Evo vam, čitajte knjigu moju!

„Tako mi vremena. Čovjek zaista gubi. Samo ne oni koji vjeruju i dobro čine, i koji jedni drugima oporučuju istinu i strpljenje.“

Negdje, nekad, i od nekog, čuo sam kako je rečeno da pobjednici historiju pišu. Ostalo mi je to s razlogom ili bez njega memorisano, kao u kamen uklesano. Davno je to bilo, Fatih to sroči: „davno, u godinama“. Pobjednici historiju pišu.

Svaki narod svoju historiju ima, ispisanu, što srećom, što tugom. I svaki čovjek, pa i žena, svoje trnje i ushićenja mogu perom ovjekovječiti u zapis onog što je bilo.

Pobjednici pišu herojski ep, slave i uzvisuju svoje junaštvo, često i preko mjere svake. A poraženi ili tlačeni, svoju dramu, svoju zlu kob, spuštaju istiha ka grudi od koje i postaše. Ne hitro, kao pobjednici, ali i oni nerijetko krajnost ne prepoznaju. Jesu li isti? – Česta je to kur’anska formacija onima koji iznova iščitavaju Knjigu.

Lakomisleni su ljudi, i oni jaki, pa i slabi. إِذۡ قَالَ لَهُ ۥ قَوۡمُهُ ۥ لَا تَفۡرَحۡ‌ۖ إِنَّ ٱللَّهَ لَا يُحِبُّ ٱلۡفَرِحِينَ „Kada mu njegov narod reče ‘Ne ushićuj se, Allah ne voli one koji pretjeruju u ushićenju’˝. ‌ۖ وَقَدۡ خَابَ مَنِ ٱفۡتَرَىٰ „Bit će razočaran onaj koji izmišlja“. Vjerovatno je teško odmjeriti emociju vlastitom terezijom. Pa ko se to nada da će sutra od njega osvanuti samo papir nalijepljen na oglasnoj ploči ili nekom drvetu, ispisano njegovo ime, ime oca, i prezime, sa godinom rođenja i smrti i vremenom dženaze. Čak i poraženi, pa i osahnuli, i onaj koji je svaku nadu izgubio, života se ne prolazi dok ne čuje pucanj ili jak udar. Ali nije ovo tužbalica tebi, koji život prezireš, nije ti ovo potpora za čin o kojem misliš. A jeste za tebe, iz Vremena Objave, oporuka istini i strpljenju.

Jedni su jednom rekli  فَٱقۡضِ مَآ أَنتَ قَاضٍ‌ۖ إِنَّمَا تَقۡضِى هَـٰذِهِ ٱلۡحَيَوٰةَ ٱلدُّنۡيَآ“Pa određuj što ti je volja, samo još na ovom svijetu određuješ“, pa i ti, pusti ih… فَذَرۡهُمۡ يَخُوضُواْ وَيَلۡعَبُواْ حَتَّىٰ يُلَـٰقُواْ يَوۡمَهُمُ ٱلَّذِى يُوعَدُونَ „Pusti ih neka se napričaju i zabavljaju dok ne dočekaju Dan kojim im se prijeti“. يَوۡمَ يَخۡرُجُونَ مِنَ ٱلۡأَجۡدَاثِ سِرَاعً۬ا كَأَنَّہُمۡ إِلَىٰ نُصُبٍ۬ يُوفِضُونَ „Dan kad će iznenada iz svojih grobnica naglo izaći kao da žure svome predodređenom mjestu“. خَـٰشِعَةً أَبۡصَـٰرُهُمۡ تَرۡهَقُهُمۡ ذِلَّةٌ۬‌ۚ ذَٲلِكَ ٱلۡيَوۡمُ ٱلَّذِى كَانُواْ يُوعَدُونَ „Oborenih pogleda i poniženjem ophrvani. To je onaj Dan kojim im se stalno prijetilo“.

Pusti ih, i prođi dostojanstveno. وَٱلَّذِينَ لَا يَشۡهَدُونَ ٱلزُّورَ وَإِذَا مَرُّواْ بِٱللَّغۡوِ مَرُّواْ ڪِرَامً۬ا „Oni koji ne svjedoče laži, i kada pored neprimjerenosti prolaze, dostojanstveno to čine“.

Vidiš njihov izlazak, njihovo ponovno proživljenje, a svakome je obećano.  مِنۡہَا خَلَقۡنَـٰكُمۡ وَفِيہَا نُعِيدُكُمۡ وَمِنۡہَا نُخۡرِجُكُمۡ تَارَةً أُخۡرَىٰ „Od nje (zemlje) vas stvorismo, u nju vas vraćamo, i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti“. Ili bi, draže ti bilo da te tog Dana dočeka neko… Mora da te je bar jednom majka dočekala odnekud s kakva daleka ili udaljena puta, morao si vidjeti to u njenim očima, tu ljubav, tu neizmjernu čežnju. Ništa za nju postojalo nije toga trena, samo ti, samo tvoja pojava. Zagrlila te je, želeći te stisnuti jako i nikada ne pustiti, ali šta je to još nježnije od majčina zagrljaja, ni ružin miris ne miluje nježnije, ni toplota kuće najčestitije žene ne zgrije zebnju kao jedan otkucaj majčina srca koji si osjetio na svojim bedrima tog trena u njenu zagrljaju. Jesi li na tragu šta te čeka? لَا يَحۡزُنُهُمُ ٱلۡفَزَعُ ٱلۡأَڪۡبَرُ وَتَتَلَقَّٮٰهُمُ ٱلۡمَلَـٰٓٮِٕڪَةُ هَـٰذَا يَوۡمُكُمُ ٱلَّذِى ڪُنتُمۡ تُوعَدُونَ „Neće ih brinuti najveći užas, teror (tog dana), nego će ih meleki dočekivati: ‘Evo ovo je vaš dan, vama obećan!”’ إِنَّ ٱلَّذِينَ قَالُواْ رَبُّنَا ٱللَّهُ ثُمَّ ٱسۡتَقَـٰمُواْ تَتَنَزَّلُ عَلَيۡهِمُ ٱلۡمَلَـٰٓٮِٕڪَةُ أَلَّا تَخَافُواْ وَلَا تَحۡزَنُواْ وَأَبۡشِرُواْ بِٱلۡجَنَّةِ ٱلَّتِى كُنتُمۡ تُوعَدُونَ „Oni koji govoriše ‘naš gospodar je Allah’ i ustrajali su (na putu vjere), meleci im silaze (i govore) ‘ne bojte se i ne tugujte, i obveselite se džennetom koji vam je obećan’˝.

Historije su ispisane, davno, u godinama, pa i prije samih godina, فِى لَوۡحٍ۬ مَّحۡفُوظِۭ „Na pomno čuvanoj ploči“, a ono što drugi pišu pa historijom zovu, bit će potvrdom, pa i zrnom ili pak planinom na tasu djela, a ni badava se ne kaže ˝učiteljica života“. Svako, već današnje slovo, sutra je historija, pa neka ti je od koristi danas ili sutra za buduća svitanja. Ako si pobjednik, ‌ وَإِنۡ حَكَمۡتَ فَٱحۡكُم بَيۡنَہُم بِٱلۡقِسۡطِ‌ۚ إِنَّ ٱللَّهَ يُحِبُّ ٱلۡمُقۡسِطِينَ „Ako im budeš sudio, sudi pravo, jer Allah voli pravedne“. Ako si od poraženih, poniženih, ‌ فَصَبۡرٌ۬ جَمِيلٌ۬‌ۖ وَٱللَّهُ ٱلۡمُسۡتَعَان“Strpljenje je dobro, Allah je pomagač“,  إِنَّمَآ أَشۡكُواْ بَثِّى وَحُزۡنِىٓ إِلَى ٱللَّهِ „Tugu svoju i jad Allahu kazujem“.

Konačni pobjednici, svoju historiju pišu pravednošću i strpljenjem, njihova pera se u Kevser umaču, zato malo ko vidi što pišu. Oni će povikati radosno tog Dana فَيَقُولُ هَآؤُمُ ٱقۡرَءُواْ كِتَـٰبِيَهۡ „Evo vam, čitajte knjigu moju“ Za njih će pitati oni iz dubina džehennema, oni nesretni, وَقَالُواْ مَا لَنَا لَا نَرَىٰ رِجَالاً۬ كُنَّا نَعُدُّهُم مِّنَ ٱلۡأَشۡرَارِ „Zašto ne vidimo ovdje ljude koje smo u loše ubrajali“. Ismijavali ih, smatrali ih lošima, bezvrijednima. Omalovažavani i ponižavani, Allah im dao okrilje, a i odgovor tlačiteljima إِنَّهُ ۥ كَانَ فَرِيقٌ۬ مِّنۡ عِبَادِى يَقُولُونَ رَبَّنَآ ءَامَنَّا فَٱغۡفِرۡ لَنَا وَٱرۡحَمۡنَا وَأَنتَ خَيۡرُ ٱلرَّٲحِمِينَ „Bilo je Mojih robova koji su govorili ‘Gospodaru naš, mi vjerujemo pa nam oprosti i smiluj se, Ti si najbolji od milostivih“. فَٱتَّخَذۡتُمُوهُمۡ سِخۡرِيًّا حَتَّىٰٓ أَنسَوۡكُمۡ ذِكۡرِى وَكُنتُم مِّنۡہُمۡ تَضۡحَكُونَ „A vi ste im se toliko rugali, da ste na Mene zaboravili i stalno ste ih ismijavali“. إِنِّى جَزَيۡتُهُمُ ٱلۡيَوۡمَ بِمَا صَبَرُوٓاْ أَنَّهُمۡ هُمُ ٱلۡفَآٮِٕزُونَ „Ja sam ih danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su zaista pobjednici“.

Evo vam, čitajte knjigu moju – pobjedonosno, kao zabadanje pobjedničke zastave na osvojenu teritoriju. A šta ćeš ti, nasuprot koji si, reći? فَيَقُولُ يَـٰلَيۡتَنِى لَمۡ أُوتَ كِتَـٰبِيَهۡ „Bogdo da nisam ni dobio knjigu“ وَلَمۡ أَدۡرِ مَا حِسَابِيَهۡ „I da ni čuo nisam za obračun svoj“ يَـٰلَيۡتَہَا كَانَتِ ٱلۡقَاضِيَةَ „Kamo sreće da je smrt bila kraj“.

Za Akos.ba piše: Sedin Duranović