Irfan Ajanović: Na Palama 9. januara nije uspostavljena RS, nego hajdučija
“Dobro se sjećam tih dana, s obzirom na to da sam u to vrijeme bio potpredsjednik Skupštine SFRJ i da sam aktivno sudjelovao u svim tim procesima koji su se odvijali u vremenu dekompozicije bivše SFRJ, odnosno disolucije jedne tvorevine koja se zvala Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. Bio sam u Beogradu gdje sam aktivno radio, živio i pratio kako Beograd – kad kažem Beograd, mislim na režim kojeg su uglavnom činili u to vrijeme posebno oni protagonisti koji su težili ka ostvarenju onoga što je bio cilj Slobodana Miloševića, Jugoslavije koja bi po nekim trebala nositi naziv ‘srboslavija’. Međutim, nije se to moglo provesti s obzirom na sve aktivnosti koje su vođene u Skupštini BiH, sve što se događalo u Sloveniji, Hrvatskoj, u Makedoniji”, kaže Ajanović.
Ističe da je kroz zvanične vijesti, posebno kroz tadašnji kanal Yutel, osuđeno sve to što se desilo na Palama 9. januara 1992. godine formiranjem tzv. skupštine srpskog naroda u okviru Bosne i Hercegovine.
“Međutim, sva podrška tim naporima i tim dešavanjima koja su se zbila na Palama od SDS-a, sve je to podržavao, i ne samo podržavao nego na određen način organizirao Beograd, odnosno beogradski režim. I to se otprilike i znalo. Zvanično, formalno, to je neustavan čin, taj 9. januar 1992. godine. Zvanično, formalno, to ne može da prođe”, kaže Ajanović.
Navodi kako se desilo se ono što se i očekivalo, iako je prije toga prošlo sve onako kako je trebalo da prođe i onako kako je Badinterova komisija za granice zahtijevala, kako je tražila od Bosne i Hercegovine i njenih institucija.
“Mi smo otprilike znali da smo na pragu jednog vremena koje će biti vrlo teško, posebno za nas u Bosni i Hercegovini. Dakle, to je osuđen čin koji je kao takav živio i živi sve do ovih dana, čak i kada je i Ustavni sud današnje BiH, rekonstruirane, to osudio kao neustavni akt. Međutim, to i dalje živi, i ne samo da živi nego se nadmeću kako će više da prkose ne samo onim koji su za Ustav, koji su za provođenje svih zakonskih procedura, ustavnih procedura, nego idu ka tome da postignu što bolju poziciju u pregovorima koji slijede kada je u pitanju Beograd i Priština. Želja im je da stvore što bolju pregovaračku poziciju. Tako da sve ono što Vučić (predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, op.a.) misli, to kaže premijerka Brnabić (premijerka Srbije Ana Brnabić. op.a.). Sve ono što Vučić ne može da kaže, to kaže Dodik (Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, op.a.)”, poručio je Ajanović.
Kaže da mu smeta i nedjelovanje faktora međunarodne zajednice, dodavši kako je svjestan da ni međunarodna zajednica nema zajednički stav u vezi sa onim što se dešava kad je riječ o provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma u BiH.
“Ali, ovakav odnos međunarodne zajednice je nešto što mora biti osuđeno. Mislim da će svi napori koji se, ipak, čine unutar BiH, unutar njezinog zdravog tkiva i napori koji se čine od prijatelja BiH biti, po meni, učinkoviti i efikasni. Ja se nadam da će svemu ovome jednostavno doći kraj. Na Ustavnom sudu BiH, na faktorima međunarodne zajednice će biti obaveza da se na najbolji mogući način odgovori svemu ovome što se događa, konkretno, u Banjoj Luci”, navodi Ajanović.
On ističe kako 9. januara 1992. godine nije formirana Republika Srpska, nego da je ona ustanovljena tek u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma.
“To što se desilo 9. januara 1992. godine čin je jedne hajdučije, koja nije bila formalizirana ničim. To su bili jednostavno paravojni efekti, odnosno paravojne formacije koje su učinile jednu situaciju u BiH, da se na temelju te situacije i tih odnosa stvori takav dojam. Na osnovu toga je to urađeno 9. januara 1992. godine. Međutim, ne djeluje se u onom smislu da se to kaže, jasno i glasno – nije to RS, tada je to bila neustavna tvorevina u vašim glavama, jer formalno-pravno bila je BiH, odnosno SRBiH”, poručio je Ajanović.
Istakao je da su tzv. skupštini srpskog naroda prisustvovali i Biljana Plavšić i Nikola Koljević, kao tadašnji članovi Predsjedništva SRBiH.
“Biljana Plavšić je bila osuđena. I Nikola Koljević bi bio osuđen da je biološki mogao da dočeka optužbu i vođenje kompletnog procesa i presudu. I ne samo njih dvoje, nego i Radovan Karadžić, ali i vojne formacije, posebno čelnici tih formacija, političkih formacija te tvorevine, tog haosa, kako bih ga mogao nazvati. Svi oni su na određeni način osuđeni od međunarodnih faktora, posebno pravosudnih, kada je u pitanju Međunarodni sud u Den Haagu. Tu prvenstveno mislim na Mladića, Karadžića, mislim na brojne generalne koji su osuđeni. To je sve osuđeno i sada to što je osuđeno, što je nazvano i genocidom, što je svojom rezolucijomna na koncu potvrdila i Evropska unija i Evropski parlament, to se sada jednostavno podiže na ovaj nivo. Ali, po meni je možda i dobro što se to čini, jer moramo doći do jednog apsurda. Kroz historiju nije se ništa lako moglo riješiti. Mora doći do ovoga da bi neki faktori, koji su zaista snažni, djelovali svojim aktima, prije svega, mislim na faktor međunarodne zajednice”, ocijenio je u razgovoru za AA Irfan, Ajanović.
Akos.ba
