Jakub, a.s. – Uticaj psihičkog stresa na gubljenje vida

I okrenu se od njih i reče: “O Jusufe, tugo moja!” – a oči su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten. (Jusuf, 84)

Ovaj ajet objašnjava nam kako jejakub, a.s., oslijepio zbog psihičkog udara (stres) i jakih psihičkih reakcija, te silne tuge i žalosti koje je osjećao kada je saznao priču o gubitku Jusufa, a.s., i tvrdnju sinova njegovih da ga je vuk pojeo. Zbog ovih uzbuđenja i psihičkog stresa došlo je do promjena u očnim kapilarima baš kao što se događa kod povećanja krvnog pritiska zbog depresija, psihičkih uzbuđenja i velike žalosti. To je rezultiralo pojavom bjeline u oku koja je naginjala plavkastoj boji. Takvi simptomi prate gubitak vida jer normalna rožnjača je prozirna i bezbojna a kada poplavi onda otiče, zamućuje se i postaje bjelkastoplava, slično boji oblaka, što se događa poslije nekoliko faza bolesti. Ova bolest se opisuje kao bijela pjega na rožnjači (leukom).

Protuudar i povratak vida

Ovu košulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on će progledati i svu čeljad svoju mi dovedite. (Jusuf, 93)
A kad glasonoša radosne vijesti dođe, on stavi košulju na lice njegovo i on progleda. “Zar vam ne rekoh ” – reče – “da ja znam od Allaha ono što vi ne znate. ” (Jusuf, 96)

Nema sumnje da je psihički udar kojim je Jakub, a.s., izgubio svoj vid iz žalosti zbog gubitka Jusufa i način na koji su ga sinovi njegovi o tome obavijestili, tj. da ga je pojeo vuk, bio jak psihički udar. Otuda, trebalo je liječiti ovaj udar drugim protuudarom a to je da je Jusuf, a.s., poslao košulju svoju ocu svome da mu je stave na lice njegovo pa mu se vid povratio saznanjem da je košulja od Jusufa i da je na košulji njegov trag mirisa. To upućuje i na iznimnu pronicljivost i svjetlo vjerovjesništva kojim se općenito krase vjerovjesnici. Otuda je Jakub, a.s., nakon dužeg odsustvovanja Jusufa, a.s., shvatio da je on živ a kao rezultat dragosti i iznenadne radosti poslije duže žalosti povratio mu se vid kao što je i bio.

U savremenoj nauci liječe se mnoge situacije slične ovome, i to putem psihičkog kontraudara radi povratka vida ili liječenja psihičkih udara koji djeluju na psihologiju čovjeka sa drugim psihičkim udarom kako bi se neutraliziralo djelovanje prvog udara.

Tesbih (hvaljenje i slavljenje Allaha) i duševni mir

One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se, doista, kad se Allah spomene smiruju. (Er-Ra‘d, 28)
Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i sedždu obavljaj, i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj! (El-Hidžr, 97-99)
Nema sumnje da su tesbih, tahmid, tehlil i tekbir (slavljenje Boga riječima: subhanallah, elhamdu lillah, la ilahe illallah i Allahu ekber) činioci koji osvježavaju dušu, srce i tijelo. Sa ovim riječima čovjek osjeća duševni mir i smiraj pa od sebe odgoni šejtansko došaptavanje i razmišljanje koje u nekim slučajevima dovodi do neuropsihijatrijskih oboljenja koja se odražavaju na čovjekovo ponašanje i njegovo vladanje. Naučno je potvrđeno da je većina osoba koje obole od neuropsihijatrijskih bolesti slabog vjerovanja. Potvrđeno je također da se od psihijatrijskih bolesti najbrže liječe ljudi koji su vjernici i pobožni, mada su psihijatrijske bolesti rijetke među vjernicima i pobožnjacima.

U ajetima: Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i sedždu obavljaj, objašnjenje je koliki utjecaj može biti na psihičku stranu čovjeka ukoliko čuje neki govor koji ga uznemiruje ili nešto što utječe na njegovu psihičku stranu pa mu bude teško u duši zbog tuge i uznemirenosti od tih riječi, govora ili ponašanja. Otuda, tesbih, tahmid i pobožnost su činioci koji sprečavaju tjeskobu u duši i otklanjaju brige. Iz tog razloga odmah iza prvog ajeta koji se odnosi na tjeskobu u duši i psihički odraz zbog svih vrsta liječi i govora koje govore neprijatelji i nevjernici a koji pogađaju dušu i vjeru došao je drugi ajet koji poziva na tesbih, tahmid i pobožnost zato što on ima utjecaja na psihičku stranu čovjeka, njen mir i njeno osjećanje smirenosti daleko od uznemirenja. Ima mnogo ajeta koji pozivaju na tesbih u slučaju psihopropagandnih kampanja, uznemiravanja i svega drugog što se poduzima protiv muslimana. Od takvih ajeta je i ovaj:
Zato otrpi njihove riječi i obavljaj molitvu, hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova. (Ta-ha, 130)

Odlomak iz knjjige: “Znanost i fenomeni Kur’ana”

Autor: Hišam al-Abdallah;

Izdavač: El-Kalem, format: A5; br.str.: 183; povez: tvrdi)

Obrada: Akos.bA