Jedna godina od usvajanja Rezolucije UN-a o Srebrenici: Istina, pravda i otpor negiranju
Usvajanjem Rezolucije o 11. julu kao Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici, svijet je priznao istinu – uprkos pokušajima negiranja i političkih pritisaka.

Na današnji dan, prije tačno godinu dana, u velikoj sali Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u New Yorku usvojena je historijska rezolucija kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici. Ova odluka predstavlja prekretnicu u globalnom priznavanju istine o jednom od najmračnijih poglavlja savremene evropske historije.
Rezoluciju su predložile Njemačka i Ruanda – zemlje s vlastitim bolnim iskustvima genocida – a podržalo ju je ukupno 84 države, dok je 19 bilo protiv, a 68 uzdržano. Među sponzorima su se našle gotovo sve bivše jugoslavenske republike osim Srbije i Crne Gore.
Udruženje Pokret “Majke enklave Srebrenica i Žepa” ocijenilo je ovaj čin kao simbol uspješne borbe za pravdu i istinu. Posebna zahvalnost upućena je upravo majkama Srebrenice, koje su dvije i po decenije neumorno tražile pravdu, suočavajući se s institucionalnim poricanjem i političkim opstrukcijama.
Šta donosi Rezolucija?
Ova rezolucija ima višestruki značaj:
-
Proglašava 11. juli danom globalnog sjećanja.
-
Osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.
-
Poziva države članice UN-a da kroz obrazovne sisteme čuvaju historijske činjenice.
-
Naglašava potrebu za dovršetkom procesa identifikacije preostalih žrtava.
-
Podcrtava individualnu, a ne kolektivnu odgovornost za genocid, u skladu s presudama UN sudova.
Usvajanjem rezolucije potvrđena je presudna uloga Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnog suda pravde (ICJ), kao i doprinos žrtava u borbi protiv nekažnjivosti.
Otpor i osporavanja
Zvanični Beograd, predvođen predsjednikom Aleksandrom Vučićem, rezoluciju je dočekao s protivljenjem, tvrdeći da se njome stigmatizira srpski narod. Vučić je u govoru optužio inicijatore za “otvaranje rana” i “političku manipulaciju”, iako sama rezolucija eksplicitno navodi da ne targetira nijedan narod ili državu.
Završena borba ili novi početak?
Usvajanjem rezolucije, kako su istakli brojni međunarodni zvaničnici, nije završena historijska borba već je postavljen temelj za kulturu sjećanja, obrazovanje i pomirenje. Kako je rekla ambasadorica Njemačke u UN-u, Antje Leendertse: „Ako ne odamo počast žrtvama, kakvu poruku šaljemo budućim generacijama?”
Dok se približava 30. godišnjica genocida u Srebrenici 2025. godine, ova rezolucija je i poziv svjetskoj javnosti da nikad ne zaboravi, nikad ne negira i nikad ne odustane od borbe za istinu.
Jer sjećanje – kako nas uče majke Srebrenice – nije slabost, već najdublji oblik otpora.
akos.ba