Gdje odnijeti bol koju više ne možeš nositi?

Čovjek se navikne na samoću toliko da mu ona postane normalna. Navikne se na razočarenja toliko da ih više gotovo i ne primjećuje. Navikne se govoriti: „Dobro sam“, čak i onda kada nije dobro.

A onda dođe sasvim običan dan i dogodi se neka sitnica. Jedna riječ, jedan susret, jedna uspomena. I odjednom shvatiš da sve te godine nisu odnijele bol. Samo si je potisnuo negdje dublje.

Možda nam zato nije uvijek potrebno da učimo kako biti još čvršći. Nekada samo trebamo naučiti gdje ostaviti ono što više ne možemo nositi.

Skrivanje boli ne znači da je bol nestala. Prešućivanje straha ne znači da se više ne bojimo. A mirno lice nije dokaz da je mirno i ono što se nalazi iza njega.

Ne moraš svaki put progutati ono što te boli i nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. Ali je važno kome ćeš odnijeti svoju bol.

Ljudi, koliko god nas voljeli, ipak su ljudi poput nas. Mogu neko vrijeme nositi dio našeg tereta, a onda i njima život postane težak pa zatrebaju nekoga ko će pomoći njima. Mogu nas iskreno voljeti, ali jednoga dana jednostavno više nemati snage primiti sve što nosimo.

A Allah je blizu.

Njemu možeš doći sa svim onim što si sakrio od ljudi. Sa riječima koje nisi uspio izgovoriti. Sa strahom kojeg si se stidio, tugom koja te iscrpila, ljutnjom kojoj nisi pronašao izlaz i suzom koju si zaustavio samo zato što si želio izgledati snažno.

Jakub, a.s., nakon svega što je nosio u sebi, rekao je: „Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim.“ (Jusuf, 86)

U toj jednoj rečenici nalazi se velika životna lekcija. Jakub, a.s., znao je gdje odnijeti svoju tugu.

Zato govori o svojoj boli. Nemoj je godinama zaključavati u sebi. Ali dobro izaberi vrata na koja ćeš pokucati.

Kada ti postane tijesno u prsima, postoji Onaj Kome nikada nisi teret. Kada više ne možeš nositi samoga sebe, postoji Onaj Kojem ništa nije teško. Kada pukneš na mjestu koje niko oko tebe ne vidi, Allah zna za tu pukotinu.

Idi Njemu.

Ispričaj Mu ono što ljudima nisi mogao. Požali Mu se. Zaplači ako možeš. Reci Mu sve.

A onda se vrati ljudima. Ne zato što te više ništa ne boli, već zato što si svoju bol ostavio kod Onoga kod Kojeg ništa nije izgubljeno.

Neke stvari ne treba držati u sebi dok jednog dana ne eksplodiraju.

Samo treba znati kada, kako i pred Kim otvoriti srce.

akos.ba