U Fokusu

Koliki je značaj pojedinca?

Prije nekoliko godina na ceremoniji srednjoškolske mature moga sina, upravnik škole želio je ohrabriti učenike da ozbiljno razmisle o tome kako bi mogli doprinijeti zajednici samim odabirom visokoškolske ustanove i smjera. ”Koliko jedna osoba može pomoći?”- upitao je. Umjesto duljenja u govoru, odlučio je ponuditi primjer, koji nikada neću zaboraviti. Pokazao nam je veliku posudu napunjenu vodom i malu kapaljku. Onda je upitao studente, ”Šta mislite koliko kapi vode ova posuda sadrži?” Nakon nekoliko pokušaja studenata da pogode broj, on je priložio odgovor, ”2673 kapi! Prebrojao sam ih jutros dok sam puno ovu posudu.” Zatim je podigao kapaljku i upitao, ”Da li još jedna kap može nešto promijeniti u ovoj posudi?” Djeca su samouvjereno povikala, ”Ne!”

Svi imamo slično misljenje. Šta to može jedna osoba uraditi? Šta bi jedna kap vode promijenila u posudi punoj vode? Da li bi moj mali trud promijenio nešto u ovom ogromnom i kompliciranom svijetu? Za razliku od odgovora na pitanje o kapi vode, odgovaranje sa “ne” na ovo lično pitanje će rezultirati u lijenom, neaktivnom životu, životu kojem fali energije i uspijeha. Šejtan koristi ovu taktiku često da odvrati ljude od činjenja dobrih djela, posebno od onih koje imaju raznovrsne efekte i koristi u širokim razmjerima. Šejtan nas stalno izaziva pitanjima: A ti ćeš promijeniti svijet? Kako ćeš ti uspjeti a svi su prije tebe bili poraženi? Po čemu si ti poseban? Da li će ovo tvoje malo djelo zaista napraviti razliku? Ljudi su ionako zalutali, jesi li ti poslanik koji će ih sve vratiti na Pravi put?

Nadamo se da ćete do kraja čitanja ovog članka, biti isto uzbuđeni kao učenici na maturi kada ih je upravnik iznenadio odgovorom. Ova i mnoga slična pitanja su dovoljna da odvrate bilo koga od činjenja dobra i direktno uzrokuju stagnaciju u doprinošenju zajednici, posebno kada je zadatak težak a izazovi zastrašujući. U ovom članku, razmotrićemo detaljno ovu vrstu prepreke i pokušati spoznati uzroke. Takođe ćemo identifikovati duhovnu volju neophodnu za prevazilaženje ovog problema i kako poraziti sve trikove koje šejtan koristi. Podijelićemo s vama nekoliko primjera kako aktivna ličnost i čak i mali trud mogu donijeti velike rezultate. Pomoći ćemo čitaocu da odgovori na već postavljeno pitanje sa ”Da! Jedna osoba vrijedi… Mnogo!”

On je dodao samo jednu kap u posudu, i razlika je bila tako očita da je dobio aplauz od svih učenika i njihovih roditelja. Kap je promijenila cijelu posudu! Naravno! Bila je kap boje za hranu, plave boje!

Jedan od glavnih problema zbog kojih mislimo da ne možemo napraviti razliku jeste podcjenjivanje naših mogućnosti. Allah dž. š.  kaže: ”…a čovjek je stvoren kao nejako biće.” (En-nisa 4.28)

Vjernik treba naći snagu u vjeri u Allahovu podršku.  S tom vjerom, čovjek može napraviti čuda. Nije iznenađenje što moramo proučiti ovaj ajet najmanje sedamnaest put u dnevnim namazima:

‘Tebi se klanjamo, i od Tebe pomoć tražimo.’ (El-Fatiha 1.5)

Ni Musa a.s. niti njegov štap nisu mogli razdijeliti more na dva ogromna brda vode, bez Allahove pomoći. Allahovom podrškom, naša slabost je nadoknađena. Svaki vjernik kada se suoči sa velikim iskušenjem treba se okrenuti Allahu i tražiti pomoć od Njega. Musa a.s se prvo uplašio teškog zadatka da se suprostavi faraonu, ali je odmah zatražio podršku od Allaha dž. š.:

“Gospodaru moj,” – reče Musa – “učini prostranim prsa moja i olakšaj zadatak moj; odriješi uzao sa jezika moga da bi razumjeli govor moj.”

Traženje Allahove pomoći je glavni izvor samouvjerenosti i veliko ohrabrenje u  borbi protiv nedaća i prepreka. Stalno se trebamo sjećati:

”Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci.” (Ghafir, 40.51)

Dio naše vjere je prihvatanje činjenice da se sve dešava Allahovom voljom. Velike promjene se neće desiti našim trudom, već Allahovom odlukom, ali mi moramo pokazati našu odanost da bi se čuda desila. Uvijek se moramo podsjećati da ni Musa ni njegov štap nisu razdvojili more, već Allah dž.š. Kao što s malim grijesima i pogreškama možemo utonuti u zabludu, tako i dobra djela, makar i mala, kada se nagomilaju, mogu nam pomoći da procvatemo. Jedan od problema je što mi omalovažavamo vrijednost malih dobrih djela. Šejtan koristi ovu strategiju da bi ih mi ignorisali, i dobra, i ona loša. Poslanik a.s. nas je upozorio na male grijehe. Prenosi Ahmed: Pazite se grijeha koji vam se čine nevažni.” Takođe nas je upozorio na mala dobra djela koja često ignorišemo: Ne omalovažajte nikakvo dobro..” (Muslim)

Kao što mali grijesi ubijaju naš iman, tako i mala dobra djela čine da procvate. Problem s kojim se svi suočavamo jeste očekivanje rezultata onog trenutka kada nešto učinimo, a to se rijetko dešava kada se radi o malim djelima.

Allah dž. š. i Njegov Poslanik a.s pokazali su nam kakav je utjecaj dobrih djela, posebno na Ahiretu. Primjeri su brojni. Allah dž.š. kaže u Kur’anu: Ko uradi mrvu dobra, vidjeće ga. (El-zilzal 99.7) Poslanik a.s rekao je: ”Allah će povećati stepen vjernika, čak i ako on kaže nešto dobro a nije svjestan toga.” Primjer kako Allah uvećava dobro djelo vjernika jeste i hadis u kojem se kaže: ”…sve dok malo dobro djelo ne postane kao planina.” (Buharija)

Baš kao što mala djela imaju veliku nagradu na budućem svijetu, tako imaju i posljedice na ovom. Iako se mi trudimo zbog Ahireta, Allah nam može pokazati koristi i na Dunjaluku. Sjetite se dobrog savjeta učitelja imama Buharije da sakupi hadise Poslanika u jednu knjigu. Nemojte zanemariti svoju kćerku ili sina kao što je to uradila majka imama Ahmeda dok on nije postao jedan od najvećih islamskih učenjaka.

Nemojte omalovažiti savjete slične onom halife Omera r.a da se Kur’an sakupi u jednu knjigu, jer je to rezultiralo u čuvanju Kur’ana do Sudnjeg dana. Ne umanjujte značaj lijepog postupanja sličnog Poslanikovom kada je Tufejl ibn Amr posjetio Mekku, jer je to rezultiralo u prelasku na Islam cijelog plemena Devs. Zato, ne omalovažajte nijedno djelo. Ne samo da jedna osoba vrijedi, svako djelo vrijedi. Ibrahim a.s. se u Kur’anu naziva ummetom. To ne samo da pokazuje kako je Ibrahim a.s pokazivao različite aspekte pravičnosti, vec nosi i značenje da je on uspostavio zajednicu. Ta zajednica je bila zajednica monoteizma, i njoj su svi vjerovjesnici poslije njega pripadali.

Šta je to sve Ibrahim a.s. uradio da bi bio imenovan zajednicom? Mnogo stvari, a jedna od njih je započinjanje zajednice. Pripadanje Islamu i nošenje poruke Islama u njegovo vrijeme, učinilo je da se svi oni koji su došli poslije njega vezuju za njega i osjećaju se ponosnim što su od njegovog ummeta. Obraćajući se Poslaniku a.s.,  Allah dž.š. kaže: ”Reci, mene je Gospodar moj na Pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika…” (El-En’am 6.161)

Ako se susretnu sa izazovima, oni koji pozivaju na dobro, dobiju najveće počasti. Nemojte da vas zavara: Šta može jedna osoba učiniti? Umjesto toga, razmišljajte ovako: ”Ja ću biti prvi koji će to uraditi.” Sjetite se da se se pravi šehidi bore u prvim redovima, suprostavljajući se tiraninu, boreći se za ono sto je ispravno i zabranjujući ono što je pogrešno. Budite kao prvih šest ljudi iz Medine koji su prigrlili Islam i donijeli ga u svoj grad. Budite kao što je bio Mus’ab ibn Umejr,  prvi ambasador Islama u Medini.  Veoma čest izgovor koji koristimo da ne radimo dobro je: Nema nade u onome što radimo. Taj isti izgovor je bio korišten od strane pojedinih Israilaca kada su neki ljudi u njihovom narodu naređivali dobro, a odvraćali od zla. Bilo im je rečeno: ” Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?”, oni su odgovorili: Da bismo se pred Gospodarom vašim opravdali i da bi se oni grijeha klonili”. (El- E’araf 7.164)

Allah dž.š. će nas pitati o društvu oko nas i bićemo odgovorni za loše postupke koje gledamo svakodnevno. Mi smo odgovorni za korupciju u društvu čak i ako mi nismo korumpirani.

Moramo učiniti nešto u vezi s tim, čak i ako mislimo da ne bismo uspjeli. Ako uspije, imamo razlog za radovanje. Ako ne, imati ćemo opravdanje pred Gospodarom kada nas bude pitao za našu odgovornost: ”O Allahu, mi smo učinili što smo mogli, oprosti nam i ne stavljaj nam na teret djela drugih ljudi!” 

Jedan važan koncept koji pomaže u shvatanju značaja naših malih djela jeste namjera – nijjet. Čišćenje namjera prema Allahu ima ogroman efekat. Kada su mala djela urađena s iskrenom, čistom namjerom imaju veliku nagradu na budućem svijetu.

Poslanik a.s. prenosi nam priču o tri čovjeka koji su bili zarobljeni u pećini jer je ogromna stijena blokirala izlaz. Uzalud su pokušavali, nisu mogli da je pomaknu. Zatim su svi pojedinačno uputili dovu u kojoj su spomenuli jedno dobro djelo koje su učinili u prošlosti. Svaki je zaključio svoju priču rečenicom: ” Gospodaru moj, ako sam to uradio u Tvoje ime, otkloni nevolju u kojoj smo se zadesili.” (Buharija). Stijena se nakon svake dove pomalo pomjerala dok nije bilo dovoljno da izađu iz pećine. Dobra djela pomjeraju stijene, mijenjaju srca i obnavljaju zajednice.

Učenjaci koriste ovu autentičnu priču da pokažu da čista namjera uvećava značaj djela. Es’ad ibn Zurera rekao je Mus’abu ibn Umejru kada se sastao sa liderima Medine:

”To se vođe ljudi. Ako prihvate Islam, mnogi ljudi će ih u tome slijediti. Zato budite iskreni prema Allahu kada budete pregovarali s njima.” Mus’ab ga je poslušao, oni su prihvatili Islam, a potom i njihov narod.

Jos jedna važna pouka iz ove priče jeste važnost zajedničkog rada. Stijena se potpuno pomjerila, kada su svi ponudili nešto od njihovih dobrih djela. Da, jedna osoba nekada ne moze učiniti sve sama, ali grupa ljudi sa čistim namjerama moze učiniti čuda. Allah dž.š. kaže: ”Pomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti…”  (El-Maide 5.2).

Pupavac je prelijepa ptica, ali to nije njegova jedina osobenost. Ima prelijep stil letenja, ali imaju ga i mnoge druge ptice. Nije spomenut u Kur’anu zbog toga, već zbog njegovog malog djela vezanog za ljude koji su se klanjali Suncu. Njegov mali pozitivan odnos prema istini je učinio da ga milijarde muslimana spominju čitajuci najčasniju i najoriginalniju Knjigu. Njegov mali doprinos je naveo kraljicu i cijelo kraljevstvo da povjeruju u Allaha i Njegovog poslanika Sulejmana a.s (detaljnije u suri En-neml 20-44). Ne samo da jedna osoba vrijedi, nego i mala ptica!

 

Izvor: onislam.net

Za Akos.bA prevela i obradila: Enisa Šabanović

 

 

Povezani članci

Back to top button