U Fokusu

Hutba: Islam od nas traži mnogo više truda i žrtve

Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Islam od nas traži mnogo više truda i žrtve.

 

Islam je potpuna vjera i njega je Allah, dželle še’nuhu, pripisao Sebi, što potvrđuje 19. ajet Sure Ali Imran:

إِنَّ الدِّينَ عِنْدَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ وَمَا اخْتَلَفَ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ إِلَّا مِنْ بَعْدِ مَا جَاءَهُمْ الْعِلْمُ بَغْيًا بَيْنَهُمْ وَمَنْ يَكْفُرْ بِآيَاتِ اللَّهِ فَإِنَّ اللَّهَ سَرِيعُ الْحِسَابِ

Uistinu je Allahu prava vjera jedino islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će se brzo obračunati!

Islam od Adema, alejhis-selam, kao prvog čovjeka i poslanika označava jedini i pravi smisao života šire ljudske zajednice, a poslanstvom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao imama svih poslanika islam je ljudima donio blagostanje i sigurnost. Islam je svjetlo koje vodi čovječanstvo putem, sa kojim je zadovoljan njihov Gospodar. Islam je zamijenio strah sigurnošću za svakog čovjeka, a obespravljeni i slabi su postali ravnopravni. Islam je označio novu epohu čovječanstva i nije se nametao silom. Islam je stoljećima gajio duh tolerancije, koji nije prisutan niti kod jedne druge vjere. Očigledan dokaza za to je da su jedino muslimani nakon Inkvizicije u Španiji primili Jevreje pod svoju zaštitu, kada su bili nepoželjni kod svih drugih naroda, a oni im u posljednjih šezdeset i sedam godina to dobročinstvo uzvraćaju genocidom i etničkim čišćenjem u Palestini.

Braćo i sestre, pred nama je put islama, a to je put: istine, prosperiteta i spasa, pa ga se čvrsto držimo i ne skrećimo sa njega! Nema niti jedne pozitivne i humane stvari ili pitanja, a da nas na njih ne upućuje naša vjera, pa činimo dobro! I nema niti jedne zabranjene stvari, a da nas naša vjera od nje ne odvraća, pa se čuvajmo zabranjenih stvari!

Pravi mu’min ne prihvata drugu vjeru mimo islama, bez obzira na iskušenja i napade neprijatelja. Mu’min pred svim izazovima ostaje postojan i čvrst u svojoj vjeri, a mnogo je primjera požrtvovanosti muslimana, od kojih ću navesti neke:

1) Ammar ibn Jasir, radijallahu anhu, njegov babo i majka Sumejja, radijallahu anha, bili su mučeni od strane mušrika Meke, sa ciljem da napuste islam, a oni su se čvrsto držali, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazeći pored njih, govorio: «Strpi se Jasirova porodico, vaš svršetak je džennet!»

2) Sjetimo se Bilala ibn Rebbaha, radijallahu anhu, kojeg su mnogobošci mučili na način da su ga vezali na uzavreli pijesak i stavljali veliki kamen na njegova prsa, kako bi ga prisilili da napusti islam, pa je on ostao čvrst, izgovarajući: «Ehad, ehad.» (Jedan, Jedan), dok pored njega nije prošao Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, i uz veliku sumu novca, kao otkupninu, oslobodio ga ropstva i mučenja. On nakon toga postaje jedan od najvjernijih ashaba Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i prvi mujezin u islamu.

3) Habibu ibn Rebi’i, radijallahu anhu, govori Musejlema El-Kezzab: «Reci: Nema drugog boga sem Allaha!» Pa on odgovara: «Nema drugog boga sem Allaha.» Kaže mu Musejlema: «Reci: Svjedočim da je Musejlema poslanik.» A on odgovara: «Nisam čuo.» Musejlema mu je sjekao dio po dio, a on je ostao čvrst, dok nije ispustio svoju dušu.

4) Abdullah ibn Huzafa Es-Sehmi, radijallahu anhu, je bio zarobljen od strane kršćanskog vladara, koji mu je kazao: «Slijedi me, pa ću ti dati dio vlasti!» Abdullah to odbija, govoreći: «Ne želim zamjenu za Muhammedovu, sallallahu alejhi ve sellem, vjeru.» Vladar užari bakar u vatri i proključa vodu, kako bi ga mučio. Tada zaplaka Abdullah ibn Huzafa, radijallahu anhu, pa se vladar obradova, misleći da se želi odreći islama. Upita ga: «Hoćeš li me slijediti i ostaviti vjeru?» Reče Abdullah, radijallahu anhu: «Ne plačem iz straha za moj život, već zbog želje da imam života, koliko imam dlaka na glavi, pa da nakon toliko mučenja na Allahovu putu, zaslužim da uđem u džennet, bez polaganja računa.»

5) Habab ibn Eret, radijallahu anhu, je od strane mušrika mučen na način da su ga bacali na rasplamsalu vatru, koju bi on gasio svojim tijelom, ali je ostajao čvrst u svojoj vjeri.

6) Šehid Sejjid Kutb, autor Tefsira “Fi Zilali-l-Kur’an” je pred izvršenje kazne vješanjem (29. avgusta 1966. godine) kazao: “Kažiprst kojim u namazu svjedočim da je Allah jedan, nikada neće napisati niti jedan harf kojim priznaje diktatora (Džemala Abdun-Nasira). Ako sam zatvoren kao nedužan, ja sam zadovoljan sa ovom presudom, a ako je suprotno, ja sam veći od toga da tražim milost od jednog pokvarenjaka!” Šejh El-Mevdudi je toga jutra u trenutku kada je ubijen šejh Sejjid Kutb, osjetio gušenje i tegobu…

I ovih se mjeseci od strane nasilničkog Sisijevog režima nepravedno sude i donose smrtne presude predsjedniku Muhamedu Mursiju i Muslimanskoj braći u Egiptu. Na nama je da učimo dove da Allah Svojom moći sruši Sisijevu vlast i vlast svih silnika koji ponižavaju muslimane i da za vladare ummet ima bogobojazne, hrabre i odučne!   

Braćo i sestre, ovo su lijepi primjeri ustrajnosti muslimana, koji nisu podlegli mučenjima mušrika i nevjernika. Oni su se na Allahovu, dželle še’nuhu, putu borili imecima i životima, u želji da postignu vječnu nagradu. Sve su to činili nakon spoznaje da je islam nenadmašna vjera. Islam je u njihovim srcima zauzeo mjesto ljubavi prema samima sebi, porodicama i imecima. Neki od njih su govorili: «Kada te zadesi nevolja, onda žrtvuj imetak, prije života, a ako se iskušenje pojača, onda daj život prije vjere!»

Kakva je onda pozicija onih koji se i pod najmanjom poteškoćom danas odriču islama, te se međusobno napadaju ili čak vode otvorene ratove? Neki su muslimani potpuno izgubili svoj identitet, pa ih ni po vanjskom izgledu, a posebno životu i ponašanju ne možemo razlikovati od nemuslimana. Muslimani koji žive u nemuslimanskim sredinama ili zemljama, svojim neislamskim ponašanjem daju ružnu sliku o islamu i muslimanima, jer nemuslimani kroz njih gledaju muslimane, kao: zaostale, neodgovorne, lijene, podmitljive i td..

Svako od nas braćo i sestre se mora truditi da što više i što snažnije živimo našu vjeru, te da sa parola pređemo na konkretna djela, a našu jačinu vjere možemo pokazati na svakom koraku; u kući, komšiluku, javnim mjestima, školi i fakultetu, na poslu i na svakom mjestu gdje se musliman može i treba naći. Učimo i proučavajmo Kur’an i primjenjujmo ga u našim životima, a ljubav prema našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, svjedočimo slijeđenjem njegova sunneta u svim segmentima naših života!

Braćo i sestre! Budimo od onih koji žive i rade u skladu sa islamskim propisima i čuvajmo svoju vjeru, ne bojeći se prijekora prijekornika, obavljamo propisane namaze i čuvajmo džemat i pripremajmo se za smrt i Dan polaganja računa!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, pomozi svim ugroženim muslimanima, a posebno našu braću u Manjem bh entitetu, Palestini i Egiptu, pomozi nam da sačuvamo cjelovitost naše Domovine i učini nas sigurnim i zadovoljnim na svakom njenom pedlju, učini nas od onih koji su za islam spremni založiti svoje živote i imetke, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, oprosti našim roditeljima i dobrim umrlim precima, uputi našu djecu i učini ih radostima naših očiju i srca na obadva svijeta, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Hatib Nezim Halilović Muderris

Džamija Kralja Fahda Sarajevo

05.06.2015.

Akos.ba

Povezani članci