Ja sam ramazan i dolazim uz zvuke akšamskog ezana

Neka je salavat i selam na Miljenika, koji je najbolje znao koliko vrijede ramazanski dani kad je rekao uz duboki žal svoje duše: „Kad bi ljudi samo znali kakve blagodati donosi mjesec ramazan poželili bi da traje cijelu godinu“. Neka je salavat i mir na njegovu porodicu, ashabe, sve muslimane koji ga slijede i na naše šehide koji svojim životima podariše nama slobodu da u svom dinu i na svom topraku dočekamo najodabranijeg gosta.

Ja sam najodabraniji. Kakva li je samo čast meni data da budem spomenut u Časnoj knjizi. A koliko li sam samo ponosan na one riječi koje je najbolje ljudsko stvorenje, plementi Pejgamber o meni rekao:

“O ljudi, došao vam je mjesec ramazan sa berićetom, rahmetom i magfiretom, mjesec koji je najberićetniji od svih mjeseci, čiji su dani važniji od svih drugih dana, čije su noći značajnije od svih drugih noći, čiji su časovi bolji od svih drugih časova. To je mjesec u kome ste pozvani Allahu u gostoprimstvo gdje ste određeni za one kojima će On počasti ukazati. Vaše disanje u ovome mjesecu je tesbih, a spavanje ibadet. Vaš posao koji obavljate u ovom mjesecu biće primljen kod Allaha, a dova uslišana. Tražite od svoga Gospodara, iskrenim nijjetom i čistim srcem da vas pomogne u postu koji vam je propisao i u učenju (čitanju) Knjige koju vam je objavio.

Nesrećan je samo onaj kome je u ovom mjesecu uskraćen Allahov oprost. Sjetite se dok ste gladni i žedni, gladi i žeđi Sudnjeg dana. Dijelite onima koji su siromašni i napušteni. Poštujte starije i imajte milosti prema mlađima. Održavajte rodbinske veze.“

Najodabraniji sam od svih mjeseci jer sam počašćen da me zovu mjesecom Kur’ana, tog uzvišenog Allahovog govora. Ja sam ramadan, ili ramazan. Dolazim po Allahovom emeru, sa akšamskim ezanom. Spuštam se na Zemlju i idem brzo poput vjetra. Dolazim kako dolikuje najčasnijim, uz pratnju stotina hiljada meleka, koji veličaju i slave Gospodara našeg. Uz mene je sultanija. Lejletu-l-Kadr. Što god vam o njoj rekao ona je puno više od toga. Na meni je velika sjajna kruna, a na njoj piše post.

 Imam tri ruke. U jednoj nosim Allahov rahmet, u drugoj, Allahov magfiret, a u trećoj sveopći Allahov selamet. Cijela vasiona, ali i šire okićena je ovim događajem. Kakve li nam se samo počasti priredjuju. Vrata džennetska se širom otvore, a iz njega ljepota daha okruži cijelu vasionu. A Uzvišeni Allah okiti džennet za one koji ga zaslužuju. Posebno su okićena vrata Rejjan. Ta vrata zasijaju najljepšim svjetlom. To su vrata kroz koja će ući postači.

Meleki svoje veličanje dragog Rabba posebno povećaju kada se začuje škripa prilikom zatvaranja džehennemskih vrata, vrata tog razbuktalog i vrelog džehennema. To je takav prizor da šejtani ustaju ukopani na svome mjestu, kao da su lancima okovani. Sve dok mi trajemo oni ostaju tako nepomični. Oni u takvoj Božijoj milosti nemaju nikakve šanse. Velika tuga ih mori.

Dolazim uz zvuke akšamskog ezana. Silazim na zemlju. Dolazim do svakog kutka, svakog mračnog skrovitog mjesta. Nalazim  halife na zemlji. Nalazim  ljude. I oni me očekuju, dočekuju i oni mi se raduju. Uredili su svoje kuće, avlije. Lijepo je to ali…

Ali oni haman ne znaju da ja prvo ulazim u njihove duše, pa tek onda u avlije i stanove. Da, ja  uđem u svaku dušu. A one vrlo često budu nespremne, nepripremljene. Eh kad bi ljudi svoje duše pripremali kao svoje avlije i stanove. Kad god udahneš nakon akšamskog ezana prvog ramazanskog dana, znaj da si mene udahnuo i da sam ušao u tvoju dušu. O dobri ljudi makar se malo zastidite od onoga što tamo nađem. Osjetite li o ljudi pred akšamski ezan prvog ramazana makar malo stida zbog onoga što ću naći kad uđem u vaše duše.

Uđem i idem u dio duše gdje je smješten namaz. U koliko li duša nađem samo paučinu. Debelu paučinu. Nije bilo namaza da se ta paučina skine.

Uđem u zikrullah, a tamo sve sama prašina. Kako li samo osjetim veliku tugu. Uđem u dio duše u kojem je abdest a tamo često samo velika jaruga puna blata i svakakve prljavštvine. Slabo je bilo abdesta.

Uđem u sadaku, a nađem pustinju. Nigjde nikoga.

Posebno mi je stresan ulazak u dio duše u kojem su vaši međuljudski odnosi. Kakav rusvaj nađem na ovom mjestu. Subhanallah. Nema čega nema. Sve najgora sorta se okupila na jednom mjestu, i zavist i ogovaranje, i vrijeđanje, mržnja, oholost, i prekinuti rodbinski odnosi, i zapostavljena porodica, i krađa..

O ljudi znam da znate da na zemlji nađem svašta i da svakakva mjesta posjetim i da ima strašnih mjesta, ali ovaj prizor mi je najteži. Zamolim Allaha da spusti kišu. Da se isplačem.

O ljudi lijepo je srediti avlije i kuće ali nemojte zaboravljati srediti svoje duše. U danima pred moj dolazak zatražite oprosta od Rabba za propuštene namaze, učite istigfar, učite zikrullah, iz svojih duša istjeratje onu loše družinu oholost, zavist, mržnju i ostale.

Stisne me velika tuga. Šta će biti sa ovim dušama? Šta će biti sa ovim halifama na Zemlji? Kakve su ovo halife?

Iz toga me uvijek trgne saznanje. Zato i jesam stvoren. Zato ja i postojim. Uzvišeni je stvorio ove ljude i On je Onaj koji sve zna pa je znao da će i njihove duše biti ovakve. A kako da ovakve dođu pred Njega?

Zato je stvorio mene, mene ramazan. Donosim sredstva za čišćenje. Onu paučinu u namazu skidam velikom nagradom za obavljeni namaz u meni. On se mnogo puta više piše, i sedamdeset puta više i još više.

Donosim zekat i sadekatu-l- fitr, donosim zajedničke iftare, donosim posebnu nagradu za sadaku i rastjerujem onu družinu zavisti, oholosti, mržnje. Bože dragi kakva je to samo strašna družina bila u vašim dušama.

Donosim posebne nagrade, pa je i spavanje u meni zikrulah i tako brišem onu prašinu koja se nakupila u dušama u tom kutku. Post  i noć Kadr je vrhunac svega. Oni opet krenu od svakog dijela do svakog najmanjeg mjesta i izvrše kontrolu čišćenja. Ako bilo šta ostane oni to odnesu.

Uzvišeni Allahu, koliko li samo ja zahvaljujem što si me stvorio, kakve li bi samo duše bile bez mene.

O ljudi ja vam dolazim, spremite se, pripremite i svoje duše, nemojte to zaboraviti.

A ima i druga priča. Nađem ja tako lijepih duša. Tako čistih duša. Samo ih malo. Ali ih ima hvala Allahu. A kad se samo sjetim dana kad je Pejgamber hodao zemljom i kada sam ulazio u njegovu dušu. Kakva je to duša bila? Uza sve svoje blagodati ja sam se crvenio i stidio što nisam i ja takav. A biti u toj duši, biti u onim čistim ljudskim dušama, posebna je to priča, doći će nekada i ona na red. Valja nam sad o onim ružnim njih je puno više. Valja nam se toga kutarisati.

Ovih dana dok me dočekujete učite što više ono što vam je Pejgamber poručio:
Allahumme barik lena fi redžebe ve ša’bane ve belligna ramadane.

Amin.

Piše: Merim Đulović

Akos.ba