Hercegovački Himalaji: Prenj, Čvrsnica…
Pješačenje. Akcija spašavanja. Opet pješačenje. Večera. Logorska vatra. Odlazak po vodu. Zapisivanje događaja koji su se tog dana desili. Sve u jednom danu.
Krajnjim, južnim obroncima Bjelašnice dominiraju kanjoni Rakitnice i Neretve. Potrebno ih je savladati da bismo dospjeli do Kenanove planine Prenj, hercegovačkih Himalaja.
Prolazak labirintom korita Rakitnice nije nimalo jednostavan zadatak. Predstavlja sve ono što Bjelašnica ne bi trebala biti – varljiv je, grub, nepredvidiv i ponekad opasan. U selu Dubočani Elma i Kenan su obukli ronilačka odijela i zaputili se prema kanjonu. Dogovorili smo da ih ekipa skipera za rafting na Neretvi u 13 h ukrca u svoj čamac i da krenu na rafting brzacima u ušću Rakitnice. Svi smo u jednom trenutku sišli u kanjon i znali smo da će Elma i Kenan, iako im predstoji naporan dan, sve s lakoćom obaviti.
Mnogo materijala za razmišljanje
U periodu između 14:30 i 15 sati još se nismo bili ozbiljno zabrinuli, ali se pojavila zebnja. Oboje su sjajni penjači, zdravi k’o drijen i ponovo su u pokretu nakon prvog dana odmora u gotovo četiri sedmice. Odmorni su, ali vrijeme je bilo kišovito, a kanjon je u jesen ne samo hladan već i klizav. Posada prvog čamca je odlučila da krene prema Konjicu. Odmah smo poslali drugog skipera na lokaciju gdje je predviđeno da ih ukrcaju. Kenanov telefon je zvonio, ali se niko nije javljao, Elmin isto tako. Postajali smo sve zabrinutiji. Počeli smo tražiti brojeve za hitne slučajeve, za svaki slučaj. Nismo znali da su Kenan i Elma već prošli dio puta koji nazivaju džehenem II (pakao II) i čekali da dođu po njih.
Naišli su na nekoliko nezgodnih dijelova i Kenan je pao i pri tome zadobio ogrebotine na gornjem dijelu butine, ali, na našu radost, sve je bilo i više nego dobro. Bilo nam je drago što je tim za podršku bio spreman da reaguje. Srećom, nije bilo potrebe. Vratili su se u Konjic na čamcu sa Kasimom Džajićem i njegovim timom, gdje su ih dočekali topao obrok i još toplija dobrodošlica. Prespavali su u podnožju Prenja.
U naredna dva dana penjali su se na tri vrha od njih jedanaest na Prenju, koji su viši od 2.000 metara. Kenan je bio sretan jer se vratio na domaći teren. Na Prenju je zaradio planinarske značke. Ovdje su ga podučavali penjanju i planinarenju. Na Prenju je trenirao za Nepal i Kavkaz. Elmi je ovo bila prva posjeta Kenanovoj planini i, po svemu sudeći, uživala je jednako kao i Kenan.
Prenj možda nije najviša planina u državi, ali se izdvaja kao najkršnija duž središnjeg dijela Via Dinarice. Prenj je planina koju ne smijete olako shvatiti. Predstavlja ono najbolje od hercegovačkog krša, sa nazubljenim vrhovima, masivnim liticama koje ni najiskusniji penjači ne uspijevaju savladati bez napora i nekim od najspektakularnijih pejzaža Via Dinarice.
Spasili izletnika
Tempo je bio brz i žestok, a Kenan i Elma su prešli tek nešto manje od pola Via Dinarice. Iako smo malo zakasnili sa tekstovima, željeli bismo da vam prepričamo šta se sve dešavalo. Tim se kretao po najvišoj planini u Hercegovini Čvrsnici (2.252 m), a zatim je ušao u Park prirode Blidinje. Potom je uslijedilo sedmosatno pješačenje do Hajdučkih vrata i do Vilinca – jučerašnjeg odredišta koje nam, očito, uopšte nije bilo suđeno. Sada ću vam ispričati i zašto…
Opširnije na portalu AJB:
Hercegovački Himalaji
O autoru:
Tim Clancy
je stručnjak za održivi razvoj, fokusiran na eko-turizam i okoliš. U regiju je došao na dobrovoljni humanitarni rad 1992. godine i od tada živi i radi na Balkanu, a novi dom je izgradio u Sarajevu. Tim je autor osam turističkih vodiča o regiji, uključujući prvi i jedini engleski vodič za Bosnu i Hercegovinu, kojeg je izdala britanska izdavačka kuća Bradt Travel Guides. Autor je i dva gradska vodiča za Tiranu i Sarajevo, kao i vodiča za Crnu Goru, BiH i Srbiju, u izdanju Thomas Cook Publishinga.
