Izbori 2018: Budućnost BiH zavisi od formiranja probosanske koalicije u RS-u
Nama je sasvim jasno da će se budućnost Bosne određivati prema snazi probosanske koalicije u Banjoj Luci i njene povezanosti s drugim regijama Bosne. Stoga je nužno osmisliti cjelokupan projekt probosanske politike u entitetu “rs” koja bi znala šta joj je cilj i kako doći do željenog rezultata, kazao je u razgovoru za Vijesti.ba prof.dr. Senadin Lavić.
VIJESTI.BA: Izglasavanjem rezolucije o vojnoj neutralnosti, vlasti entiteta RS-a su još jednom bacile rukavicu ustavnim nadležnostima i procesu euroatlantskih integracija države Bosne i Hercegovine. Dokle je, po Vašem mišljenju, Milorad Dodik spreman ići?
LAVIĆ: Budimo ozbiljni u ovoj situaciji. Entitet “rs” nema nikakav legalni osnov da izglasava ovakvu vrstu “rezolucija” – takvu odluku može donositi samo država Bosna i Hercegovina. Toliko o “značaju” ove smiješne rezolucije. Ovaj čin, međutim, ponovo demonstrira da entitet “rs” ne poštuje državu na čijoj teritoriji je ratom i zločinima nametnut. Ovo je još jedno guranje prsta u oko Bosni i Hercegovini. Sada je pravo pitanje šta još entitet “rs” hoće da poruči ovim činom. Prije svega, entitet “rs” služi u širem kontekstu imperijalnom interesu na ovome prostoru kao jeftino sredstvo za višekratnu upotrebu. To je pijun koji ima halucinacije o sopstvenoj važnosti. Pojedinci iz entiteta “rs” daju sebi megalomanske uloge u povijesnim procesima vjerujući da od njih zavisi sudbina čovječanstva. Pored toga, ovo je i priča za domaću upotrebu, odnosno dokaz da je entitet “rs” država i da građani entiteta imaju ozbiljnu vlast koja može donositi važne odluke o bitnim pitanjima njihove budućnosti. Ovo je još jedna besmislena predstava eresovske demagogije. Svima je već odavno dosta praznih rezolucija, deklaracija, proglasa o ugroženosti, mitova, laži!
Ono što je najbitnije iza ove predstave jeste uvođenje Srbije, srbijanskog uticaja, lagano i planski, kao sudionika događanja, u donošenju odluka u Bosni. Time se postepeno ispunjavaju ideje iz Memoranduma II na tlu države Bosne i Hercegovine, te se privikavamo da je “normalno” da Srbija ima uticaj na procese u našoj državi. Koordiniranje aktivnosti entiteta sa susjednom državom dalekosežno priprema bosanski prostor da njime raspolaže srbijanska hegemonijska i osvajačka politika. Podlost hegemonijske politike se tako nastavlja.
Pritom, kao najgrlatiji velikosrbin zapadno od Drine, Dodik je “spreman na sve” – jer je kukavica i neodgovoran pojedinac. Pogubljen u moralnom deficitu napravio je od sebe karikaturu, smijuriju, ruglo. Pretvorio se u sramotu srpstva! U politički proces uveo je primitivizam, populističko urlikanje ispod šatre, podilažnje masama, autoritarni karakter. On, međutim, nije spreman da sebe žrtvuje za više ciljeve. On je tip političara koji prevarantski vuče za nos glasače u dijelovima Bosne i izigrava velikog srpskog vođu, glavnog baju i “političara”. Od njegove politike ostala je samo mržanja prema drugima i pljačka sistema kojim je upravljao sa svojom strankom. Sve je to sada u rasulu i nema mogućnosti repariranja. Činjenica je da je finansijski skršio entitet “rs” i da to već počinje da ugrožava funcioniranje cjelokupnog političkog sistema Bosne i Hercegovine. Zato je primitivni antibosanski nacionalizam njegov jedini modus djelovanja koji je već prilično potrošen kao politika.
VIJESTI.BA: Na lokalnim izborima 2016. probosanske stranke, su i bez zajedničke kampanje i mobilizacije dijaspore, osvojile ukupno skoro 50 hiljada glasova, koliko je recimo imao i jedan PDP. Koliki potencijal ima zajednički nastup, odnosno da li je potrebna i šta može značiti u NSRS jedna takva probosanska koalicija, koja je za NATO integracije BiH?
LAVIĆ: Treba podsjetiti da zbog sujeta pojedinaca i njihovih ambicija probosanska politika u dijelu Bosne koji se zove entitet “rs” nije uspjela ostvariti značajnije rezultate. Broj osvojenih glasova na prošlim izborima kazuje da bi probosanska koalicija s ozbiljnijim pristupom u budućnosti mogli postići kvalitetniji rezultati. Problem je što u tim procesima sudjeluje mnogo “loših igrača” i “propalih đaka” koji već decenijam diletantski izigravaju glasačko tijelo i vode u pogrešnom smjeru. Sarajevo-centrizam, komplementaran Banjaluka-centrizmu kao getoizaciji, jeste vrlo opasna antibosanska politička koncepcija koja pomaže destruirajućim hegemonijskim projektima izvan Bosne. Nama je sasvim jasno da će se budućnost Bosne određivati prema snazi probosanske koalicije u Banjoj Luci i njene povezanosti s drugim regijama Bosne. Stoga je nužno osmisliti cjelokupan projekt probosanske politike u entitetu “rs” koja bi znala šta joj je cilj i kako doći do željenog rezultata.
Perverzno je da jedan bosanski entitet, administrativna jedinica države, kao nešto prkosi NATO savezu koji je već tu u Bosni i djeluje. Jeftina predstava za mase! Tragično bolesna predstava! Zamlaćivanje zdrave pameti vlastitih birača. Tu se dodiruje licemjerje partijskih elita s morbidnim nacrtima (načertanijima) poništavanja Bosne. Neodgovornost i neznanje, s jedne strane, podupiru racionalno projektovano rušenje bosanske države, s druge strane.
VIJESTI.BA: Da li je pitanje zajedničkog nastupa bosanskog bloka u RS-u pitanje, koje se tiče samo političkih stranaka, i kolika je tu odgovornost šire javnosti, intelektualne zajednice, udruženja građana, pa i međunarodnih partnera koji promovišu EU i NATO integracije?
LAVIĆ: Oni koji su smislili Dejtonski sporazum nisu posvetili previše pažnje kvalitetu političkog sistema u Bosni. Oni su više pregovarali s Miloševićem i njemu udovoljavali nego sa žrtvama i braniocima. Iz toga je nastao “mirovni sporazum” i njegov Anex IV. Evropski političari znaju da je rat vođen da se promijeni ustavno stanje u Bosni, da se okrnji suverenitet države i da unutarnji suverenitet pripada “narodima”, a ne državi-naciji. Cinizam je danas govoriti da se “političari dogovore” – jer se oni nikada neće dogovoriti. Dogovor o normalnoj političkoj situaciji u Bosni značio bi kraj ovih manijakalnih etničko-religijskih “monarhističkih” tiranija.
Bosna je decentrirana, fragmentirana i izdijeljena raznim nivoima vlasti tako da je gotovo nemoguće ostvariti cjelovitu bosansku politiku ili provoditi ideju takve politike. Danas, nažalost, gotovo da je sve drugo bitnije od bosanske politike. Zato je posebno važno koncentrirati se na stvaranje jakog i djelotvornog probosanskog političkog bloka ili grupacije partija koje se bore za državu Bosnu i Hercegovinu i ne gube se u maglama etničko-religijskih biopolitika. Zato je vrlo važno oživjeti politiku bosanstva i približiti je građanima.
Svako ko sudjeluje u ovome galimatijasu nosi dio odgovornosti. Ovdje niko više nije nevin jer je etničko-nacijska naracija inficirala cjelinu društva.
VIJESTI.BA: Kakvo je vaše viđenje sve češćih navoda o povezanosti ruskih interesa u BiH, čiji je cilj blokiranje NATO integracija, te djelovanja HDZ BiH, u sprezi sa SNSD-om, na tom planu i prijetnji blokiranjem institucija, pa i NATO puta nakon izbora 2018.?
LAVIĆ: Grubo rečeno, Čovićev HDZ u Bosni “igra” za Rusiju, dok HDZ u Hrvatskoj igra za EU. Ova simplifikacija ukazuje na dvostranost ili višestranost hrvatske politike koja je rezultat interesa i ciljeva. To nije nikakva novina, čovićevska politika nema u sebi više nikakvih bosanskih primjesa, sasvim je otkinuta od bosanskog tla i izgubljenja u pokušaju treće-entitetske političke konstrukcije. On dovršava otkidanje bosanskog hrvatskog naroda od Bosne, strašnog procesa koji je započeo Tuđman.
Može se prihvatiti mišljenje da nije velika politika ona politika ucjenjivanja federalnih partnera (SDA) koji im zarad mira u kući popuštaju sve do zadnje linije odbrane cjelovite Bosne. Iz Čovićeve ucjenjivačke politike nastaju ružni procesi između Bošnjaka i Hrvata i kočenje bosanske države u EU integracijama. Tu je pakleni dogovor s dodikovskim ukopavanjem Bosne u blato iz kojeg se ne bi trebala podići. Iz tog antibosanskog srpsko-hrvatskog pakta slijedi nekoliko nužnih procesa. U jednom od njih, Dodik je okončao političku karijeru D. Čovića i pretvorio ga u slugu velikosrpskih interesa na Balkanu. Čović još nije shvatio da je gubitnik! On se lažno predstavlja “nosiocem evropskih vrijednosti”. Ustvari, on i Dodik su neodgovorni “idealni” likovi 19. stoljeća.
Razgovorao: Nihad Hebibović
