Francuski advokat tvrdi: Hamasu ne može biti suđeno pred Međunarodnim krivičnim sudom

U intervjuu koji je nedavno dao za portal ByTheEast ovaj poznati advokat i predavač na Univerzitetu u Lyonu, podijelio je svoje uvide u zamršenosti međunarodnog prava u vezi s izraelsko-palestinskim sukobom. Poznat po svojoj stručnosti u bliskoistočnim temama, posebno u vezi s Palestinom, Devers je dao svoju perspektivu o novom ratu.

Upitan da pojasni koga on zapravo predstavlja u Palestini, Devers podvlači da je on posvećeni pristalica palestinske stvari i da radi sa svima, bez izuzetka. “Iz logističkih razloga, moj rad se prvenstveno vrti oko Gaze i pokreta otpora Hamasa. Međutim, također sarađujem s različitim sektorima palestinskog civilnog društva. Trenutno sam u procesu uspostavljanja kontakata sa Palestinskom samoupravom (PA) i imam srdačne odnose s nekoliko ambasadora. Vjerujem u otvoren dijalog sa svima. Kada me pitaju za savjet, spremno ga ponudim. Moj pristup je sličan pristupu doktora: ne pitam se da li se ljudi u mojoj čekaonici slažu jedni s drugima.”

Smatrajući da je u ovom trenutku, u borbi za prevlast različitih narativa, izbor riječi ključan, Deversa su pitali kako gleda na to što jedni Hamas nazivaju “terorističkom organizacijom”, a drugi “pokretom otpora”. U tom smislu tražili su da im kategorizira Hamasov napad od 7. oktobra – je li to “teroristički napad”, “ratni zločin” ili “čin rata”?

“U svom radu na palestinskom slučaju prvenstveno se oslanjam na međunarodno pravo. Izraz ‘terorizam’ ne postoji u statutima Međunarodnog krivičnog suda (ICC). Historijski gledano, ovaj termin se pretjerano koristio za označavanje političkih protivnika. Prilikom izrade statuta ICC-a međunarodna zajednica definirala je skoro stotinu krivičnih dijela, ali ‘terorizam’ tu nije uključen. Stoga, klasificiranje radnji prema međunarodnom pravu na osnovu političke retorike ili domaćeg prava ili kriterija morala nije posebno relevantno. Sa stanovišta francuskog zakona, državni tužilac ima pravo da pokrene istragu za terorizam. Ali opet, prema međunarodnom pravu, ovaj pojam ne postoji”, odgovorio je Devers na način koji pokazuje zamršenost postojećeg međunarodnog pravnog sistema.
Nasuprot tome, “pravo na otpor” priznato je statutima ICC-a i mora se ostvarivati u okviru parametara međunarodnog prava, ističe Devers. “Međutim, to što je neko klasificiran kao ‘borac otpora’ ne daje mu carte blanche za činjenje bilo kakvog zločina i to tome nema debate.” Advokat podsjeća da je granica koja se ne smije prijeći definirana Rimskim statutom kojim je ustanovljen ICC. Prema članu 31-d ovog statuta , radnje samoodbrane podliježu zakonskoj kontroli, posebno ako je to jedino sredstvo za ljude da osiguraju svoj opstanak. “Ova konkretna klauzula naišla je na široke kritike jer bi mogla legitimirati određene ratne zločine. Naprimjer, može li se bombardiranje zgrada u kojima su smještene porodice ili pogubljenje civila iz neposredne blizine smatrati samoodbranom? Ove radnje predstavljaju materijalne elemente krivičnog djela iz umišljaja ubistva.”

S tim u vezi pitali su ga može li Hamas biti osuđen za napade od 7. oktobra 2023. godine?

Devers kaže da oni koji očekuju suđenje Hamasu pred Međunarodnim krivičnim sudom mogu biti razočarani. “Incidenti su se dogodili na izraelskoj teritoriji; stoga će Izrael suditi o ovim činjenicama. Izraelska država nikada neće pristati da prenese svoju jurisdikciju na ICC. Izrael ne samo da ne priznaje ICC, već i pljuje na njega”, podsjeća advokat.

“Svojom presudom od 5. februara 2021. godine, ICC je zadržao svoju jurisdikciju nad Palestinom, priznajući de facto Palestinu kao državu, a time i njenu jurisdikciju nad Gazom, Zapadnom obalom i Istočnim Jerusalemom. Ali Izrael je taj koji ne priznaje ICC; izraelski državni tužilac smatrao je ICC antisemitskim i nekompetentnim, te je tvrdio da sudije ne razumiju ništa o izraelsko-palestinskom sukobu”, kaže Devers pa ističe: “Budući da su se napadi 7. oktobra desili na izraelskoj teritoriji, na njima je da o tome prosude. Primjenom principa supsidijarnosti, ova djela stoga nikada neće doći pred Međunarodni krivični sud.”
Naglašavajući da bombaški napadi uzimaju težak danak za živote civila u Gazi, novinari portala ByTheEas pitali su Deversa šta će učiniti u pogledu tužbe protiv Izraela.

“U procesu smo podnošenja prijave i ona će uskoro biti uložena. Izrael se plaši bilo kakvog spominjanja Međunarodnog krivičnog suda jer zna da je međunarodno pravo efikasno. Sjedinjene Američke Države odbijaju potpisati sve sporazume – čak i konvencije o pravima djeteta – jer znaju da ako poštuju međunarodno pravo, ne bi mogle dominirati svijetom kao što čine. Ja sam jedan od onih koji u slučaju Palestine brane međunarodno pravo, i nisam jedini pravnik na tom slučaju.”

Devers kaže da trenutno u Gazi imaju tim od šest ljudi na ovom zadatku ali da je, s obzirom na svakodnevna bombardiranja, njihov rad otežan. “Naš istražni rad finansira palestinska administracija i pomaže nam u pripremi naših slučajeva. Naprimjer, nakon demonstracija 2018. godine njihov rad nam je omogućio da pošaljemo 3.000 kompletnih predmeta Međunarodnom krivičnom sudu. I vjerujte mi, ovi slučajevi su vrlo dobro sastavljeni, kao da su rađeni u Francuskoj, sa skicama, svjedočenjima, medicinskom dokumentacijom ili obdukcijskim izvještajima kada je to bilo potrebno. Radimo u Gazi kao u Parizu”, objašnjava Devers.
Govoreći o budućem rješenju palestinsko-izraelskog pitanja, Devers kaže da je da njega rješenje o dvije države, pravno gledano, umrlo sa sporazumom iz Osla 1993. godine. Palestinski narod je suveren, ima pravo na samoopredjeljenje jer je bio prvi na zemlji Palestine, kaže Devers.

“Izrael je nastao 1948. godine kao nastavak države Palestine. U to vrijeme, Izrael je dao izjavu u kojoj je rekao da su oni nasljednici države Palestine na njenoj novoj teritoriji, priznajući da je Palestina već postojala. Ali sporazumom iz Osla, Palestinci su odustali od vladavine međunarodnog prava. Čitav pravni režim oslobodilačkog pokreta razvodnjen je u nemoguć proces: Palestinske vlasti postale su neidentificirani pravni objekt koji je u potpunosti ovisio o bilateralnom sporazumu – i to samo bilateralnom – s državom koja stalno djeluje protiv nje, a prije svega koja se predstavljala kao nasljednik. Sporazumi iz Osla bili su nazadovanje, njihova osnova je bila potpuno manjkava. Proces u Oslu značio je da su Palestinci izašli iz međunarodnopravnog okvira, raskinuli su s onim što su uspjeli dobiti. Ovaj bilateralni sporazum nije značio ništa i od tada ih je stavio u pravnu i ekonomsku zavisnost od evropskih zemalja i Sjedinjenih Američkih Država. Ova ovisnost je užasna: ako sredstva više ne dolaze iz Evrope ili Sjedinjenih Američkih Država, plaće palestinskih državnih službenika prestaju. Kako biti samostalan u ovim uslovima? Danas je palestinska diplomatija u ćorsokaku”, pojasnio je advokat Gilles Devers.

Šta možemo očekivati od međunarodne zajednice danas? Iz Sjedinjenih Država ili Evrope?, pitali su ga na kraju razgovora.

“Ironično, dok se Sjedinjene Američke Države predstavljaju kao branitelji slobode u svijetu, odbijaju da potpišu određene međunarodno pravne ugovore i ne priznaju autoritet ICC-a! Moramo znati šta Washington i Brisel imaju na umu za budućnost 12 miliona Palestinaca. Međunarodno pravo priznaje njihovo pravo na samoopredjeljenje. Šta ćemo sa životima 12 miliona Palestinaca? Ovi ljudi imaju pravo da žive na svojoj zemlji. Možemo li poništiti, otkazati i ne priznati aneksiju istočnog Jerusalima i naselja na Zapadnoj obali? Ima li još imalo mozga u evropskoj i francuskoj diplomatiji?”(stav.ba)

akos.ba