U FokusuUmjetnost

Josip Pejaković: Od monodrame “On meni nema Bosne” do himne BiH

Josip Pejaković je jedinstvena pojava na bosanskohercegovačkoj kulturnoj sceni. On je daleke 1975. napisao monodramu “On će meni nema Bosne” koja ga je proslavila i čiji tekst je i danas aktuelan.

Pejaković je i u 70 godini života vrlo aktivan. Ove godine je učestvovao u obilježavanju Dana državnosti u Beču i Sarajevu.

U organizaciji Grada Sarajeva u Zemaljskom muzeju je održan svečani program povodom Dana državnosti gdje je Pejaković bio jedan od govornika.

Tom prilikom je otpjevao himnu Bosne i Hercegovine, odnosno svoj tekst kojeg je predložio na usvajanje u Predsjedništvo.

Ranije, u mjesecu oktobru je u toku gostovanja u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića otpjevao himnu:

On će meni nema Bosne

“Jer, kako bolan nema Bosne, a Neretva huči?

Kako, bolan, nema Bosne a Miljacka teče? Kako, bolan, nema Bosne a Sana ide? Ti misliš da ona ne ide, al’ sagni se hajvanu, pogledaj – ide. Ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide Ukrina, ide Vrbas, ide Bosna, ide Lašva, ide Željeznica. Svi oni i one idu, a ti đe ćeš?

Nemaš kud!

Ide, bolan i Lonska, u njega utiče Ugar. Tu riba ima. Tu si ti treb’o ribe fatat, a ne moju kuću rušit’. Ti si treb’o otić’ na onu Unu, zasjest’ s komšijama i zapjevat’ – ah, meraka u večeri rane – a ne se fatat’ granata i djecu po gradovima ubijat’.

SRAM TE BILO!

Da imaš imalo duše k’o što je nemaš ti bi znao, dok god te rijeke teku Bosne ima, a tebe, tebe nema ni u onoj šubi na mom plafonu đe se đahkad hajvani zavlače. Jer u moju šubu i kad se hajvani zavlače postaju domaće životinje, a ti ni to ne moreš, znaš.
Joj, kad te ‘nako jal za mali, jal za vel’ki nožni prst svežem kanafom pa te pustim niz Vrbas… joj, kako ću te popiti pivo moja i zapjevat’ ko što ti nikad niko zapjev’o nije: Narodno veselje!

Haj otkako je Banja Luka postala,
aman aman postala
Haj nije ljepša udovica ostala,
aman aman ostala
Haj kano što je Džaferbega kaduna,
aman aman kaduna
Haj a nju prosi sarajevski kadija,
aman aman kadija

Joj, kad onako bosonog krenem u šeher, a sve me probada po tabanima, popnem se na Šehitluke i kažem: ama nije bolan samo tvoja i moja je, nije bolan samo vaša i naša je. I biće je akobogda.”

Čuveni monolog počinje od 1:00:

https://www.youtube.com/watch?v=oqa5YKRAhhY

Akos.ba

Povezani članci

Back to top button