. Veliki broj djece dobio je i priliku da sa Udruženjem “Obrazovanje gradi BiH” putuje po mnogim zemljama svijeta te da na taj način upozna nove krajeve i stekne nove prijatelje.

– Udruženje tu uvijek kada treba 

Kako je Udruženje tokom godina “raslo” i “razvijalo se”, tako je rastao i broj djece korisnika, kao i onih kojima je neki vid pomoći pružen. Tokom više od dvije decenije kroz Udruženje je prošlo oko 54 hiljade djece stipendista, koji su uz ovo Udruženje na određeni način i odrasli.

Ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je prostorije Udruženja “Obrazovanje gradi BiH” gdje smo zatekli izvršnog direktora Jovana Divjaka, ali i bivše stipendiste koji ga ni danas ne napuštaju. Tu su, jer kako su kazali, ovdje nije riječ samo o stipendiji nego o velikoj porodici.

Govoreći o nagradi koja će im sutra biti uručena Divjak je kazao da će ona biti poklonjena svakom građaninu BiH i onim diljem Evrope, Amerike, bh. dijaspori koji su na bilo koji način pomogli misiji “Djeca, žrtva rata, naša trajna briga”.

Nagrada, istakao je Divjak, znači priznanje, ali isto tako i obavezu da se nastavi sa tom misijom unatoč tome što je sve manje djece žrtava rata, ali ima onih koji su u socijalnim potrebama, talentovane djece…

Prema Divjakovim riječima, nagrada i jeste i nije nešto značajno, kada govorimo uopšte o nagradama, ali kada to neko drugi prepozna to pruža dodatnu snagu i podstrek.

“Većina djece stipendista je prvi put kroz udruženje bila na moru, u avionima. Stvorili smo atmosferu porodice i nama je bitna moralna podrška. Ovdje, šta god im treba mogu naći pa u krajnjem slučaju i savjet vezano za muško-žensko, za zapošljavanje… Mnogima smo bili od pomoći da se zaposle”, istakao je Divjak.

Trenutno rade na projektu malinjaka u kojem žele da uključe djecu.

“Nažalost, mali je broj onih koji su ostali u vezi. Desetak njih je odmah nakon što su se zaposlili uplatilo stipendije i na taj način su pokazali da su zahvalni za ono što su imali priliku primati pet ili šest godina. Očekivali smo od te djece mnogo veću aktivnost, volonterski rad, ali malo je njih”, pojasnio je Divjak.

Govoreći o tome zašto se odlučio za ovaj rad Divjak je kazao da je nakon Drugog svjetskog rata bio veliki broj izbjeglica, djeca bez roditelja koja su u veoma teškim uslovima završavala školovanje. Znao je da će takva situacija biti i nakon rata ’90-tih godina u BiH.

“Uvijek me interesovala pedagogija, psihologija. Nisam to mogao završiti. Završio sam vojnu školu jer majka nije mogla da me školuje, ali sam cijeli život tome posvetio pažnju. Kod sebe sam izgradio taj odnos prema obrazovanju, lijepom, prema davanju. To je davanje, ne u nadi da treba da se vrati. Ono što sam nosio pozitivno želio sam da prenesem na druge”, rekao je Divjak.

– Druženja, putovanja, radionice… 

Ena Čolpa (1989) za stipendiju je aplicirala na početku srednje škole. Njen otac je civilna žrtva rata i kao dijete bez jednog roditelja imala je mogućnost da aplicira za stipendiju kao i njena starija sestra koje je to radila prije nje. Ena je završila Fakultet političkih nauka u Sarajevu.

“Moja sestra je prije mene bila član Udruženja dugo godina i onda sam ja nastavila tu tradiciju. Ovo je kao porodična tradicija. Udruženje je stipendiralo djece bez jednog i oba roditelja, romsku djecu, ali pored novčane koristi više i se svidjelo to što je tamo bilo mojih vršnjaka koji su imali sličan život kao ja”, istakla je Ena.

Imali su, kaže, mnoštvo druženja, putovanja, ali i radionice koje imaju i danas jednom mjesečno.

“Stipendija mi je pomogla, ali prije svega je pomogla ta pažnja, što se neko sjetio da pomaže djeci bez roditelja. Djeca koja nisu imala materijalnih mogućnosti kupovala su knjige od tih para. Ovo je Udruženje i mi smo tamo na nekom papiru njegovi članovi. Međutim, mi ovdje uopšte nemamo takav odnos. Mi se ovdje viđamo sigurno jednom mjesečno, a mimo toga i privatno i u udruženju i sa čika Jovom i bez njega. Mi smo, kroz tolike godine, postali jedna porodica”, naglasila je Ena.

Prema njenim riječima, sve znaju jedni o drugima.

“Mi za još tri života ne možemo napraviti čika Jovi ono što je on napravio za nas, ali mi gledamo da mu se odužimo na bilo koji način za ovo što je napravio za nas pa makar što ćemo doći i popiti kafu sa njim”, pojasnila je Ena.

Govoreći o Jovanu Divjaku i šta on predstavlja za svu djecu koja su prošla kroz Udruženje “Obrazovanje gradi BiH” Ena je kazala da sigurno postoji mnogo ljudi koji su imali puno više mogućnosti od njega, ali je on, ipak, posvetio veći dio života da pomogne njima, djeci bez roditelja.

“On je, ne samo meni nego svima nama i otac i majka i sestra i brat, prijatelj, jednostavno neko koga ne može nadomjestiti niko”, poručila je Ena.

Akos.ba