Inspirativni opis medinskog ezana Muhammeda Asada
BIBLIOTEKA JE TIHA; stari šejh i ja smo sami u zasvođenoj dvorani.
Sa male džamije u blizini čujemo poziv na akšamski namaz, a samo trenutak kasnije isti poziv odjekuje sa pet munara Poslanikove džamije koja, sada nama nevidljiva, dominira tako svečano i s tako puno skladnog ponosa nad zelenom kupolom.
Mujezin na jednoj munari počinje svoj poziv: Allahu ekber… u dubokoj, tamnoj mol ljestvici, polahko dižući i spuštajući u dugim lukovima zvuka: Bog je najveći, Bog je najveći…
Prije nego što je završio svoju prvu izreku, mujezin na drugoj munari najbližoj nama, upada, s nešto višim tonom… najveći, Bog je najveći! I dok na trećoj munari isti zov raste polahko, prvi mujezin je već završio prvi stih i počinje – sada praćen dalekim kontrapunktnim glasovima prve izreke sa četvrte i pete munare – drugi stih: Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha! – dok se glasovi sa druge a zatim sa treće munare spuštaju na mehkim krilima… i svjedočim da je Muhammed Božji poslanik!
Na isti način, dok svaki od mujezina ponavlja stih dva puta, poziv se nastavlja: Dođite na namaz, dođite na namaz!
Požurite vječnoj sreći!
Svaki glas kao da budi druge i privlači ih bliže sebi, samo da bi se on sam povukao i preuzeo melodiju na drugom mjestu, noseći je tako do zaključnog stiha: Bog je najveći, Bog je najveći! Nema drugog Boga osim Allaha!
Ovo zvučno svečano miješanje i razdvajanje glasova ne liči ni na kakvo ljudsko pjevanje. I dok mi se srce diže u uzbuđenoj ljubavi prema ovome gradu i njegovim zvukovima, počinjem osjećati da su sva moja lutanja uvijek imala jedan smisao: da shvatim značenje ovoga poziva… „Dođite”, kaže šejh Ibn Bulejhid, „hajdemo u džamiju na akšamski namaz!”
Odlomak iz knjige “Put u Meku”, str 236-237
Muhammed Asad
Izdavač: El Kalem
Akos.ba
