U Fokusu

Izveštaji o islamofobiji iz 1997. i 2017. godine: Šta islamofobija danas predstavlja

Izveštaj iz 2017. godine označio je dobrodošlu promenu sa svojom kratkom definicijom islamofobije kao rasizma usmerenog protiv muslimana. Međutim, određenje islamofobije kao rasizma usmerenog protiv muslimana može se smatrati korakom napred jedino ako se rasizam ne koristi samo kao eufemizam za netrpeljivost. Jer, rasizam označava manje skup verovanja i stavova pojedinaca, a više oblik vladavine kojim se uspostavljaju određeni sistemi praksi i protokola pomoću kojih se u datoj populaciji vrši neravnomerna distribucija moći i životnih prilika. Islamofobija spada u formu rasizma shvaćenog kao rasistička vladavina.

PUT KOJI SMO DO SADA PREŠLI

Fond Ranimed Trast je upravo ovoga meseca objavio novi izveštaj pod naslovom Islamofobija, i dalje izazov za sve nas, čime je obeležio dvadesetu godišnjicu od objavljivanja svog čuvenog izveštaja iz 1997. godine pod naslovom Islamofobija, izazov za sve nas. Teško je prenaglasiti značaj prvobitnog izveštaja. Činjenica je da pojam islamofobije nije prvi put formulisan u njemu, ali je ovim izveštajem svakako dobio čvršće određenje. Isto je tako činjenica da ovaj izveštaj nije označio kraj islamofobije, ali je bar upro prstom na ovaj problem.

Izveštaj iz 1997. godine predstavljao je prvo sveobuhvatno, kombinovano istraživanje i svojevrsnu intervenciju u sferi politike u cilju rešavanja fenomena koji je dobijao na značaju u kontekstu globalno sve većeg problematizovanja muslimana kao muslimana. Ovo ne treba smetnuti s uma iz dva razloga. Kao prvo, kakva god bila njegova konačna forma kao dokumenta, ovaj dokument služio je u savetodavne svrhe i u tom smislu dao impuls i formirao svest o fenomenu, što je bilo od značaja za njegovu recepciju i uticaj. Nezavisno od toga da li je bio usvojen kao sredstvo za vršenje uticaja ili pak osporavan, delimično ili u celosti, ovaj izveštaj i rasprave koje je on podstakao doveli su do toga da rešavanje pitanja koja se tiču muslimana dođe u ruke muslimanskih delatnika. Objavljivanjem ovog izveštaja islamofobija je neosporno dospela u svest javnosti. Ovaj izveštaj je pružio okvir za vođenje diskusije na nacionalnom i globalnom nivou, čak i ako se ova diskusija u velikoj meri svodila na osporavanje pojmovnog aparata koji je utvrđen u izveštaju. Kao drugo, vredi podsetiti se da je još 1997. godine izveštaj nastao kao odgovor na razne, međusobno povezane istorijske promene, kako na lokalnom nivou tako i na međunarodnom planu, kao što su: pobuna islama koja je označila ponovno globalno uzdizanje muslimanskog sveta koje je usledilo po usponu Trećeg sveta i nakon događaja iz 1967. godine, sve raširenije odbacivanje velikih modernizacijskih odnosno sekularnih narativa u oblasti društvenih nauka, porast pretnji od rata u post-kolonijalnom i post-hladnoratovskom svetu u odnosu na evrocentrični svetski poredak, identifikovanje i arbitrarno klasifikovanje etnički obeleženih grupa i imigranata kao muslimanske populacije, kao i propratno mobilisanje društva u kojem se postojećim antidiskriminatornim zakonima zasnovanim na rasnim odnosima ovim grupama kao muslimanima pruža nejednaka i nedovoljna zaštita, okrilje i pomoć. Ovde nije reč samo o tome da se period od dvadeset godina smesti unutar jedne šire genealoške perspektive. Nasuprot trenutnoj opsednutosti time da se muslimansko pitanje postavi u okvir događaja od 11. septembra, nije zgoreg podsetiti se da je ovaj izveštaj objavljen četiri godine pre nego što je Džordž V. Buš objavio „rat protiv terorizma“ i da na izvestan način ovaj beskonačni rat predstavlja odraz islamofobije jednako kao što je i pokazatelj njenog intenzifikovanja.

Opširnije na portalu algoritam.net .

Povezani članci

Back to top button