Istraživali smo: Da li mekteb kao stoljetni čuvar islama u BiH može se izboriti sa savremenim izazovima

Pronaći alternativu savremenim tehonologijama, odbaciti krutost i povećati količinu sportskih aktivnosti Uprkos što su se vrijeme i okolnosti promjenile, uloga mekteba ostala je ista. Biti mualim je svijetla i na neki način sveta dužnost, a mekteb kao institucija uvijek je bio i ostao čuvar i baštinik tradicije muslimana na ovim prostorima. Kroz mekteb su odgojene mnoge generacije muslimana, očuvana vjera i mnogi bošnjački običaji. Danas, kada se promjenilo vrijeme i sistem života, mnogi diskutuju o tome kakav bi zapravo trebao biti savremeni mekteb.

„Danas djeca imaju milion nekih opcija, a one islamskog karaktera su malobrojne. Kad uđe u prodavnicu vidi radnike nasmješene, susretne jehovine svjedoke a oni nasmješeni. Tu su razni ometajući faktori: igrice, filmovi itd., pa ako je još vjeroučitelj namrgođen, ode djete trošiti vrijeme tamo gdje mu je udobnije“ mišljenja je Almir Crepljak.

Alnternativa tehonologijama

Za Sudbina Musića teško je povući paralelu između mekteba iz njegovog djetinjstva i ovog danas. Tada se još, kaže on, nosio komad drveta kako bi se djeca ugrijali u mektebu. Krede i table gotovo da nije bilo, a osim topline i znanja imam im nije mogao ništa više da priušti što im je, kaže, bilo više nego dovoljno.

„Ponekad mislim da je ondašnja pozicija mekteba bila mnogo bolja, jer je bio rasterećen dnevnopolitičkih smetnji i mahalanja. Djecu danas truju video igricama ili virtualnim internet životom. Nedostaju ta uglas, horski i zajednička učenja sureta i dova. Imamu nimalo nije lako jer pored slabo zainteresovanog roditelja za vratom ima i bolesno društvo. Možda bi trebalo poraditi na saradnji s roditeljima na nekakav način“, smatra Musić.

Odbaciti krutost

Novi trend odgoja i obrazovanja koji donose zapadni vjetrovi ne ide ni malo u prilog našem islamskom odgoju, kulturi i tradiciji. Potpuna sloboda ponašanja i odijevanja u školama kako srednjim tako i osnovnim se potpuno preslikava i na naše mektebe, smatra Aziz Hurem.

“Roditelji su još sretni kad privole djecu da makar nedjeljom idu sahat-dva u mekteb. Lično nemam podatke koji i koliki procenat djece pohađa mekteb u BiH, ali u dijaspori je taj broj zaprepaščujeće mali. Kako iznaći model pa djecu privoliti na mektebsku nastavu? Je li potrebno mijenjati nastavni plan i program? Nisam siguran da je razdvajanje muške i ženske djece – što je česta pojava u mektebima – dobar potez. Kakve fajde što ih razdvajamo u mektebu kad su skupa došli, a skupa će i otići u tramvaju ili pješke. Rastavljanje muške i ženske djece u mektebu može rezultirati buđenje simpatija prema inovjercima, jer se ta ista naša djeca sa njima susreću u školama ili na bilo kojim drugim mjestima. U nastavni plan i program mektebske nastave bi bilo potrebno uvesti izlete i ekskurzije”, kaže Hurem.

Sport i zabava

Društveno korisne aktvinosti i ekskurzije su ono što nedostaje današnjem mektebu, smatra Elnes Delibašić. Sportske aktivnosti i bliskost sa djecom su ključne za Nurdžihana Hajrulahovića.

„Mekteb se može unaprijediti kvalitetnom i savremenom vjerskom poukom. Ne mozeš djecu učiti po sistemu iz bivše države. Treba ubaciti savremene table, projektor, plazmu, kompjuter. Efendije se više trebaju posvetiti omladini kroz sadržaje tipa nekih korisnih ekskurzija, odlasci u prirodu, angožovanje u džematu na nekim poslovima koje su od koristi zajednici, kao i posjete drugim džematima u cilju upoznavanja mladih“, kaže Delibašić.

„Učio nas je hafiz Šahinović koji je bio blizak djeci, neposredan u šali, ali i odgajatelj koji je od nas tražio znanje. Posebno se sjećam pauza između nastave kada nas je vodio na fudbal. Dakle, nije sve bilo samo učenje, slobodne aktivnosti tipa nogometa i planinarenja, jak su stimulans djeci mektebskog uzrasta“, kaže Hajrulahović.

Učenje Kur’ana i kazivanje o poslanicima

Nedostatak tehničke opreme i ispravno izgovaranje harfova su ono što Salih Alijagić misli da treba poboljšati, a Ekrem Čelebić smatra da bi više priča o poslanicima doprinjelo višem interesovanju i buđenju želje kod djece.

“Pošto su mi djeca išla u mekteb pitao sam njih a ona su mi rekla da bi se trebalo više povesti računa o što pravilnijem učenju odnosno izgovaranju harfova koje je veoma bitno prilikom kasnijeg učenja Kur’ana. Djeca također spominju nedostatat tehničke opreme predviđene da bi olakšalo učenje i učinilo ga zanimljivijim. Također napominju da bi bilo ugodnije da imaju klupe i stolice“, kaže Salih.

„Prvo u mektebu djeca trebaju da nauče određeni materijal, a ne da se presluša i zada sljedeće. Ovo je najvažnije, jer djeca imaju puno obaveza prema školi i roditelji ne mare puno za mekteb. Djeca ne nauče zadano pa im se ne mili ići u mekteb. To im postane teret još od malih nogu. Drugo mualim bi trebao izdvojiti po 10 minuta da dječjim jezikom svaki put ispriča nešto što bi djecu zainteresiralo, priču o nekom poslaniku svaki put po jedalnog poslanika obraditi ili neki isječak iz sire Božijeg Poslanika, a.s., koji bi vjeru približio tom uzrastu i probudio znatiželju kod njih“, kaže Ekrem Čelebić.

Za Akos.ba piše: Fahrudin Vojić