Geneza većine problema je u nepotrebnoj brizi o tome šta ljudi misle

Previše brinući o tome što ljudi misle u nama će se sve više povećavati unutarnji rascjep, očajnički ćemo željeti biti voljeni, a zadovoljavat ćemo se mrvicama tuđe pažnje misleći da smo time tu svoju potrebu zadovoljili. S druge strane nećemo imati snage istinski voljeti drugoga jer će nam se život svesti na očekivanja, predrasude, pretvaranja, zavaravanja umjesto da budemo ono što jesmo jer samo tako možemo iskazati svoje prave osjećaje.

Previše brinući o tome što ljudi misle prestat ćemo tražiti ljepotu života u svijetu oko nas i zatvoriti se u naše zatvorene mentalne svjetove koji će nas pritiskati stvarima o kojima ne želimo misliti, zarobiti navikama koje ne želimo imati, okupirati beznačajnostima koje nam ništa ne znače. Umjesto da živimo život, počet ćemo analizirati život, umjesto da uživamo u svijetu oko sebe, počet ćemo sve gledati s nekim strahom i sumnjom.

Novi početak je svugdje isti, jednostavno se okrenuti i otići. Poželjeti ljudima sreću i početi graditi svoj mali svijet. Posvijestiti sebi da niste samo posjetitelji u svom životu. No potrebna je velika doza hrabrosti da se izađe iz tog začaranog kruga u kojeg smo svojevoljno pristali ući i započeti živjeti drugačiji život. Život u kojem se okrećeš stvarima koje ti hrane dušu, a ne je ispražnjuju, ljudima koji su ti inspiracija a ne muka.

Piše: Mario Žuvela

savjetnikuspjeha.com