Javni nastup: Da li treba da koristim bilješke dok govorim?

     Iako je bio sjajan improvizator, nakon ulaska u Bijelu kuću Linkoln više nikada nije održao nijedan govor, čak ni neformalni govor u svom kabinetu, dok ga prethodno nije stavio na papir. Naravno, morao je da čita svoj inauguracijski govor. Tačna frazeologija ovakvih istorijskih državnih dokumenata je isuviše značajna da bi bila prepuštena slučaju. Međutim, ranije dok je govorio i Ilinoisu, Linkoln nije koristio čak ni bilješke. „One često zamaraju i zbunjuju slušaoca“, rekao je.

     Ko bi se od nas usudio da mu protivriječi? Zar bilješke ne upropaste pedeset odsto vaše zainteresovanosti za govor? Zar one ne sprečavaju, ili bar ne otežavaju, taj tako dragocijeni kontakt i prisnost koja treba da postoji između govornika i publike? Zar ne stvaraju utisak izvještačenosti? Zar one kod publike ne stvaraju osjećaj da govornik nema samopouzdanja i snagu koju bi trebalo da ima?

     Napravite bilješke, ponavljam, tokom pripreme govora – bogate detaljne bilješke. Možete se osloniti na njih dok sami vježbate govor. Možda ćete se osjećati sigurnije ukoliko ih budete držali u džepu kada se nađete pred publikom. Međutim, kao čekić, testera i sjekira u vagonu voza, tako i bilješke treba koristiti samo u slučaju nužde, tj. mogu se koristiti samo u slučaju sudara, potpunog brodoloma, smrtne opasnosti i katastrofe vašeg govora.

     Ako ipak morate da koristite bilješke, neka bude izuzetno kratke i napišite ih krupnim slovima na velikom listu papira. Zatim dođite ranije do mjesta sa kojeg ćete govoriti, i sakrijte svoju bilješku iza nekoliko knjiga na stolu. Brzo bacite pogled na njih kada morate, ali pokušajte da prikrijete znake vaše slabosti od publike. Džon Brajt je sakrivao svoju bilješku u velikom šeširu koji bi stavljao ispred sebe na sto.

     Uprkos svemu ovom što smo do sad rekli, ima prilika kada je pametnije koristiti bilješku. Primjera radi, neki ljudi su toliko napeti i nerovozni prije nego što treba da stanu pred publiku, da zaista ne mogu da se sjete svojih pripremljenih govora. Šta je rezultat? Skrenu sa teme, zaborave sve što su tako pažljivo vježbali, u potpunosti odlutaju sa glavnog puta i zaglibe se u blatu. Zbog čega onda takvi ljudi ne bi držali nekoliko veoma sažetih bilježaka u rukama tokom svojih prvih pokušaja. Dijete se pridržava za namještaj tokom svojih prvih pokušaja da hoda, ali to prestaje kada jednom nauči.

IZVOR:  Javni nastup

AUTOR:  Dejl Karnegi

PREVODILAC: Jelena Cumbo

ZA AKOS.BA PRIREDILA: Medina Kovač