Iz pera Munira gavrankapetanovića: Razmišljanje o Putu spasa

Naš jedini put

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.

Allah, dž. š., neće izmijeniti stanje jednog naroda, dok (narod) sam sebe ne izmijeni. (13,11.)

Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje, malo sa strahom i gladovanjem i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive; one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu:                                                                                                                                              – Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!                                                                     

Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost, oni su na pravom putu! (2,155,157.)

Allah će spasiti one koji su Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih se zabrana klonili, i oni će postići ono što su željeli; zlo ih se neće doticati i oni neće tugovati. (39,61.)

Vjerski i moralni pad

Pred našim očima, a i pred očima čitavog svijeta, dešava se užasno stradanje muslimana Bosne i Hercegovine. Povijest ne poznaje ovakve strahote i monstruoznost istrebljenja jednog naroda.

U danima naših patnji i kušnji mnogi se nijemo pitaju šta se ovo dešava nama muslimanima? Da bismo bar donekle odgovorili na ova pitanja, pogledajmo kakvi smo bili zadnjih decenija, dokle smo bili utonuli u grijehe. Nabrojaću samo neke činjenice:

– Alkohol je prodro u gotovo sve naše domove, noseći sobom ogromne poroke i zla.

– U zadnje doba naši mladići i djevojke su počeli uzimati drogu.

– Prostitucija, blud, nevjerstva u braku su se počeli uvriježivati u našem društvu.

– Mješoviti brakovi koji su po islamskom učenju zabranjeni, nisu nailazili na osudu ili prigovor, iako spadaju u najteže grijehe. Djeca iz takvih brakova su bila antiislamski raspoložena. – Mnogi roditelji su krili od djece istinu o Islamu i zabranjivali im da pohađaju vjersku pouku. I zato, u svojim lutanjima, ne poznavajući islam, naši mladići i djevojke postaju pristalice indijskih vjerskih sekti, pokreta Jehovinih svjedoka, subotara, itd.

– U našoj sredini potpuno je nestao poziv na Božiji put, iako je sveta Božija zapovijed.

– Abortus (pobačaj), iako strašan grijeh, prihvatan je kao dio kontracepcije. Tako je na najsvirepiji način ubijeno više stotina hiljada, možda miliona muslimana.

– Kocka i sve vrste hazardnih igara prihvatane su kao nešto sasvim dobro.

– Psovka, pa čak i ona koja je vrijeđala naše najveće islamske vrijednosti, postajala je dio konverzacije među muslimanima.

– Nerijetko, roditelji su davali djeci nemuslimanska imena, stideći se svog islamskog porijekla.

– Za Nove godine su se unosile jelke u naše kuće.

– Tajna komunistička policija UDB-a vrbovala je izvjestan broj muslimana kao doušnike. To je bio jedan od najnižih moralnih padova.

– Svađe i sukobi i međusobna potvaranja u islamskim krugovima su postali svakodnevni.

– Zapostavili smo namaz, post, zekat.

– Naš bosanski jezik smo počeli prilagođavati srpskom jeziku. Naše divne riječi i izgovor smo napuštali.

– Zapostavili smo našu povijest i naše običaje.

– Ogovaranja i tračevi su postali dio naših razgovora.

– Djevojke su počele nositi odjeću koja je potpuno zapostavila islamsko učenje u odijevanju.

– Krađe, kriminal, prevare… su široko ulazili na naša vrata.

– Kufr (nevjerstvo) je uprljao naše kuće, pragove, naša kućna ognjišta, naše domove. S kufrom smo uprljali svu našu čestitost, poštenje, naše narodno biće.

I naši grijesi bi se mogli nabrajati… mali, veliki, neoprostivi,…

Očito je da nas je Allah, dž.š., zbog svega ovoga što smo radili i kakvi smo bili, opomenuo, stavio u kušnju, kaznio. Da smo više razmišljali, mogli smo očekivati ovakav razvoj događaja. Ipak, naša nada za spas, se može nazrijeti iz činjenice da nas Allah, dž.š., nije potpuno napustio, jer među muslimanima je bilo pojedinaca i grupa koji nisu napustili Božiji put. Nismo doživjeli sudbinu naroda Božijeg poslanika Nuha, a.s., ili sudbinu naroda Sodome i Gomore.

Sada je na nama zadatak da svi speremo sa sebe grijehe, učinimo tevbu (pokajanje) i da snažno pođemo putem spasa koji nam je Allah, dž.š., pokazao. Na ispitu smo svi, i to najvećem životnom ispitu od kojeg ovisi da li ćemo kao narod opstati i preživjeti ili definitivno propasti. Ja vjerujem u snagu vrlma našeg naroda, istina za sada još uvijek velom pokrivenih. Čitao sam da je sultan Fatih na Carevom polju kod Jajca 1463. godine prilikom prelaska 36.000 bogumila na islam u jednom danu, rekao:

– Ovo je dobar narod. Tražite od mene šta hoćete.

Mi smo potomci tih dobrih Bošnjana i vjerujem da ih nećemo iznevjeriti.

Iskušenja i posljedice

Već godinu i više krvari Bosna i Hercegovina. Iz vatre, dima pepela i krvi počinju nam se otvarati novi vidici. Zastori zabluda su se počeli uklanjati. Vjerujem da je počeo proces ozdravljenja Muslimanima Bosne i Hercegovine. Već sada su vidne određene naznake. Sve laži materijalizma i nevjerstva sada padaju. Lažna prijateljstva se raspadaju kao mjehur od sapunice. Komšije kojima smo vjerovali podigli su krvavi nož da nam zabiju u leđa. Uviđamo, da je sve ono što su nam komunisti naturali kao “dobro” i “napredno” samo čista prevara. Veoma je važno da smo počeli prepoznavati bolje nego do sada i sebe i svoje bližnje. Sve naše mahane i vrline postaju sve očiglednije.

Sada kada je došlo pitanje golog opstanka, nema više šminke i maski. Sve je izašlo na vidjelo. Dok su obični nepoznati mladići i djevojke stali u odbranu naše domovine, te svojom krvlju i vanrednom hrabrošću svjedočili svoju odanost rodnoj grudi i svome narodu, dotle su bukači i pričalice, koji su se busali u prsa i govorili o svojoj odanosti Islamu i Bosni i Hercegovini, pobjegli iz Sarajeva sa porodicama. Njihovo bjekstvo je stvarna izdaja. Za nas je važno i to da smo vidjeli ko je bio među nama. Došlo je do općeg, spontanog čišćenja u nama i oko nas. Počelo je opadati kao lišće u jesen sve ono što je loše i zlo.

Istina o našim zabludama i grijesima sve više i više nam se predstavlja. Veoma je važno da svi mi muslimani smo jednom – zauvijek spoznali da je sva mržnja agresora potekla od tog što smo muslimani. Iz te istine moramo svi izvući pouku.

Putevi spasa

Vjerujem da će sve ove činjenice protresti svakog muslimana. Hrabrost i spremnost za borbu i žrtvu naših mladih ljudi, a uz to probuđena vjera u Boga, te volja za očišćenjem, su osnova naših nada u uspjeh. U gladi i žeđi, smrzavajući se uz zvižduk granata i hitaca od kojih svaki nosi smrt, približavamo se Bogu sve više i više. Mnogi, pa čak i oni koji su bili daleko od islama, sada postepeno uviđaju da nas samo Božija snaga i moć mogu spasiti i dovesti do pobjede i slobode. Osvješćenje koje je u toku, naznačuje nam da Božiju pomoć moramo zaslužiti našim sveopćim očišćenjem koje možemo postići prihvatajući put na koji je ukazao Božiji poslanik Muhammed, a.s. On je prije 14 stoljeća svoj narod iz mraka neznanja poveo ka Svjetlosti Istine, pobjedi nad nevjerstvom, spasu, sreći i blagostanju.

Tako i mi moramo početi svoj put ka preporodu, slijedeći Kur’an i Sunnet. Muhammed, s.a.v.s., nam je ostavio u amanet da u ovim danima kušnje možemo oživjeti potpunu vjeru u Allaha, dž.š., samo uz temeljnu odrednicu: Nema drugog božanstva osim Allaha. Iz te odrednice proizilazi da je samo Allah, dž.š., dostojan obožavanja, da je On iznad svega živog i neživog i da sva vlast nad ljudskim srcima i dušama pripada samo Njemu. Allah, dž.š., je nama dao život, blagodati ovog svijeta i pokazao nam kako da uđemo u Džennet. Mi Mu zato dugujemo neizmjernu zahvalnost, poslušnost i pokornost.

Dakle, naš hod ka našem preporodu počinjemo s vjerom u Allaha iz koje proizilaze sve ljudske vrijednosti. S vjerom u Allaha čovjek postaje potpuni, pravi čovjek. Znajući da je Allah, dž.š., svugdje prisutan, čovjek će voditi brigu o svojim postupcima. Ljubav prema Stvoritelju i strah od Njega su osnove moralnog društva.

Allah, dž.š., je rekao: I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, oni će sto žele postići (3,104.)

Naša je dužnost odazivati se ovoj Allahovoj, dž.š., naredbi. Zato se iz našeg naroda, posebno iz mladih naraštaja trebaju stvarati grupe nosilaca i tumača islamske misli, koji žele dobro našem narodu i koji trebaju početi naš preporod. Ti borci islama trebaju beskompromisno prihvatiti islam kao sadržaj svog života. Pri tome treba biti stalno prisutna činjenica da se Allahov, dž.š., nauk neće stvoriti samo čovjekovom željom. Čovjek mora pokazati trud, spremnost na žrtve i potpuno predanje Allahu, dž.š. Ti nosioci ideje islama počinju u prvom redu sa vlastitim odgojem u duhu islama, a zatim prelaze na odgoj svoje okoline. Njihova srca trebaju žarkom vatrom raspaliti neugasivi plamen islamskog oduševljenja u drugim srcima. Borci za islam, kroz primijenjeni islam, postaju ljudi plemenita duha, snažne volje, čeličnog karaktera, postaju hrabri, čestiti, pošteni, radini, altruisti – ukratko oni postaju ljudi vrhunskih moralnih kvaliteta. Njihovim trudom islam treba osvijetliti srce svakog našeg čovjeka.

Svi se mi trebamo se ponovo, po drugi put u povijesti Bosne islamizirati. Naše džamije, velike i male trebaju postati centri islamske misli! Siguran sam da će, ako Bog da, nova generacija koja upravo izrasta iz našeg oružanog otpora protiv agresije, generacija koja je svojom krvlju, ranama, hrabrošću, posvjedočila odanost Bosni i Hercegovini, krenuti u veliki pohod. Mladi ljudi koji su krenuli na taj veličanstveni put s namjerom da preporode sebe, svoje bližnje i svoj narod, trebaju biti svjesni činjenice da je to težak i trnovit put, put odricanja, žrtve, kušnji, ali najljepši put koji može postojati u čovjekovom životu. Oni trebaju biti takve moralne i duhovne veličine, da za sebe ne traže nikakve ovozemaljske nagrade. Za njih su važni samo pokornost i poslušnost Allahu, dž.š., i nagrada obećanog Dženneta. Kada se uspostavi ovakvo stanje vrhunskih moralnih vrijednosti i ljudskih kvaliteta, u dušama islamskih boraca, Allah, dž.š., im ukazuje svoje povjerenje, obećava uspjeh na ovom svijetu, a Džennet na budućem svijetu. Oklijevanja u našem časnom pohodu ne smije biti ni tren jer cijevi dušmana uperene su u naša prsa. Sa takvim kvalitetima, ti mladi ljudi donijeće sigurno, ako Bog da, pobjedu, spas i sreću našem narodu, jer za pomagača imaju Allaha, dž.š., – što osigurava uspjeh.

Allahovoj volji i moći niko i ništa se ne može suprotstaviti. Duhovna i moralna snaga probuđenih vjernika pokrenuće naš narod. Podstaknut će ga da ustane na noge i svom silinom slomi sile zla. Boreći se za svoj opstanak mi muslimani Bosne i Hercegovine istovremeno branimo sve općeljudske vrijednosti i principe na kojima počiva civiliziran svijet. Naša borba prelazi granice naše domovine, jer to je borba za demokratiju, slobodu i dostojanstvo svakog čovjeka. Mi se borimo protiv genocida i sumraka civilizacije. Već se sada naziru ogromne vrijednosti koje se pojavljuju kroz našu borbu. Islamski svijet ustao je protiv zločina nad muslimanima Bosne i Hercegovine, zbija svoje redove i ujedinjuje se kao nikada do sada.

Vjerujem da će hidžretska 1413. godina biti zabilježena kao godina zbližavanja i ujedinjavanja svih muslimana. Istovremeno, sve više i više, nemuslimanski svijet pokazuje simpatije za našu borbu i pomaže je. Istina neki krugovi Zapada, bojeći se (bez razloga) islama, ostaju pasivni i samo promatraju zločin nad našim narodom ne čineći ništa da bi ga spriječili. Dušmanin je zaboravio najvažniju činjenicu, a to je da postoji Bog i Božija pravda. Allahova srdžba i gnjev sručiće se uskoro na naše prikrivene i otvorene neprijatelje. Allahova, dž.š., kazna i osveta doći će u najstrašnijem obliku. Oni koji su htjeli da, koljući muslimane Bosne i Hercegovine, zataru i unište islam na Balkanu, grdno su se prevarili. Njihove podle namjere, zločini i naša nevina prolivena krv znatno su utjecali na osvješćenje nas muslimana Bosne i Hercegovine zbili su naše redove. Probudili su naš gnjev, ponos, uvrijeđenost. Naša neslućena energija probudila se. Već se nazire Allahova dž.š. Milost, a Njegova Pomoć dolazi.

Sa našim osvješćenjem počinjemo sopstveni preporod kroz koji, ako Bog da, sigurno pobjeđujemo, jer se vraćamo kroz kušnju i bol, našim zaboravljenim vrijednostima. Islam i vjera u Boga postaju postepeno sadržaj naših života. Bezbroj puta u povijesti svijeta dokazano je da je to jedini put!

Molimo Allaha, dž.š., da nas pomogne u našoj pravednoj  borbi i da nam da snage da izvojujemo sveopću pobjedu u sebi i protiv naših neprijatelja!

Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam osim Njega može pomoći? I samo u Allaha neka se vjernici pouzdaju!” (3,160.)

(Preporod, 1992.)

Odlomak iz knjige “Pisani radovi i razgovori o islamu”

Autor: Munir Gavrankapetanović

Sarajevo, 1998.

Akos.ba