Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Historija i tradicija > Hadži Mustafa Bošnjak Muhlisi: Opis puta na hadž iz 1748. godine

Hadži Mustafa Bošnjak Muhlisi: Opis puta na hadž iz 1748. godine

U narednim danima portal Akos.ba će objavljivati tekstove iz bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti koji se odnose na hadž i tako ćete imati priliku vidjeti kako su naši prethodnici doživljavali jednu od pet vjerskih dužnosti u islamu. Prvi od tih tekstova je odlazak na hadž Hadži Mustafe Bošnjaka Muhlisije davne 1748. godine:

U uvodu na arapskom jeziku Muhlisija objašnjava da je svrha pisanja ovog djela da podstakne imućne ljude da obave taj vjerski propis kako bi stekli oprost od Allaha za svoje grijehe i čast hodočasnika svetih mjesta, te da upozori one koji idu na ovaj uzvišeni put da budu stalno na oprezu od prevara odmetnika — beduina i drskih kradljivaca — jer ko to ne priznaje izlaže sebe nesrećama i propasti, a to je zabranjeno riječima Kur’ana: “Ne bacajte se svojim rukama u propast.” Zbog oga je ovo djelo nazvao: Vodič do svratišta i sprovodnik konačišta. Zatim navodi godinu svoga odlaska na hadž (1161/1748). I, konačno dajući podatke o sebi, kaže: “Ja sam ubogi siromah rob moćnoga Allaha, Muhlisi hadži Mustafa, privremeni kadija u Agribuzu, Bosanac po rođenju i stanovanju, hanefija po islamskom učenju.

Na početku putopisa Muhlisija zahvaljuje Allahu, koji je ljudima stavio u dužnost obavljanje hadža i obećao raj Firdevs za tegobe podnesene na tom putu, na tome što mu je učinio mnoga dobročinstva i omogućio da obavi hadž i time izvrši Allahovu zapovijed. Navodi dalje da opisuje svoje putovanje, kako bi hadžijama i drugim bilo od koristi.

Nakon dolaska u Istanbul, Muhlisija ukratko priše o Rumeliji i upoređujući je s Bosnom kaže: da im je klima dosta slična i da su njome zadovoljni i bogat i siromah. O Istanbulu kaže da mu nema ravna i da ga ne bi mogao opisati ni Hassan. (Hassan ibni Sabit je poznati pjesnik iz vremena Muhammeda a.s.)

Iz Istanbula kreće jednom  brzom lađom preko Galipolja, kraj otoka Sakiz (Hios) u Egejskom moru, zatim kraj Stankoja, Rodosa i Abhora opisujući znamenitosti i ljepote otoka. Dan polaska iz Istanbula Muhlisija nije spomenuo. Put od Istanbula do Sakize Muhlisija je podijelio na korake, i to: Od Istnbula do Galipolja jedan korak, od Galipolja do Kelidulbahra drugi korak, od Kelidulbahra do Sakize treći korak. Odatle do iskrcavanja u luki Rešid na Nilu nije brojio nikakve “korake” jer nije bilo zaustavljanja. Koliko je trajala ova plovidba, Muhlisija nije spomenuo.

Iz luke Rešid krenuo je lađom uz Nil prema Bulagu i Kairu prešavši put od 500 milja za tri dana. Za Kairo kaže da je tu šetnja od mora i da razgledanje pruža ugodnost samo da nijesu potrebne riječi “da nije”. Na margini ovoga rukopisa napisano je crvenom tintom da je krenuo na put iz Bulaga i Kaira preko pustinje Hidžaza prema Mekki 27. ševvala 1161. godine po hidžri. (21. oktobra 1748. godine).

Tek kad je krenuo iz Kaira Muhlisija počinje brojati konake manzil sa oznakom trajanja puta između konaka.

(…)
Trideseti konak Mekkei-Mukkarama, dvadeset sati hoda. Muhlisija nije Mekku opisivao kao druga mjesta, nego očito ushićen od radosti što se našao u tom svetom gradu i pred osjećanjima potpune pobožnosti i iskrenog uvjerenja, on odmah izliva bujicu pohvala gradu, zaboravljajući i klimu i vodu i pustinju i beduine i hadžije. Evo nekoliko stihova u prijevodu, koje je Muhlisija u zanosu spjevao o tome:

Divan je to grad, pohvaljen od Boga,
U svojoj knjizi On ga naziva majkom gradova,
Svojim postojanjem  stariji je od cijelog svijeta,
Svojim ugledom je prvi nad svim gradovima,
Najveći dokaz njegove vrijednosti
Je postojanje u njemu Božje kuće.
Svima muslimanima on je mjesto pogleda,
On je mjesto objave Božjeg svjetla.
On je životni cilj svega živoga,
On je mjesto božanskog oprosta.

Ispisavši trideset stihova i pohvale i veličanja Mekke, Muhlisija govori o tome šta ga je dovelo u ovo daleko i sveto mjesto:

Iskrenost dovodi zaljubljenog onome što voli,
Istinska ljubav je teška stvar.
Istinska ljubav bila je najbolji drug
Ovom Muhlisiji (iskrenom) iz Bosne.

Odmah poslije toga, Muhlisija ističe cilj svog dolaska i pred Kabom izriče ove stihove:

O ljepotice, kojoj hrli svijet,
O pogledu ljudskog roda!
Grešnik sam, siromah sam, bijednik sam,
Bolesnik sam, crna obraza sam, nevoljnik sam,
Kapiji Tvoje dobrote došao sam po dobročinstvo,
Bezvrijedan sam, prosjak sam, Caru došao sam,
Slab sam, iz daleka sam, putnik sam,
Tuđinac sam, Tebi dobrotom vladaru došao sam,
Moja žarka nada je pred Tvojim vratima,
Da me zagovaraš pred Gospodarom.
Da mi bude oprošteno,
Da budem obradovan Njegovim,
Pogledom.
Moje hodočašće da bude blagoslovljeno hodočašće.
Da budu brisani grijesi mojih roditelja,
Da ne budem dužan nikom na ovom svijetu.
Da bude oprošteno mojoj braći i djeci,
Da nam bude svima podaren raj i ljepota.
Da bude oprošteno našem porodu i rođacima,
Da nam boravište bude uzvišeni raj.
Da  budemo susjedi cara poklonika,
U njegovim vrtovima pod sjajnim prijestoljem,
Da ne budemo kažnjeni, a svi grijesi da nam
Budu oprošteni od Boga, divan je On darovatelj!
Da svom narodu bude oprošteno,
Da im rajski vrtovi budu ugodna mjesta.

Interesantno da Muhlisija boraveći u Mekki ne govori ni o mjestima ni načinu obreda, o tavafu (obilasku Kabe), o obredima na Safi i Meri, o boravku na Arefatu i Mini, o ihramima i uopće o trajanju hadža. On nam ne priča o svojim drugovima, o hadzijama iz cijelog svijeta ili o Mekelijama Ovdje ne  treba dugo tražiti razlog, On je očito samo jedan, a to je Muhlisijina  beskrajna pobožnost i potpuna predanost ovom činu, koji je velik i jedinstven put da se najviše približi Allahu, da dobije oprost za počinjene grijehe, put da se čovjek preporodi i još više ojača svoju vjeru i uvjerenje. Za njega je tu bilo sve dobro i lijepo, jer tu je Bejtullah (Božja kuća), tu su i ostala sveta mjesta simboli Božje dobrote i milosti. Tu se rodio vjerovjesnik Muhammed, Božji odabranik, milost Božja za ljude, nada na onom svijetu. Zbog svega toga nije čudo što Muhlisija šutke napušta Mekk obuzet osjećajem zadovoljstva zbog obavljene vjerske dužnosti ne ostavivši nam nijedan trag o tadašnjoj Mekki i svemu onome što se zbiva. Pošavši iz meke 21. zulhidžeta iste h.g. (12/XII-1748. god.), on odmah nastavlja opis puta kao pto je to činio do dolaska u Mekku.

(…)
Posebnu odu Medini Muhlisija ispisuje i počinje u prijevodu ovako:

Svaki bijedni sluga koji dođe vratima vladareve zemlje
Iskazuje poslušnost, govori riječi pune značenja,
Darove ređa prema svojoj snazi i moći,
Iskreno ih daruje iz srca poniznosti.
Care careva pred najviša vrata je došao rob Muhlisija,
Kakve god prestupe učini, sluga moli oprost za sve.
Zna da nisu potrebna ovozemna dobra kapiji poslanstva,
Iskreno daruje blagoslove i pozdrave.
Vjerovjesniče, predvodniče upute, poslaniče darežljivosti,
Tvoje biće je srž svake blagodeti, svijet si oživio.

Muhlisija nastavlja u sljedećim stihovima pohvalu Muhammedu s molbom za zagovor na Sudnjem danu:
To u prijevodu glasi:

Vratima dobrote s nadom dođe, care, Tvoj grešni rob Muhlisija,
Najmanjom tvojom naklonošću nek mu stanje bude sjajno.
Zagovaranjem (Svojim) nek mu bude oprošten njegov grijeh i grijeh njegovih roditelja,
Braće i djece njegove, o zapovjedniče premenitosti.
Ti znaš vladaru, plemeniti care, rob nije bezgrešan,
Pred Tvojim vratima je nemoćni rob, učini dobročinstvo da ne bude nesretan!
Nek on s precima i rodbinom bude Tvoj susjed u raju Firdevs,
Neka niko naš ne bude kažnjen, o posjedniče najvišeg položaja!
Nek se napiše oprost grijeha svih hadžija i ostalog svijeta,
Bože učini ad zgovorom odrazi ugled vjerovjesništva!
(…)

O Istanbulu kao ni o Mekki i Medini, Muhlisija nije rekao nijedne riječi i tako završava svoj opis puta na hadž.

Napomena: Putopis je podijeljen na 90 poglavlja, svako poglavlje nosi naslov – ime konaka i razdaljinu u satima od jednog konaka ado drugog. Najkraća poglavlja (65) imaju po tri do deset bejtova, a to su opisi manjih konaka o kojima pjesnik Muhlisija nije imao šta naročito reći. Najdulja poglavlja su: opis polaska iz istanbula 42 bejta, opis mjesta Bedra 33 bejta, o Mekki 49  bejtova, oda Medini i Muhammedu 44 bejta i opis Damaska i Sirijaca 44 bejta. Ostala poglavlja su od 10 do 30 bejtova, a to su opisi mjesta: Jenbu, Medajini-Salin, Birke, Kal’a i-Hajdar, Hims, Hama, Antakija, Adana i Konja. Sve stihovi su “mesenevi” tj. prva i druga polovica imaju isti završetak, a dužinom su raznih metrova.

Izvor: Omer Mušić: Hadži Mustafa Bošnjak-Muhlisi, Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo, XVIII-XIX, 1973

Za Akos.ba priredio: Mirza Pecikoza

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top