Enver Beganović, koji je pješke stigao na hadž: Radovao sam se svakom danu pješačenja do Mekke, vojska me pratila 300 km

Kaže da nije imao poteškoća na putu, te da je oduševljen ljudima koji su ga dočekivali u gradovima i državama.

– Na ovom putu sam doživljavao samo lijepe stvari, hvala Allahu, nisam imao nikakvih neugodnosti. Kroz Irak sam doživio prelijepe trenutke, ljudi su izlazili na ulice pred mene i pratili me, pitali me treba li mi pomoć. Pratili su me kroz krizna područja, dodijelili su mi vojnu pratnju u dužini od oko 300 kilometara, uvijek su me pratila tri vojnika. U Bagdadu su me dopratili do hotela, a onda su mi rekli da više nema opasnosti. Postojala je opasnost od snajperista, ali se sve dobro završilo – kaže Beganović.

U razgovoru za Media centar Islamske zajednice u BIH, ističe kako je pozitvno iznenađen dočekom u zemljama kroz koje je prolazio.

– Ulaskom u Irak, s obzirom na to da je Irak za nas poprilična nepoznanica, iznenadilo me koliko su ljudi u islamu, koliko su pažljivi, koliko su dobri. U Bagdadu sam bio sedmicu i svaki dan smo išli na namaz u džamiju, a na tom putu do džamije ljudi su se tako lijepo odnosili jedan prema drugome, meni prilazili, pozdravljali me. Osjetio sam jednu lijepu i pozitivnu energiju. Raduju se kada je neko sretan. Nisam osjetio nikakvu napetost među ljudima – kaže Beganović.

Kaže da je fizički odlično podnio put, te da nije imao nikakvih zdravstvenih problema. Dnevno je pješačio od 40 do 60 kilometara.

– Iz dana u dan sam se osjećao jačim i sretnijim. Nisam ni razmišljao o bolesti. Fizički sam dobro spreman, put sam dobro podnosio, kakve god da su bile okolnosti. Radovao sam se svakom danu pješačenja do Mekke. Jednostavno, ujutro se spremiš za 50-60 kilometara i kreneš. Ako mi se neko javi – dobro došlo, ali uvijek sam bio bezbrižan za taj dan. Prešao sam oko 5.150 kilometara za oko šest mjeseci – ističe budući hadžija Beganović.

Poručuje da je, kada je stigao u Medinu, imao osjećaj kao da je nekada ranije već bio u tom gradu, da mu je u gradu sve bilo poznato.

– Neopisiv je to osjećaj, lijep. Gledajući ljude kako se iskreno i ponizno mole Allahu, osjetio sam da je sve to oko mene moja stvarnost. Kad sam krenuo prema Mekki, u meni je bilo još više radosti i uzbuđenosti. Bio sam presretan kada sam došao na to časno mjesto koje sam prije sanjao. Rodbina je bila radoznala da im javim i objasnim osjećaj, nisam im to mogao opisati odmah – kaže Beganović.

Na kraju poručuje da se nada da će dobiti specijalnu vizu za hadž, koja se rijetko dodjeljuje osobama/pojedincima, jer Kraljevina Saudijska Arabija vize za hadž uglavnom dodjeljuje organizovanim grupama iz država. (Haris Ahbabović/Preporod.info)

akos.ba