Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Jedna ramazanska tajna

Jedna ramazanska tajna

Često se kod muslimana mogu čuti hadisi o vrijednosti mjeseca ramazana, vrijednosti posta u njemu, noćnog namaza (kijama) i činjenje dobrih djela uopće.

Među svim ovim hadisima posebno se izdavajaju tri hadisa koji su poznati u širim masama vjernika, a pamte ih i mlađi i stariji. Ono što je zajedničko za sva ova tri hadisa jeste fraza koja se spominje na isti način u sva tri hadisa: imanom (vjerujući) u Allaha, dž. š., i nadom u njegovu nagradu.

Radi se o slijedeća tri hadisa koja su zabilježena kod Buharije i Muslima:

  1. حديث أَبِي هُرَيْرَةَ قَالَ : قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ : ( مَنْ صَامَ رَمَضَانَ إِيمَانًا وَاحْتِسَابًا غُفِرَ لَهُ مَا تَقَدَّمَ (مِنْ ذَنْبِهِ

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Ko isposti ramazan, sa čvrstim imanom (vjerom), nadajući se samo Allahovoj nagradi, biće mu oprošteni grijesi koje je prije učinio!»

2. حديث أَبِي هُرَيْرَةَ أيضا أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ : ( مَنْ قَامَ رَمَضَانَ إِيمَانًا وَاحْتِسَابًا غُفِرَ لَهُ مَا (تَقَدَّمَ مِنْ ذَنْبِهِ
“Ko bude proveo mjesec ramazan u kijamu-noćnom ibadetu vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, biće mu oprošteni grijesi koje je prije učinio!”

3. حديث أَبِي هُرَيْرَةَ عن رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ أنه قال : ( مَنْ يَقُمْ لَيْلَةَ الْقَدْرِ إِيمَانًا وَاحْتِسَابًا غُفِرَ لَهُ (مَا تَقَدَّمَ مِنْ ذَنْبِهِ

“Ko provede noć Lejletu-l-kadr u namazu  vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi bit će mu oprošteni prethodni grijesi.”

Rekao je Imam Nevevi, r.a., značenje riječi vjerujući (imanen) jeste potvrda da je mjesec ramazan jedna od Allahovih istina uz potvrđivanje svih Njegovih fadileta (vrijednosti) duboko u srcu. Značenje riječi „nadajući se“ (ihtisaben) je da postač svojim postom želi samo Allahovo zadovoljstvo, a ne da bude viđen od ljudi ili slično tome što dolazi u suprotnost sa srži iskrenosti. (Komentar Sahiha imam Muslima od imam Nevevija 39/6, Nejlul evtar imam Eš-Ševkani. 45/8).

Ovu frazu prokomenterisao je također imam Ibn Hadžer El-Askalani kazavši „Značenje riječi  ‘vjerujući’ (iman) koja je spomenuta u hadisu jeste da postač bude čvrsto ubjeđen u istinitost obaveznosti posta, dok je značenje ihtisaba (nadajući se) traženje nagrade od Allaha dž.š.

Dok imam El-Hattabi pojašnjava značenje termina ihtisab (nadajući se) da je to odlučnost tj. da postač posti ramazan sa željom da dostigne Allahovu nagradu tako dobrovoljno da u njegovom srcu nema osjećaja težine i dužine posta. (Fethul-Bari, komentar Sahihul-Buhari od Imama El-Askalanija, 138/6)

Mnogi hadisi ističu prisustvo ova dva šarta (iman i nada u Allahovu nagradu) kod različitih ibadeta,  s tim da se ova dva šarta (uslova) posebno vežu za ramazan što se da zaključiti iz prethodno citiranih hadisa.

Šta je onda tajna koju kriju ova dva izraza koje je Allahov Poslanik, a.s., postavio za uslov ispravnosti ovih ibadeta i praštanje grijeha.

Tajna prvog uslova jeste da Allah, dž.š., neće primiti nikakav vid ibadeta ako onaj ko čini taj ibadet ne ostvari potpuni iman u Njega koji mora biti popraćen ubjeđenjem da je  samo  Allah jedini  onaj koji zaslužuje da mu se čini ibadet, sa jedne strane, i ubjeđenjem u obaveznost poštivanja onog što On naređuje i zabranjuje, sa druge strane.

Jer, kako će Allah dati nagradu onome koji radi neko dobro djelo ako dotični ne smatra Allaha za Jednog i Jedinog Boga – Onoga koji zaslužuje da bude istinski obožavan.

Neki nevjernik, naprimjer, će učiniti neku vrstu postupka ili dobrog djela koji sliči nekom ibadetu u islamu, ali dotični nije taj postupak ili djelo uradio iz ibadeta prema Allahu – Gospodaru i Stvoritelju svega što postoji, koji ima najljepša imena i svojstva i koji kao takav zaslužuje da se samo Njemu upućuju različiti oblici ibadeta ili obožavanja od riječi i djela.

Dakle, čovjek koji ne vjeruje u Allaha, i čije srce i djelo nije protkano spomenutim ubjeđenima,  kao i da nije učinio to dobro djelo, jer je njegov motiv  vrlo često materijalističke ili fizičke prirode.

Mnogi nemuslimani, recimo, poste medicinski post zbog određenih zdrastvenih koristi koje proizilaze iz tog postupka, ali taj post nije ibadet, jer nije propraćen zdravim ubjeđenima!

Od takvog posta korist ima samo njegovo tijelo!

Neko će, možda, upitati: “Ova tri hadisa su upućena samo onima koji svjedoče Allaha za Stvoritelja i Onoga kome se treba samo činiti ibadet, pa zbog čega se ovaj uslov ‘imana’ stalno ponavlja?„

Odgovor se krije u tome da se ovim hadisima želi podsjetiti svaki musliman na nužnost izgrađivanja i produbljivanja osjećaja robovanja Allahu prilikom činjenja bilo kojeg vida ibadeta ili pokornosti, kao i jačanje ubjeđenja postača  o šerijatskoj obaveznosti posta kao jedne vrste ibadeta, ne bi li se taj i drugi ibadeti, vremenom i rutinski, pretvorili u adete, što implicira mnoge posljedice koje skrnave srž ibadeta, sužavaju lepezu njegovih dimenzija i udaljavaju vjernika od postizanja plemenitih ciljeva kojima nas usmjerava ibadet!

Tajna drugog uslova– ‘ ihtisab ‘ (traženje nagrade od Allaha i njeno očekivanje) se krije u samoj specifičnosti mjeseca ramazana i njegovog posta, u smislu da je ramazanski post, za razliku od mnogih drugih ibadeta koji su vidljivog/spoljašnjeg karaktera gdje često može proniknuti neka čestica rijaluka i tome slično, ramazanski post je sačuvan od tog izazova, jer je on ibadet koji u srži najbliže i najintimnije veže roba za Rabba. U hadisi-kudsi kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, kazao:“Post je Moj i Ja za post posebno nagrađujem, postač ostavlja svoju strast, jelo i piće samo zbog Mene…„ (Sahihul-Buhari, 7492).

Budući da je specifičnost posta na ovoj razini, onda bez sumnje iskrenost zauzima najveće mjesto u ibadetu posta kada je u pitanju njegova ispravnost. Stoga musliman svojim postom stremi Allahovom zadovoljstvu i očekuje nagradu posta samo od Njega Uzvišenog, ne okrećući se za pohvalama ljudi na račun njegovog posta i tome slično.

Vratimo se, po drugi put, na pitanje ‘adeta’ koji često zauzimaju poziciju ‘ibadeta’!

Nije rijaluk, želja za poznanstvom i hvalisanje s dobrim djelima,  jedini neprijatelj iskrenosti u ibadetu. Naprotiv, nalazi se jedan skriveni neprijatelj, jako opasan, a to je ‘ formalni ibadet’ koji se usljed odsustva nijjeta i osjećaja nagrade za učinjeno dobro djelo pretvara u adet.

Nažalost, mnogi su žrtve ovog neprijatelja, te je jedini način da se musliman iščupa  iz njegovih kandži tako što će redovno podsjećati sebe na važnost prisustva nijeta, nužnost njegovog čišćenja i obnavljanja, istovremeno razmišljajući o nagradi za ibadete koje čini.

Možda je u svemu  ovome tajna što je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, posebno istakao u sva tri hadisa ‘iman’ i ‘ihtisab’.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas opskrbi čvrstim imanom i lijepim ihtisabom na putu posta, noćnog ibadeta (kijama), pokornosti u lejletul-kadru, ne bi li nas Allah počastio opraštanjem prethodnih grijeha! Amin!

Piše: dr. Amir el-Hevšani

 Prijevod za Akos.ba: A.G.

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top