Hronologija progona i smrti imama Ebu Hanife
En-Nu’man ibn Sabit poznat kao Ebu Hanife. Rođen je 80/700 i živio je do 150/767 u Kufi. Bio je najveći i najpoznatiji predstavnik hanefijske škole i jedan od najvećih učenjaka islamske historije. Da bi sačuvao svoju intelektualnu nezavisnost i zbog straha od uticaja halifa u donošenju odluka, odbio je ponude Emevija, a potom i Abbasija da postane vrhovni sudija (kadi kudat) države. Zbog odbijanja je zatvoren i preminuo u teškom stanju. Njegovu školu odlikuje širina i dubina mišljenja. Za pravne izvore prihvatio je Kur’an, hadis, fetve ashaba, idžma’, kijas itd. To je najraširenija i najracionalnija škola u islamu. U svijetu je poznat kao ‘hanefijski mezheb’. Napisao je mnoga djela “El-Fikhul ekber”, “Kitabul Vasijje”, “El-Alimu vel-Muteal-limu”, “El-Musnedu” itd.
1. Sukob sa abbasidskom vlašću
Nakon pada Emevija, abbasidski halifa Ebu Džafer el-Mensur pokušao je učvrstiti vlast.
Ebu Hanife je odbijao da ga podrži, jer je smatrao da vlast nije došla putem šure i da se Abbasije odnose nepravedno prema Ehli-bejtu.
Zato je odbio da prihvati položaj kadiju’l-kudata (vrhovnog sudije) kada mu je nuđen.
Poznata izjava pred halifom
Kada ga je halifa El-Mensur pokušao prisiliti da preuzme položaj, Ebu Hanife je rekao:
> „Ako ti kažem istinu, ubijaš me. A ako slažem, ne koristi ti moje svjedočenje. Pa kako onda da budem kadija?“
Ovu izjavu prenosi el-Hatib el-Bagdadi u Tarih Bagdad.
El-Mensur ga je tada dao zatvoriti i mučiti.
Potpora Ehli-bejtu
Ebu Hanife je otvoreno pomagao Zajda ibn Alija (unuka hazreti Husejna), čak mu je dao značajnu finansijsku pomoć i javno pozivao na njegovu podršku.
Kasnije je pomagao i Muhammeda en-Nefsa ez-Zekijju (potomka hazreti Hasana) kada je podigao ustanak protiv Abbasija.
Ovo je dodatno razbjesnilo halifu, pa je naredio stroži nadzor nad njim.
Zatvor i trovanje
Prema većini izvora (Zehebi, Ibn Abidin, Hatib el-Bagdadi), Ebu Hanife je bio bačen u tamnicu i tamo otrovan.
Drugi kažu da je umro od posljedica batinanja i mučenja.
Većina hanefijskih učenjaka prenosi da je bio otrovan, i da se to dogodilo 150. h.g. (767. n.e.).
Dženaza
Kada je vijest o njegovoj smrti stigla Bagdadu, toliko ljudi je izašlo na dženazu da se namaz za njim ponovio više puta.
U nekim predajama se spominje da je više od 50.000 ljudi klanjalo dženazu Ebu Hanifi, što pokazuje koliki je ugled imao među narodom.
Stavovi hanefijskih učenjaka sa izvora:
1. Ibn Haldun u svojoj Mukaddimi spominje da je Ebu Hanife bio zatvoren i mučen jer je odbio da bude državni kadija, a zatim je otrovan.
2. Šemsuddin ez-Zehebi (Sijeru a’lam en-nubela’) prenosi dvije verzije:
da je Ebu Hanife umro u zatvoru nakon mučenja,
ili da je otrovan u zatvoru jer je odbio da podrži abbasidsku vlast.
3. Imam el-Mekkari el-Maliki u djelu Nefhu’t-Tib jasno kaže da je Ebu Hanifa otrovan, i to je predanje koje su prihvatili mnogi hanefijski učenjaci.
4. Ibn Abidin (najveći kasniji hanefijski alim) u svojim spisima o životopisu imama Ebu Hanife prenosi da je bio zatvoren, otrovan i da je preselio u 70. godini.
5. El-Hatib el-Bagdadi (Tarih Bagdad) također navodi predaju da je Ebu Hanifa otrovan, te da su mu nudili položaj kadije, ali je odbio i zbog toga stradao.
Imam Ebu Hanife je bio mučen i otrovan po naredbi abbasidskog halife El-Mensura, jer je odbio služiti nepravdi i podržavao Ehli-bejt.
Njegova smrt je smatrana šehidskom i primjerom ustrajnosti na istini.
Preuzeto sa Islam.ba
