Iz ugla psihologa: Zašto smo rasijani i zaboravni?

Rasijanost i zaboravnost nisu sami po sebi bolest. Najčešće oni predstavljaju posljedicu savremenog životnog stila, brzine naše svakodnevice i velike količine informacija koja dolazi do nas. Krenuli ste napolje? A ključevi? Gdje li ste ih samo stavili? A da prije toga pozovete majstora za mašinu? Ili da napravite spisak za veliku kupovinu? Uh, vrije voda za kafu! A zapravo vam se pila limunada. Voda, voda? Trebalo bi zaliti cvijeće! Jao i prijateljicino cvijeće, biće čaj kad se vrati.

Misli smjenjuju jedna drugu, naprosto jure, kao da vas parališu i u trenutku pomislite na onaj vic – dal’ sam došla ili sam pošla? Ne, ne, nije to ni onaj Njemac što nam krade stvari. Obična rasijanost i zaboravnost, nije Alzheimer. Rasijanost je nemogućnost da se održi pažnja usredsređena na ono što u tom trenutku radimo, mislimo…

ZABORAVNOST NIJE UVijEK BOLEST

Ponekad je teško povući jasnu granicu između zaboravnosti, blagog kognitivnog poremećaja i ranih stadijuma Alzheimerove bolesti. Zato se i savjetuje osobama koje su zabrinute zbog sve prisutnije zaboravnosti da konsultuju ljekara. Činjenica da ste svjesni da imate problema sa povremenom zaboravnošću ukazuje da problem najčešće i nije tako ozbiljan. Vrijeme da se zabrinete je kada vaša porodica i prijatelji počinju da primjećuju da ste zaboravni, odnosno kada to utiče na vaše cjelokupno funkcionisanje.

ZABORAVNOST NEMA VEZE S GODINAMA

Prilično je teško u današnje vrijeme ostati usredsređen na ono što čovjek baš u tom trenutku radi. Toliko je toga oko nas što nam odvlači pažnju, naša čula su prosto bombardovana sa svih strana. Rasijanost je upravo to – nemogućnost da se održi pažnja usredsređena na ono što u tom trenutku radimo, mislimo… Naša pažnja kao da leti, na zadržava se često dovoljno dugo da kvalitetno završimo ono što smo započeli ili da zapamtimo što smo uradili. Fokusiranje je slabo i postajemo površni. I to nema nikakve veze s godinama života, kao ni zaboravnost.

ZAŠTO SMO RASiJANI I ZABORAVNI?

Rasijanost i zaboravnost nisu sami po sebi bolest. Najčešće oni predstavljaju posljedicu savremenog životnog stila, brzine naše svakodnevice, velike količine informacija koja dolazi do nas. Pridodajmo tome i često hroničan stres, mnogobrojne obaveze, umor, neredovnu i nepravilnu ishranu, manjak fizičke aktivnosti i nedovoljno sna.
Mnoge svakodnevne radnje radimo mehanički, naučeno: gasimo svjetlo, zatvaramo vodu, ključeve stavljamo u tašnu. Među velikom količinom informacija koje nam pristižu u svakom trenutku ovakve radnje ostanu neregistrovane. Ovo ne predstavlja poremećaj već nas naprosto čuva od prezasićenja. Međutim, često se dešava i da neku od tih „rutinskih radnji“ zaboravljamo. Razlozi mogu biti psihološke prirode. Ono što se gubi ili zaboravlja najčešće je povezano sa aspektom našeg života u kome se ne osjećamo sigurno, nešto nas brine ili smo nezadovoljni. U tom slučaju pomaže da osvjestimo naše emocije i stavove, razmislimo o njihovim uzrocima i rasijanost će se smanjiti.
Nije, naravno, svako zaboravljanje posljedica nekog nerazriješenog unutrašnjeg konflikta ili sadrži skrivenu poruku. Često je rasijanost posljedica povećanog psihofizičkog opterećenja, stresa ili premora. Tada je naša pažnja usmjerena na problem ili situaciju koja nas zaokuplja i njena pokretljivost je smanjena. Dešava se da sve ostalo kao da prolazi mimo nas pa ne primjećujemo šta smo gdje ostavili ili se ne sjećamo dogovora, zadataka… Fizički odmor, san i izdvajanje iz stresne situacije (odmor npr.) oslobađaju našu pažnju, rasijanost i zaboravnost se smanjuju. Ima i jedna prijatna situacija usmjerene pažnje i njene smanjene pokretljivoti – zaljubljenost.

Mnoge žene se žale na rasijanost u trudnoći, posle porođaja, u PMS-u, menopauzi. Ova rasijanost je u direktnoj vezi sa nivoom estrogena. Niži nivo ili nedostatak estrogena kod žena bilo koje životne dobi utiče na zaboravljanje detalja. Gladovanje i nizak nivo šećera u krvi takođe značajno utiču na kvalitet pažnje i zaboravnost.

ŠTA MOŽEMO SAMI DA URADIMO DA POBOLJŠAMO NAŠU PAŽNJU I SMANJIMO ZABORAVNOST?

Za početak kad nešto radimo da pokušamo da se usredsredimo na to što radimo i da svjesno odstranimo sve ono što nam odvlači pažnju.
Na primjer – kad čitamo knjigu da zaista samo to i radimo, a ne da pri tome vozimo sobni bicikl, slušalice su nam u ušima, a pomalo pratimo i tenis na TV-u. Iako se ovo čini kao ušteda vremena jer smo stigli da uradimo toooliko stvari odjednom – zapravo je gubitak jer ništa nismo uradili kvalitetno.
Čitanje je odličan način za usredsređivanje pažnje, rješavanje ukrštenih reči i enigmatika uopšte. Zatim, sad već pomalo zaboravljeni ručni rad, gobleni, vez i heklanje po šemi. Slaganje slagalica, djeca to baš vole.

Većinom mehanički pomažu nam ustaljene rutine. Npr. uvijek isto mjesto za ključeve ili mobilni telefon u stanu, fascikle za dokumente, koverat za račune…
Kad primjetite da vam se neki problem često ponavlja, postavite sami sebi pitanje zašto? Šta mi znači taj predmet ili obaveza? Kako sam sebi da pomognem da mi se to ne ponavlja? Kad problem osvjestite riješili ste ga napola. Za ostatak ćete već lahko smisliti neki trik kako da ga prevaziđete.

PROMjENA ŽIVOTNOG STILA VEOMA JE LjEKOVITA ZA NAŠU PAŽNJU

Usporite malo. Dajte vlastitom organizmu dovoljno odmora i sna. Isplanirajte svoj dan i obaveze unaprijed, ali tako da to zaista i možete da uradite. Redovna fizička aktivnost je veoma važna. Ona podiže nivo ne samo fizičke nego i mentalne energije, oslobađa nas anksioznosti, redukuje stres. Pravilna i redovna ishrana takođe pozitivno utiče na naše mentalne sposobnosti. Integralne žitarice, raznovrsno povrće i dovoljno voća pomoći će da budete boljeg fokusa u svakom trenutku. A ako vam se desi da ponekad uprkos svemu nešto i zaboravite, pomoći će pozitivan stav prema životu i malo humora.
Učinite prvi korak, pokušajte skoncentrisano da pročitate ovaj tekst, bez svega što vam odvlači pažnju.

Autor: Mr sc med. dr Vesna Tepšić Ostojić – psihijatar

pharmamedica.rs