Imaš li vremena da pročitaš ovaj tekst?
Neki se još sigurno sjećaju potresnog filma Društvo mrtvih pjesnika, u kojemu zaneseni profesor učenicima često ponavlja latinsku poslovicu: “Carpe diem!”, što po prilici znači: “Iskoristi svoje vrijeme!”
Tu su mudru istinu praktični Rimljani nerijetko stavljali kao upozorenje na ulaze u svoje domove, kao podsjetnik da stalno treba misliti na vrijeme i što bolje ga iskoristiti, piše portal bitno.net.
Englezi, koje neki smatraju logičnim baštinicima rimskog duha, ovu su poslovicu nešto preinačili i ona sada glasi: “Vrijeme je novac”, a pojavljuje se i u proširenoj verziji: “Ne govori: vidjet ću kad budem imao vremena, jer ko kaže da ćeš imati vremena?”
Mnogi ljudi našeg vremena doslovno shvataju i primjenjuju ovu staru mudrost da vrijeme treba iskoristiti. I tek što otkuca vrijeme koje označava kraj posla i rada, na izlazima i ulicama nastaje silan metež. O tramvaju i autobusu da se i ne govori. Kao nekom nevidljivom rukom ustrijeljeni, poskaču radnici i uposlenici i nagrću na izlaze. Kao da svi bježe.
Eksplodirala je bomba vremena.
Zanemarimo li trenutno sumrak razuma, koji nam je nametnut ovim prljavim ratom i koji nas vraća u dane kamenog doba, svi mi danas ipak doživljavamo silan napredak. A taj motor napretka opet glasi: “Vrijeme je novac!” I ljudi se melju u toj mašini koji ipak ne donosi sreću. Životna sreća klija i raste jedino na temelju i na tlu ljubavi i nesebičnosti.
Ljudi imaju doduše sve više slobodnog vremena, sve duže vikende, sve više odmora. A opet svi strahovito žure. Obratite li se nekome, najčešće će vam odgovoriti: “Nemam vremena!” Nikad nije bilo toliko užurbanih ljudi. Očevi i majke čekaju beskrajno dugo da ih posjete njihova djeca, jer ova nemaju vremena. Bolesni i stari posmatraju zdrave i mlade kako žure, a za njih nemaju vremena. Bračni drugovi se otuđuju jer nemaju vremena jedno za drugo.
Pitamo se: zašto imamo tako malo vremena? I zašto ne bismo malo zastali u tom našem do u tančine programiranom životu? U miru od svakodnevne žurbe i jurnjave krije se radost i sreća života. Iz takva mira niču male pažnje koje traže puno manje vremena nego što mislimo: topla riječ, nasmijano lice, zahvalan poljubac, pažljivo slušanje, nenadani telefonski poziv zaboravljenoj osobi, dar izrađen vlastitim rukama, iskreno prijateljsko pismo…
Iz vlastitog života treba znati otkloniti smrtonosan recept “nemam vremena”. Vrijeme treba iskoristiti, ali ne tako da mu postanemo robovi. To znači: prestati sa ubitačnim tempom i pronaći vremena da budemo i ostanemo – dobri ljudi.
Akos.ba
