Evlija Čelebija o Bošnjacima (VIII dio)

  Naposljetku, desetak godina kasnije, riješena je misterija o indentitetu Džarija Čelebija i to zahvaljujući Hazimu Šabanoviću. Dotični je iznio svoje rješenje u članku Natpis na Kasapčića mostu u Užicu i njegov autor pjesnik Džari Čelebi, objavljenom 1950. godine.

   Šabanović je u navedenom članku priznao da kad je svojevremeno prevodio dio Evlijinog putopisa u kome se spominje Džari Čelebi, nije mogao da kaže nešto više o tom pjesniku pored onoga što je rekao Handžič, osim da iskoristi natpis (tarih) koga i Evlija donosi, kako bi ukazao da Handžićevu bojaznost o identičnosti Zarije i Džarije otklanja Džarijevo ime u spomenutom tarihu, te da je taj tarih najstariji siguran izvor o dotičnom zaboravljenom pjesniku. Međutim, kasnije, radeći Katalog orijentalnih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, Šabanović je nabasao u Katalogu turskih rukopisa Nacionalne biblioteke u Berlinu na jednu medžmuu (kodeks), pisan arapskim, perzijskim i turskim. Znatan dio tog rukopisa ispunjen je stihovima najznačajnijih turskih klasičnih pjesnika, kao što su Baki, Fuzuli, Nev’i i dr. Tu se nalaze i nekolicina bošnjačkih pjesnika, koji su pjevali na turskom jeziku: Mostarac Sabuhi ( -1051/1641), Sarajlija Mejli (1087/1676), te trojica Užičana: Sabit (- 1712), Mezaki i naš Džari Čelebi. Time je, prema Šabanoviću, potvrđena tvrdnja Evlije Čelebije zajedno sa Džari Čelebi vrsan pjesnik svoga vremena, budući da se našao u ovom kodeksu među glasovitim turskim i bošnjačkim pjesnicima osmanske književnosti.

  Pošto se u spomenutom rukopisi nalaze prijepisi, između ostalog, sljedećih dokumenta: jednog pisma skopskog kadije (1037/1628), jednog fermana upućenog beogradskom kadiji (28. ševval 1083/15. februar 1673) i jednog akta budimskog kadije (1080/1670), bliskih datuma i mjesta, može se, kako Šabanović tvrdi, sa dosta sigurnosti pretpostaviti da je dobar dio zbrike nastao u doba Džari Čelebije negdje na našem prostoru, u blizini Užica.

  Nakon iscrpnog istraživanja u kojem mu je vodilja bilo Evlijino izvješće, i čije je rezultate iznio u gorespomenutom članku, na osnovu raspoloživih dokaza (većinu njih smo spomenuli gore u tekstu), Šabanović je zaključio da je Džari Čelebi historijska ličnost, da je živio u Užicu u prvoj polovini XVII stoljeća, da se već u prvoj četvrtini XVII stojeća istakao kao pjesnik, da je 1627. godine spjevao tarih na Kasapčića mostu u Užicu, da je napisao čitav divan pjesma i nekoliko uspjelih nezira na stihove čuvenog osmanskog pjesnika Fehmi Čelebije, da je doživiot duboku starost, te da je bio živ 1664. godine kada je Evlija prolazio kroz Užice. (Hazim Šabanović, Natpis na Kasapčića mostu u Užicu i njegov autor pjesnik Džari Čelebi, Prilozi za orijentalnu filologiju, 1/1950, str. 156-161)

Lista Bošnjaka jugoslovenskih prostora spomenutih u Sejahtnami

  Nakon što smo ukratko ukazali na značaj Sejahatname za proučavanje životopisa znamenitih Bošnjaka Osmanskog carstva, ne preostaje nam ništa nego da se u produžetku abecednim redom pokušati da osvrnemo na sve one Bošnjake čija je imena Evlija naveo tokom svojih putovanja jugoslovenskim prostorima, bilo da su živjeli prije Evlije, bilo za vrijeme njegova života. Treba naglasiti da ovim činom izostavljamo čitavu plejadu naših ljudi koje je Evlija zabilježio, a koji su živjeli i djelovali u ostalim dijelovima prostranog Osmanskog carstva, posebno u Unđurovini, tj. osmanskoj Ugarskoj i Slovačkoj. Takođe, spomenut ćemo i određene nebošnjake koji su se trajno naselili na bošnjačke prostore, kao i njihove bošnjacizirane potomke, ukoliko je Evlija o njima pisao.

(Napomena: zvjezdica (*) označava ljude sa kojima se Evlija lično susreo, a upitnik ljude čiji etnička pripadnost nije poznata, ali se pretpostavlja da su Bošnjaci)

– Abdi-aga. Osnovao odžak u nahiji Bijela, danas šire područje Konjičke Bijele. (Evlija Čelebija, Putopis, Svjetlost, Sarajevo, 1967, 471)
– Abdi Čelebija*. Sarajlija za koga pisac tvrdi da ja evlija (božji ugodnik), te spominje njegov keramet kojem je svjedočio za vrijeme odsjedanja u Sarajevu 1660. godine. (117)
– Abdi-efendija?. Vaiz koji je imao vakufe (han i hamam) u Irigu kod Srem. Mitrovice (507)
– Abdulah-aga, Hadži. Podigao džamiju u Donjoj mahali u podgrađu Herceg-Novog. (433)
– Abduldžebar-efendija?. Po njemu je nosila ime jedna beogradska mahala. U dotičnoj mahali bio je podigao džamiju. (85)
– Adni. Jedan pjesnik koji je spjevao tarih sa Hajdar-ćehajine džamije u Pruscu (Akhisaru). (132)
– aga beogradski?. Jedna beogradska mahala je nosila ime Agina mahala. (84)
– aga bosanskog paše*. Bio je 1664. godine carinski povjerenik u Dubrovniku. (420)
– aga hercegovačkog sandžakbega*. Bio je 1664. godine carinski povjerenik u Dubrovniku. (420)
– aga osječki?. Imao je svoju mahalu o Osijeku. (364)
– aga Srem. Mitrovice?. Izgradio je džamiju u Srem. Mitrovici. (352)
– aga Suhrab Mehmed-paše*. Poginuo u nahiji Nikšić 1664. godine u borbi sa Crnogorcima. (444)
– Ahmed, haznadar Mehmed-bega Ferhadpašića*. (257-258)
– Ahmed, Gazi?. Kabur mu se nalazio u Beogradu. Najvjerovatnije da je učestvovao u osvojanjima Ugarske, pošto ga Evlija spominje pod nadimkom Gazi. (94)
– Ahmed Dukatar (Dukatoglu). Livnjak koji je između 1562. i 1574. godine podigao džamiju u Livnu, u narodu poznatu kao Glavica. (135)
– Ahmed-aga?. Podigao džamiju u Beogradu. (85)
– Ahmed-aga, Hadži. Podigao džamiju u Ljubinju. Danas te džamije više nema. (415)
– Ahmed-aga Cetinski, Baba*. Evlija ga navodi kao Cetineli, tj. porijeklom od rijeke Cetine. Imao je kulu-grad na rijeci Cetini, poznatu kao Ahmed-babina kula. Kula se nalazila u blizini Sinja, na starom drumu Livno-prevoj Vaganj-Split. U toj kuli je Baba Ahmed-aga zajedno sa svojim sinovima čuvao dotični drum. Starenik je porodice Babahmetović, opjevane u narodnim pjesmama. (144, 150-151, 175, 190, 197, 202)
– Ahmed-beg, sandžakbeg Lepanta. Misli na Ahmed-bega Jahjapašića, sina Jahja-paše Skopljaka. Bio je sandžakbeg Lepanta, Smedereva i Stolnog Biograda u cen. Ugarskoj. Učestvovao je u zauzimanju Vlapova 1543. godine. (483)
– Ahmed-beg pljevaljski. Poznat kod nas kao Misri Ahmed-beg. Prije 1664. godine podigao je džamiju u Pljevljama koja je nosila njegovo ime. Džamija je srušena 1949. godine. (394)
– Ahmed-efendija*. Poznat kao Zijauddin Ahmed ef. Mujezinović Mostarac sin Mustafin. Hivzija Hasandedić ga navodi kao Ahmed ef. Milavić. Bio je mostarski muftija. Podigao je česmu u Mostaru, sa koje je Evlija donio tarih. Pripadao je halvetijskom tarikatu (redu). Temeljito je renovirao Tekiju na Buni, što je navelo Evliju da pogrešno zaključi da je on njen osnivač. Napisao je dva djela iz oblasti vaza. Preselio je 1679. ili 1687. godine. Ne treba ga miješati sa Ahmed ef. Mostarcem iz XVIII st. (454, 467, 468, 469)
– Ahmed-efendija Hatvani?*. Beogradski ljekar porijeklom iz Hatvana, sjeverna Ugarska. Evlija tvrdi da je ravan Pitagori. (89)
– Ahmed-paša, hercegovački sandžak-beg?. Nemamo detaljnijih saznanja o njemu. (188)
– Ahmed-paša, Hafiz. Puno ime Hafiz Ahmed-paša Hadum. Bio je vezir, te kajmekam dvojice naših velikih vezira: Damad Ibrahim-paše Novošeherlije i Javuz Ali-paše Malkoča Bošnjaka. Između ostalog, bio je namjesnik Egipta (1590-1595), te Bosne (1595-1596). Evlija ga spominje kao graditelj banje (ilidže) u Novom Pazaru. Zavještao je i džamiju, medresu, darru-l-kurra, biblioteku, sebilj i česmu u Istanbulu. Njegov brat Hadži Hurem je graditelj Bor džamije u Novom Pazaru. Umro je 1613. godine. (265)
– Ahmed-paša Hercegović (Hersekoglu). Rođen 1459. godine. Najmlađi sin Stjepana Kosače, gospodara Hercegovine. Primio je islam, te postao jedan od najčuvenijih ljudi u povijesti Osmanske carevine. Bio je prvi kapudan-paša ikada, pet puta veliki vezir (1497-1498, 1503-1506, 1511, 1512-1514, 1515-1516), carski zet. Narodno predanje, koje je Evlija marljivo bilježio, pripisuje mu osvajanje mnogih mjesta u Bosni, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Preminuo je 1516. godine i ukopan u svom turbetu u Herseku. Uvakufio je novi grad Hersek i u njemu, između ostalog, sagradio džamiju, medresu, mesdžid, tekiju, dva hana, imaret, hamam, česma, čaršiju od 70 dućana. Podigao je i džamiju u Kešanu kod Edirna, hamam u Urli kod Izmira, karavan-saraj u Kutahiji, više dućana u Ajdinu (Aydın, jugozap. Anadolija) i Ušaku (Uşak, cen. Anadolija), te vakufe u Dimetoki (sjeveroistočna Grčka). Grad Ahmetpaša (3 600 st.), koji se nalazi na putu Afjonkarahisar-Ušak, dobio je svoje sadašnje ime po Ahmed-paši, koji je krajem 1450-ih živio u njemu kao osmanski talac. (71, 102, 156, 164, 261, 336-337, 388-389, 391-392)
– alajbeg đakovački?*. Tačnije, alajbeg požeškog sanđaka. Evlija ga naziva đakovačkim, jer je obitovao u Đakovu. (482)
– alajbeg hercegovački*. Vršio dotičnu službu 1664. godine. Poklonio je Evliji izvjesne darove. (451)
– Alajbeg? kruševački. Podigao je džamiju u Kruševcu. (308)
– Alajbeg užički. Ovo je narodno ime koje je Evlija zabilježio za vojvodu i miralaja Rustema. Sagradio je najistaknutiju džamiju u Užicu (poznatu kao Alaj-begova ili Šejhova džamija). Zapaljena kao i ostale užičke džamije 1862. godine. (382)
– Ali-aga, Hadži. Uvakufio džamiju u Mostaru 1016. godine po Hidžri (1607). Ova džamija danas ne postoji. (467)
– Ali-aga, Mimar?*. Imao je dvor (saraj) u Beogradu. (85)
– Ali-aga Nišlija?*. Imao je saraj u Nišu i kuću u Pirotu (na tur. Šarkoj). (61, 63)
– Ali-aga, Serdar?*. Imao je dvor u Beogradu. (85)
– Ali-beg, Hadži?. Podigao džamiju u Golupcu na Dunavu u Srbiji. (544)
– Ali-efendija, brat Ibrahim-efendije Roznamedžije. Puno ime Ali Kafi-efendija Nevesinjac. Bio je dugogodišnji mostarski muftija. Umro je u Mostaru 1653. godine (1063. godine po Hidžri). Podigao je 1635. godine u Nevesinju objekat pod kupolom, u koje je smjestio insitute daru-l-kurra i daru-l-hadis. Navedeni objekat je srušen prije 1866. godine. Inače, Sejahtnama je glavni izvor za biografiju Ali-efendije. (410, 412)
– Ali-efendija jajački. Prema narodnom predanju, bio je Mehmed Fatihov imam. Njegov grob (kabur) se nalazio u Jajcu. (208)
– Ali-efendija užički. Evlija je zijaretio njegovo turbe u Užicu. (385)
– Ali-paša, muhafiz Leve?*. Izgubio grad Levu (danas Levice, zapadna Slovačka) nakon poraza u bici kod Leve (19. jula 1664) tokom hazburško-osmanskog rata 1660-1664. Tada je zarobljen, pa pušten na slobodu. Kasnije je pogubljen radi tog poraza. (502)
– Ali-paša, Ćose*. Bio je, između ostalog, kapudan-paša (1648-1649) i namjesnik Bosne (1660-1663). Osvojio je Veliki Varad u Erdelju (1660) i Ujvar (1663) u Unđurovini. Evlija ga na nekoliko mjesta naziva Ali-paša, osvajač Velikog Varada. Preminuo je 1663. godine u Budimu. (59, 96, 141, 258, 313-325, 442, 505)
– Ali-paša, Gazi i Ali-paša. Ista osoba. Zavještao Ali-pašinu džamiju u Sarajevu, sagrađenu 1561. godine. Evlija piše da se u njoj izučavao i hadis (islam. tradicija). Umro je u Sarajevu 1557. godine. Ne treba ga miješati sa Hadum Ali-pašom. (107, 109).
– Ali-paša Čengić*. Član poznate porodice Čengić. Bio je dugo vremena bosanski alajbeg. Radi ratnih zasluga u Dalmaciji imenovan je hercegovačkim sandžakbegom (1650-1652). Dalje je bio zvornički (1652-1654), ponovo hercegovački (1654), zatim ćustendilski, pa po treći put hercegovački sandžakbeg (1657-1661). Godine 1661. postao je valija Temišvara. Poginuo je 1664. godine u bici kod Svetog Gotharda (najzapadniji grad u današnjoj Mađarskoj). Bijaše sagradio odžak (dvor) i džamiju u Bijeljini koji su nastradali u Velikom bečkom ratu. Obnovio je hercegovačku tvrđavu Gabelu, o čemu nas izvještava Evlija, koji spominje i njegovo učešće u borbama oko Knina, Šibenika, Splita i Klisa. Takođe, Evlija je posjetio odžake Čengića u Zagorju (danas Kalinovik i okolina) i nekadašnjem selu Čifluk Čengića kod Gacka. (158-159, 174, 407, 408, 448, 460, 479)
– Alija, Fakir Hadži?. Jedna beogradska mahala je nosila njegovo ime. (85)
– Alija beogradski, Hadži?. Sagradio Hadži Alijinu džamiju u Beogradu 1061. godine po Hidžri (1651/52). (86-87)
– Alija mostarski, Hadži. Izgradio džamiju u Mostaru prije 1664. godine. Džamije je nestala u vihoru vremena. (467)
– Alija pljevaljski, Hadži,. Zavještao 1763. godine džamiju u Pljevljama koja i danas postoji. (394)
– Alija sin Musa-age, Hadži,. Podigao džamiju u Počitelju 1563. godine. (458)
– Alija, Jagdži Hadži?. Imao je 1660. godine vinograd kod Beograda, koji je ujedno bio i jedno od beogradskih izletišta. (91)
– Alija, beogradski ranar?*. (89)
– Arslan-paša Jahjapašić (Jahjaoglu), Kodža. Sin Mehmed-paše Jahjapašića. S ocem uzima učešće u zauzimanju Slavonije. Bio je prvi sandžakbeg požeškog sandžaka od 1537. do 1543. godine. Nakon toga je upravljao raznim sandžacima, među kojima su Silistra (1556-1557), Lipova kod Arada (1557-1558), Mohač (1558-1560), Požega (1560-1561), da bi 1565. godine postao budimski valija. Pogubljen je pod Sigetom 1566. godine zbog ratnih neuspjeha. Podigao je džamiju u Iloku, te sebilj, hamam i baruthanu u Budimu. Pisao je divansku poeziju pod pjesničkim imenom Sinani. (501-502, 505, 516)

(Nastavit će se aBd)

Piše: Jusuf Džafić

Akos.bA