Hapšenje Nasera Orića: Poruka ili “proceduralna greška”
Kako je moguće da je Interpol o tom stavljanju van snage potjernice za Orićem obavijestio institucije vlasti u BiH a Švicarsku nije?! Jesmo li to mi svijetskim i evropskim institucijama važniji i prioriteniji zbog naše zagrijanosti za pristupne pregovore, dok za Švicu u Evropi ne mare zbog njihove nezainteresiranosti za ulazak u „Veliku porodicu“?
Piše: Enes RATKUŠIĆ
Prateći vijesti o hapšenju Nasera Orića, ratnog komandanta Srebrenice, prisjetio sam se knjige Miloša Ilića, autora knjige Sociologija kulture i umjetnosti, koju je za izlazak na ispit kod profesora rahmetli Muzafera Hadžagića valjalo temeljito prostudirati.
U dijelu koji tretira humor kao društvenu kategoriju pročitao sam refleksiju o jednoj karikaturi na kojoj vještica nekom svom „pacijentu“ proriče sudbinu ne uočavajući u tom proricateljskom transu policajce koji su joj došli s leđa u namjeri da je zbog zakonom zabranjenih rabota uhapse. Ta karikatura me i danas-dan doima kao podesan obrazac za razumijevanje niza prilika i neprilika, koje obiluju iznenađenjima svake vrste, bez obzira na mjesto i vrijeme.
Evropske institucije, pogotovo pod patronatom države, u našim očima su sinonim za red i poštovanje zakona, idiličnu atmosfere u hiperrealističnom izdanju koja isključuje grešku, mogućnost bilo kakvih havarija koje bi ugrozile funkcioniranje jednog bezmalo savršenog mehanizma. Opće mišljenje je da da je u tamnošnjem ambijentu zakon definirao i pokrio sve oblasti društvenog života, od isključivanja same mogućnosti utaje poreza, do precizno definiranih prostora na kojima kućni ljubimci mogu izvršiti malu i veliku nuždu.
Opširnije na portalu Faktor.ba:
