Isključivi gospodarski pojas i u Jadranskome moru: BiH se mora uozbiljiti

Naime, Italija, Hrvatska i Slovenija, sve države članice Europske unije, dogovorile su se da se i italijansko proglašenje gospodarskoga, ali i hrvatska nadogradnja njihova ZERP-a (Zaštićenoga ekološko-ribolovnoga pojasa) obavi u ovome mjesecu.

Zanimljivo je da je Hrvatska već 2003. proglasila ZERP do granice s Italijom, ali je uslijed političkoga pritiska iz EU taj ZERP bio isključen za ribare i plovila iz država članica ove regionalne međunarodne organizacije (što je posebno pogodovalo/odgovaralo Slovencima i Talijanima).

Zapravo, ukoliko na moru ima prostora, obalne su države slobodne po međunarodnome pravu jednostrano svojim aktima proglasiti gospodarski pojas i odrediti njegovu širinu i opseg svojih suverenih prava u tome dijelu mora (inače, to je dio mora koji ne potpada pod teritorijalni suverenitet obalne države). Na svijetu je većina obalnih država proglasila svoje varijante ekskluzivne ekonomske zone, što svakako mora biti u skladu s UN Konvencijom o pravu mora iz 1982.

Ovaj hrvatski gospodarski je, čini mi se, svojevrsna nadgradnja hrvatskoga ZERP-a, budući da predviđa dva nova prava za Hrvatsku, a to je podizanje umjetnih otoka, naprava i uređaja (u što možemo ubrojiti i navigacijske uređaje, stalne platforme (tipa naftnih ili gasnih) i sličnih umjetnih naprava) koje imaju svoje “zone isključenja” oko sebe radi sigurnosnih razloga i, ono što je jako važno, ne mogu se postavljati na mjestima međunarodnih plovnih koridora, tj. ne mogu ni na koji način utjecati na nesmetanu slobodu plovidbe tim morskim rutama. Drugo pravo koje službeni Zagreb ovim dobija je korištenje snage mora, vjetra i morskih struja u ekonomske svrhe, a sve slijedom orijentiranja unijske politike na obnovljive izvore energije “Green Deal”. I ovo pravo za svoju posljedicu ima podizanje “umjetnih otoka” u zoni gospodarskoga pojasa. No, prema pravilima međunarodnog prava mora, gospodarski pojas ostaje morski prostor u kojem sve države uživaju međunarodnim pravom garantirane slobode plovidbe, preleta, polaganja pomorskih kablova i cjevovoda i druge međunarodnopravne dopuštene upotrebe ovoga prostora.

S druge strane Jadranskoga mora, Italija, čini se da nikada do sada nije bila proglasila neku varijantu isključivoga gospodarskoga pojasa, izuzev Zone zaštite okoliša, koju je ona ustanovila 2006., u kojoj su njezina prava korištenja i raspolaganja bila ograničena samo na očuvanje životne sredine, odnosno morskoga okoliša. To znači da u Jadranu još uvijek postoji otvoreno more. S januarskim talijanskim proglašenjem isključivoga gospodarskoga pojasa značilo bi da Jadran neće više imati međunarodne vode (bar u dijelu mora u kojem bi Bosna i Hercegovina plovnim koridorom izlazila i ostvarivala pristup preko Neretvanskoga i Korčulanskoga kanala). Međutim, valjalo bi primijetiti da će se još za neko vrijeme otvoreno more naći na dijelu Južnoga Jadrana, budući da nema podataka da su republike Crna Gora i Albanija do sada proglasile svoje isključive ekonomske zone ili samo neka suverena prava u Južnome Jadranu, od vanjske granice njihovih teritorijalnih mora prema pučini.

U području Sjevernoga Jadrana, slovenska opozicija spočitava Janezu Janši, slovenačkome premijeru, da će ovim postupkom dvije njoj susjedne obalne zemlje, Slovenija ostati bez izlaza na otvoreno more. Ta je država odista arbitražnom odlukom ad hoc arbitražnoga tribunala ljeta 2017. dobila spojnicu svojega teritorijalnoga mora s otvorenim morem Sjevernoga Jadrana, širine oko 2.5 nautičkih milja, a sada će njezina spojnica značiti “spajanje njezina teritorijalnoga mora s hrvatskim novoproglašenim gospodarskim pojasem”. Jednako tako, valja imati u vidu i činjenicu da je ovo, uvjetno napisano, i politika Europske unije da se u “vodama njezinih država članica” provodi jedinstvena unijska politika ribolova i ekološke zaštite, a u smislu “plave ekonomije”, tj. glede kvota izlova i očuvanja ribljega fonda. Uostalome, tih je tzv. europskih voda sve više. Države Unije koje izlaze na Atlantski okean i Sjeverno more proglasile su svoje gospodarske zone, kao i neke države Sredozemnoga mora. Zapravo, u Mediteranu više teško da ima besplatnoga mora.

Držimo da je od značaja za istaknuti da su pitanja država oko razgraničenja, sadržine prava i obaveza u vezi s isključivim gospodarskim pojasem predmet vrlo čestih sporova u svijetu. Jedan od recentnih primjera je svakako zaključenje od Republike Turske osporavanoga dvostranoga međunarodnoga ugovora između Republike Grčke i Arapske Republike Egipat o razgraničenju u ovome moru iz 2020., kao i sklapanje međunarodnoga ugovora o razgraničenju isključivih gospodarskih pojaseva između Grčke i Italije, također iz 2020. Prethodno se u istočnome Mediteranu Turska razgraničila s Državom Libijom 2019. Upravo su važnost korištenja prava iz ovoga pojasa za ekonomiju Islanda bili jedan od razloga odustanka ove otočne države od njezina pridruživanja EU.

Čini se da je jedna od osnovnih zamisli uvođenja ovakvoga pojasa, i s jedne i s druge strane Jadrana, dodatna zaštita ovoga mora u smislu da ribarski brodovi trećih država ne bi mogli više uplovljavati u najveći prostor Mare Adriaticuma radi izlova ribe i drugih morskih vrsta bez dozvole ove dvije države, odnosno organa Unije. Ovo se posebno odnosi na države koje također svojom obalom izlaze na ovo poluzatvoreno more, poput BiH, Albanije i Crne Gore, ali i na sve tzv. treće države u odnosu na EU.

Zanimljiv je moment to što su dvije obalne države, Hrvatska i Italija, odlučile pozvati Sloveniju na njihove dvostrane razgovore u pogledu ovoga pitanja i uključiti Slovence u sve potankosti. Prema dostupnim informacijama, o ovome procesu pregovora samo su notificirana ministarstva vanjskih poslova BiH, Crne Gore i Albanije.

U pogledu pozicije BiH, stanje se ovim činom blago komplicira. BiH svakako plaća cijenu, budući da se do sada u odnosima s Hrvatskom i zaštiti njezinih državnih interesa po pitanju mora ništa posebno nije učinilo u posljednjih 20 godina.

No, držimo, da ovaj čin odnosnih obalnih država ne smije utjecati na prava BiH koja ta država ima prema općem međunarodnom pravu, odnosno prema UN Konvenciji o pravu mora. Ali, da bi ih ostvarila u uvjetima kršenja, BiH se u tome smislu mora uozbiljiti, prenosi Anadolija.