IZMEĐU ISLAMA I POLITIKE: Slučaj abaya ponovo otvorio raspravu o identitetu u Evropi

To je jedina scena koja se ponavlja u svim školama u Francuskoj, svaki dan na identičan način: učenice koje dolaze prekrivenih glava skidaju veo prije ulaska u škole i stavljaju ga u torbe. Nekoliko sati kasnije izlaze kroz ista vrata i ponovno ih stavljaju. To je slučaj od 2004. godine, kada su vjerska obilježja zabranjena u učionicama. Prije sedam dana, prvog dana nastave, kontroverza je bila drugačija: govorilo se o abaji, dugačkoj tunici koja prekriva veliki dio tijela i koju nose mnoge muslimanke.

Odluka francuske vlade da studenticama zabrani ulazak u obrazovne centre s ovim odjevnim predmetom (i onima s qamirom, muškom tunikom) ponovo je stavila jedno od najosjetljivijih (i najčešćih) pitanja u Francuskoj u fokus rasprave. i u mnogim evropskim zemljama: korištenje vjerskih obilježja u učionicama, posebno onih koji su povezani s islamom. U Francuskoj nije dopušteno udarati na sekularizam, pojama koji je lako definirati, ali ga je teško razgraničiti i, štoviše, provesti.

Sekularizam je jedan od stubova Republike, koja “garantira slobodu i jednakost građana u njihovim duhovnim opredjeljenjima” i “neutralnost” javnih ovlasti u funkcioniranju društva. U učionici to znači da se na prvi pogled, ako pogledate učenika, ne može vidjeti da pripada bilo kojoj vjeri. Zbog toga je islamski veo bio zabranjen, ali sada je problem abaja, posebno nakon što je Vijeće muslimana Francuske izjavilo da ga ne smatra vjerskim ruhom.

Rasprava nije ekskluzivno vezana samo Francusku, ona se širi cijelom Evropom, posebno u vrijeme uspona ekstremne desnice u mnogim zemljama. “To je rasprava o identitetu, a ne sekularizmu“, što je “vrlo povezano s ideologijom”, objašnjava Lauren Bakir, stručnjakinja za javno pravo i sekularizam pri francusko Nacionalnom centru za sociološka istraživanja (CNRS) za El Mundo. Ona naglašava sve veću političku upotrebu ovog koncepta, što se događa “kada se islam povezuje s imigracijom”.

U Italiji je premijerka Giorgia Meloni upozorila na “islamizaciju Evrope”.

“Borit ćemo se protiv islamizacije Evrope jer nemamo namjeru postati muslimanski kontinent”, rekla je 2019. godine, prije dolaska na vlast. U Francuskoj je krajnji desničar Éric Zemmour otišao toliko daleko da je rekao da Francuska “30 godina živi pod muslimanskom invazijom”.

U Francuskoj to pitanje dijeli političku klasu. Stranke krajnje desnice zalagale su se za zabranu ovog odjevnog predmeta i čak su optužile vladu da je previše opuštena. Na ljevici se vodi rasprava: neki smatraju da je prioritet očuvanje tog sekularizma; druge stranke, poput Insoumise France Jean-Luca Mélenchona, kažu da je ovo islamofobna mjera koja krši prava žena (osobito djevojaka koje nose vjerska obilježja) i diskriminira muslimanske Francuze.

Ujedinjeno Kraljevstvo je suprotan primjer Francuskoj: učenici mogu ići u razred sa vjerskim obilježjima. U Njemačkoj su ona također dopuštena, iako je uvijek bilo kontroverzi. Neki su odjeli 2003. godine prosvjetnim radnicima zabranili nošenje vjerskih obilježja, no u januaru ove godine ta je odluka poništena kao neustavna.

U Belgiji to općenito nije zabranjeno, ali ga svaka ustanova regulira, na temelju načela neutralnosti. U Švicarskoj to ovisi o kantonima, a u Nizozemskoj je također zabranjeno nošenje burke ili bilo koje druge odjeće koja prekriva veliki dio ženskog tijela ili očiju. U Danskoj se rasprava sve više povezuje sa slobodom izražavanja, posebno nakon džihadističkih prijetnji nakon objavljivanja karikatura Poslanika 2005. godine.

Ponekad se sekularizam koristi kao “sredstvo za odgovor na različite probleme koji postoje” u zemlji, poput integracije, kaže Anne Fornerod, istraživačica CNRS-a na Univerzitetu u Strasbourgu i autorica djela „The burqa affairs across Europe“.

Stručnjakinja podsjeća da je sekularizam koncept koji je dosta evoluirao u posljednjih 20 godina i koji kao prekretnicu ima tzv. “zakon o velu”, koji je odobren u Francuskoj 2004. Belgija je također zabranila nošenje potpunog vela u javnom prostoru. Sada, nakon što se abaya uključila u raspravu, novo je piutanje kako regulirati ispovijedanje vjere, posebno u zemljama gdje postoji velika muslimanska populacija, tako da se ne miješa u neutralnost javnih ovlasti, a u isto vrijeme garantira sloboda za sve.

Kao što nas podsjeća Fornerod, s jedne strane postoji zakon, ali sekularizam ima veze sa “stanjem duha, društvenim kontekstom i poviješću”.

Francuska je jedna od najstrožih zemalja kada je u pitanju zakonodavstvo. To ima veze sa njenom historijom i problemima integracije velikog dijela njenog stanovništva koje je došlo iz bivših kolonija, od kojih su mnogi muslimani. U ovoj zemlji živi 10% muslimana, većina je rođena na njenoj teritoriji ali su im roditelji ili bake i djedovi emigrirali iz muslimanskih zemalja. Dvije najveće dijaspore dolaze iz Alžira i Maroka.

Francuski zakon iz 2004. koji je zabranio vjerska obilježja, posebno veo, “uzrokovan je većom prisutnošću muslimana i vela u prostoru”, kaže stručnjak za pitanja islama i politike, Hanoues Seguiner.

„Rasprava ima veze s kolonijalnom historijom. Teškoće integracije ove populacije pripisane su vjeri, posebno islamu. Regulirajući vjerske aktivnosti kroz sekularizam, ostavilo se dojam da su javne ovlasti zabrinute za društvenu integraciju”, kaže Fornerod.

Stručnjaci ističu političku upotrebu faktora straha. Anne Fornerod podsjeća da je zakon o nošenju mahrama u Francuskoj odobren u vrlo specifičnom političkom i društvenom kontekstu koji je u većini zemalja bio obilježen džihadističkim napadima 11. septembra u New Yorku. “Postojala je teroristička prijetnja i u tom kontekstu je odlučeno regulirati prakticiranje islama” u nekim zemljama.

Posljednji teroristički napadi u Evropi dolili su ulje na vatru. Napadi u Parizu u novembru 2015. u kojima je poginulo 130 ljudi doprinijeli su zbunjenosti i strahu. “Od tada je veo izjednačen s oblikom saučesništva”, kaže Seguiner, koji vjeruje da je abaya novi simptom ovog “francuskog trzaja”.

Godine 2020. smrt Samuela Patyja, profesora francuskog kojemu je radikalizirani čečenski izbjeglica odrubio glavu jer je u razredu pokazivao karikature Poslanika, “potaknula je politiku sumnje u kojoj je svaki vjerski znak poput neposredne prijetnje”.

Kontroverza u vezi sa abayom ponovno otvara “svojevrsni identitetski rat, koji ima veze s procesom globalizacije i koji se tiče svih evropskih društava, jer uključuje propitivanje našeg identiteta, pripadnosti nečemu što je iznad nas“, kaže Haoues Seniguer.

Patrick Weil, autor eseja Laïcité u Francuskoj, objašnjava: «Ne tako davno, laïcité je ujedinio sve Francuze i razlikovao nas jedne od drugih. Danas nas to dijeli, kaže on zakljulujući: “Francuska je bila kolonijalna sila i izvlači lekcije iz prošlosti. Ti migranti koji dolaze iz kolonija bili bi Francuzi, potpuno Francuzi. Oni su dio historije Francuske, njihova djeca čine današnju Francusku uz druge Francuze. Poznavanje te historije koja nas čini sunarodnjacima također je jedan od uslova sekularizma.“(faktor.ba)

akos.ba