Javni nastup: Kako da publiku održite budnom

     Šeman Luis i ja smo jednom prilikom držali govor na istom mjestu sastanku privredne komore u Sent Luisu. Ja sam govorio prvi i, da sam imao dobar izgovor, otišao bih odmah nakon govora, jer je Luis važio za „drvosječu među bjesednicima“. Iskreno, očekivao sam da ću se dosađivati, jer smatram da je obično takozvano „bjesedništvo“ prirodno koliko i plastično cvijeće. Međutim, tog dana sam bio prijatno iznenađen. G.Rodžers je zasigurno održao jedan od najboljih govora koji sam ikada čuo.

     Ko je uopšte Šerman Rodžers? Pravi pravcati drvosječa, koji je veći dio svog života proveo u šumama na zapadu. Čovjek koji ne poznaje, niti ga imalo interesuje pravila držanja govora, koja su tako detaljno obrađena u knjigama o umjetnosti izražavnja. Njegov govor nije bio uglačan i dotjeran, ali je imao sjajnu završnicu. Nedostajala mu je finesa, ali je posjedovao žestinu. Pravio je gramatičke greške, i učinio gomilu stvari koje nisu bile po pravilima. Na kraju krajeva, nisu greške ono što uništi govor, već nesposobnost govornika.

Njegov govor je predstavljao ogromno, sirovo, plusirajuće parče iskustva iščupano pravo iz grudi njegovog sopstvenog života, kao drvosječa i kao nadzornika drvosječa. Nije se osjećao uticaj knjiga. Govor je bio zaista živa stvar, koja je kao mačka čučnuo i skočio na vas. Sve što je izgovorio kuljalo je, užareno, iz njegovog srca. Efekat koji je ostavio na publiku bio je pun naboja.

     U čemu je tajna njegovog uspjeha? Tajna svakog fenomenalnog uspjeha: „Svaki veliki pokret u istoriji“, rekao je Enerson „jeste trijumf entuzijazma.“

     Ova magična riječ potiče iz grčkog jezika i sastoji se od dvije reči: „ en“ što znači „u“i „theos“ što znači „Bog“. Entuzijazam bi u bukvalnom prijevodu značio Bog u nama. Entuzijastična osoba je ona koja govori kao da ju je zaposlio božiji duh.

     Nekada sam se u velikoj mjeri oslanjao na pravila javnog govora, ali kako su godine prolazile, polagao sam sve više i više vjere u duh govora.

     „Elokvencija se može definisati kao govor onoga koji zna o čemu govori, a riječi koje izgovara jesu njegove užarene misli“, rekao je Vilijam Dženings Brajan. Znanje je od male koristi ukoliko govornik ne govori iskreno. Ubjedljivi govor jeste onaj koji dolazi iz srca i dopire do srca publike, a ne onaj koji iz govornikovog uma stiže do uma slušalaca. Veoma je teško da prevarite publiku kad su u pitanju njihova osjećanja. Prije više od dvije hiljade godina, jedan latinski pjesnik je rekao: „Kako bi mamio suze iz očiju drugih, i ti sam moraš da pokažeš znak tuge.“

     „Ako želim da iskomponujem ili napišem nešto, da održim molitvu ili dobru propovijed“, rekao je Martin Luter, „moram da budem bijesan. Tada mi proključa krv u venama i moje umne moći se izoštre.“

     Vi i ja, možda ne moramo da budemo baš bijesni, ali moramo da pokažemo uzbuđenje i otvorenost, i moramo zaista da govorimo iskreno.

Čak ni životinja ne bi  ostala ravnodušna ukoliko govorimo iz srca. Poznati dreser životinja je tvrdio da je izgovaranjem određene ljutite riječi mogao da ubrza puls konja za deset otkucaja u minuti. Sigurno da je i publika jednako osjetljiva.

     Ovo je najvažnija činjenica koju treba da upamtite: svaki put kada govorimo mi određujemo raspoloženje naših slušalaca. Držimo ih u šaci. Ako smo mi ravnodušni, i oni  će biti ravnodušni. Ako smo rezervisani, i oni će biti rezervisani. Ako smo samo blago zabrinuti, i oni će biti samo blago zabrinuti. Al ukoliko smo zaista ozbiljni u vezi sa onim što govorimo, i ako to izrazimo kroz osjećanja, sposobnost, snažnu i zaraznu ubjeđenost, taj duh ćemo u određenoj mjeri prenjeti i na publiku.

     Koliko god mi vjerovali da se u životu vodimo razumom, zapravo je cio svijet vođen emocijama. Govornik koji pokušava da bude previše ozbiljan ili previše duhovit, može lako da doživi neuspjeh; ali govornik koji vas zainteresuje zbog svojih uvjerenja, sigurno će uspjeti. Bez obzira da li je tema govora stvar lične prirode ili je to neko nacionalno pitanje, govornik zaista mora da bude duboko uvjeren da to ima značaj za vas, kako bi govor uspjeo da izazove vaša osjećanja. Nije samo važno kako su njegova ili njena uverenja oblikovana, već i sa koliko iskrenosti i emocije dopiru do vas.

Ukoliko posjeduje toplinu, iskrenost i entuzijazam, uticaj govornika se veoma brzo širi među publikom. Može da napravi pesto grešaka, ali teško da će doživjeti neuspjeh. Kažu da bi čuveni pijanista, Artur Rubinštajn, odsvirao bezbroj pogrešnih nota, ali to nikom nije bilo važno jer je uspjevao da prenese muziku Šopena čak i do srca onih koji do tada u zalasku sunca nisu vidjeli ništa više od crvenog kruga koji potanja iza štale i nestaje sa horizonta.

     Istorija bilježi da se Perikle, moćni vođa Atinjana, uvijek molio bogovima prije početka govora da ne dozvole da i jedna beznačajna riječ izađe iz njegovih usta. Od srca bi prenosio svoju poruku i ona je dopirala pravo do srca naroda.

     Vila Karter, jedna od najistaknutijih književnica u Americi, je rekla:“ Tajna svakog umjetnika je strast“, a svaki javni govornik treba da se smatra umjetnikom. „To je javna tajna, i savršeno je sigurna. Zato što se, kao ni velika djela, ne može ponoviti ako gradite jeftinim materijalima.“

     Strast…Osjećaj…Duh… Iskrene emocije- to je ono što treba da unesete u vaš govor i vaši slušaoci će vas podržati,i vjerovatno neće ni biti svjesni manjih grešaka. Istorija tvrdi sljedeće: Linkoln je govorio neprijatno jakim i visokim tonom. Demosten je zamuckivao. Neki istaknuti i uspješni govornici su govorili tiho, mucali ili gutali riječi. Ipak, pokazali su iskrenost koja je trijumfovala nad svim ovim porazima i prenjeli su emociju koja je sasvim zbrisala sve njihove nedostatke.

IZVOR:  Javni nastup

AUTOR:  Dejl Karnegi

PREVODILAC: Jelena Cumbo

ZA AKOS.BA PRIREDILA: Medina Kovač