Iz pera Huseina Đoze: Došlo je vrijeme progresa i slobodne islamske misli

Muslimani su, držeći se shvaćanja i tumačenja uleme i šejhova (derviša) iz dekadentnog perioda izgubili i bogatstvo i vlast i nauku, jer su im oni, nažalost, u ime islama govorili i preporučavali da preziru sva zemaljska dobra, jer ona, kao prolazna, nisu namijenjena muslimanima. Muslimanima je namijenjena vječna sreća na ahiretu koja se postiže samo odricanjem ovog zemaljskog blaga svih vrsta. Stvarno se tako i dogodilo. Muslimani su bili izgubili sve.

Nije davno bilo kada nije postojala ni jedna slobodna muslimanska zemlja. Svi su bili porobljeni i do maksimuma iskorišćavani. Jednu stvar su ipak očuvali. Očuvali su islam, iako su o njemu imali neodređenu, nejasnu i pogrešnu predstavu. Muslimanske mase instinktivno su osjećale da se ispod kore stoljetnog taloženja zabluda, naopakih shvaćanja i izopačavanja skriva vječna istina koja će ponovo zasjati i pomoći im u borbi za bolji život. Očekivali su se samo ljudi koji će odstraniti te naslage kako bi svjetlo islama ponovo svojim zrakama obasjalo puteve sreće i blagostanja.

Došlo je to vrijeme, došlo je vrijeme buđenja, obnove i oživljavanja islama. Pojavili su se i ljudi – pioniri islamskog progresa i obnove. U daljem najnovijem procesu, muslimani su se suočili sa najkrupnijim revolucionarnim društvenim i ekonomskim promjenama u našem životu. Sve je to pojačavalo potrebu prilagođavanja i činilo ovaj proces još delikatnijim.

Mi smo svjesni svih poteškoća koje stoje na tom putu. Mi nećemo izgubiti strpljenje. Znamo da se sve brže i lakše mijenja nego svijest ljudi. Svjesni smo da reakcionarno – konzervativne snage i nosioci preživjelih shvaćanja mogu biti najbjesniji upravo u času zadnjih trzaja. Mi se nećemo dati zbuniti ni nervirati ni tada kada nas te snage proglase i kafirima.

Mi se nećemo ni tada na njih ljutiti. Nećemo im čak ni pripisati zlonamjernost. Zažalit ćemo samo što se oni ne mogu osloboditi zabluda i što koče naš brži razvitak. Istodobno ćemo zamoliti Boga da ih uputi na Pravi put i da im oprosti, jer ne znaju i nisu svjesni šta rade.

Uz to ćemo im reći i to da prva ulema nije tako postupala prema svojim ne istomišljenicima. Bila je mnogo tolerantnija i mnogo više poštivala slobodnu mišljenja. Svjesna da je samo u punoj slobodi mišljenja i izražavanja moguće pronaći istinu, prva ulema je nadasve cijenila slobodu misli i pravog slobodnog i samostalnog istraživanja.

Autor: Husein Đozo
Iz knjige: ‘’Husein Đozo – razmišljanja I fetve’’
Za Akos.ba priredio: Admir Iković